Fotografija iz otvorenih izvora
Ovo nije sažetak naučnofantastičnog romana ili scenarija. Film apokalipse. Iako danas te informacije nisu tajna, malo ljudi to zna u julu 1972 u U Ukrajini je eksplodirano 3,8 kilograma nuklearnog naboja.
Najbogatiji moj
1970. godine u okrugu Krasnograd u Harkovskoj oblasti bio je otkriveno je polje gasnog kondenzata. Prema zaključku stručnjaci, više od 300 milijardi kubnih metara bilo je pod zemljom prirodni gas. Do 1971. godine već su bili izbušeni i dovodili plin 17 bunari. U blizini sela Pershotravneve (Pervomayskoe) trebalo je da se pojavi 18. godine. Ali dogodilo se neočekivano.
Nesreća
Prilikom bušenja bunara gas je pobjegao iz zemlje. Pritisak kondenzat plina bio je nenormalan – preko 400 atmosfera. Bušenje kompleks je samo zbrisao. Ljudi koji su tamo bili su umrli. Hitno prihvaćen mjere za otklanjanje nesreće nisu donijele nikakav rezultat. Postoji pretnja paljenje i eksplozija plina koji izlazi iz zemlje. Radnici vježba otišla kućama seljana i upozorila: u kolibama ne utopite se, ne uključujte svjetlo, ne pušite, i što je najbolje od svega – odlazite nekoliko dana. Dan kasnije, stručnjaci su odlučili: u izbjegavajući još užasniju nesreću da plin iscuri na površinu zapalio. Došlo je do eksplozije, a na periferiji sela 30 metara se podiglo u nebo vatrena baklja.
Prilagođeno rešenje
Nekoliko meseci ljudi su se neuspešno borili sa izbijanjem dalje volja džine. Ostala je dokazana djedovska metoda gašenja vatre – kopanje bunara. Ali stručnjaci iz Moskve predložio drugo rješenje: proizvesti usmjereno podzemlje nuklearne eksplozije tokom koje se premještaju podzemni slojevi a minski kanal će biti blokiran. Pozvana je buduća operacija Baklja.
Oni koji su predložili tu ideju nisu bili ni avanturisti, ni idioti. Prijedlog se temeljio na znanstvenim proračunima i stotinama rezultata. eksperimenti. Štaviše, tehnika je već testirana, a ne jednom. Prva eksplozija koja je ugasila goruću fontanu proizveden je 1966. godine. Tada na uzbekistanskom polju Ugašena baklja “Urta-Bulak”, koja je gorila 3 godine. In Nuklearna eksplozija vođena 1968. ugasila je požar na Polje Pamuk (Uzbekistan), i u aprilu 1972. godine (bukvalno samo) – u Turkmenistanu.
Fotografija iz otvorenih izvora
Prethodno izvedene eksplozije nadmašile su nadolazeću Ukrajinku snagom naboja nekoliko puta. („Urta-Bulak“ – 30kt, „Pamuk“ – 47ct, “baklja” – 3.8ct.) Ovakve eksplozije izvedene su kasnije, posljednje – 1981. u arhangelskoj oblasti na polju Pirit. Dakle da ideja nije nova.
Operacija baklja
Ipak, nuklearna eksplozija je nuklearna eksplozija. Nitko nije pripadao ovo kao nešto obično. Pitanje o mogućnosti za Operacija “baklja” posmatrana je na samom vrhu. Odlučuje se dalje provođenje nuklearne eksplozije u Ukrajini sa ciljem uklanjanje zapaljene fontane sa plinom potpisali su Brežnjev i Kosygin, nakon nekoliko konsultacija.
Priprema za operaciju trajala je 4 mjeseca i odvijala se u okruženju najstroža tajna. Lokalne vojne jedinice koje će učestvovati u operaciji nije uključen, isporučene su moskovske jedinice Direkcija Ministarstva unutrašnjih poslova i trupe KGB-a. Svi učesnici operacije su se prijavili neotkrivanje tajnosti, iako mnogi nisu znali šta je to tajna.
Ujutru, 9. jula 1972. godine, svi stanovnici sela Peršotravnev odvedeni su u u blizini Krestischea, daleko od epicentra buduće eksplozije udaljenost od 2 km. Ispušili sve bunare na terenu, ispraznili rezervoari, isključeni vodovodni sustavi i električne mreže, zaposleni obučeni u zaštitna odijela.
U 10:00 zemlja se tresla. Ljudi su pali s nogu. Umro je mrtav tišina. Ali nakon 20 sekundi vulkan je zaživeo, pomiješan sa struja gasa, a minutu kasnije iznad mjesta nesreće postalo je oblak gljiva koji se diže na nebu.
Nakon eksplozije
U roku od pola sata, ljudi su se vratili kući. Pogođeni u selu. Pershotravnev kod kuće (u nekima su se zidovi srušili, u mnogim zidovi razbijen) obnovljeni su o trošku države. Život vratila u svoju rutinu. Podaci o tome kako su pogođeni nije bilo podzemne eksplozije na zdravlju lokalnih stanovnika, s obzirom da nije bilo medicinskog praćenja istih. Početkom 90-ih Peršhotravnevci su pokušali da postignu status sličan onom Černobil, ali vlasti su od njih radijacijom uticale da nisu prepoznat.
Fotografija iz otvorenih izvora
Što se tiče plinske baklje, eksplozija nije postigla svoj cilj: vatra nije ugasila. Ugasili su ga staromodnom metodom, kopajući bunar. Konačno, plamen je ugašen tek u julu 1973. godine. Pa utopio se bez izdvajanja jednog kubičnog metra plina iz njega.
SSSR: Program br. 7
Ukupno, u SSSR-u od 1965. do 1988., 124 mirna lica nuklearna eksplozija. Provedeni su u okviru “Programa br. 7”. Osim otklanjanje požara na nuklearnim nabojima na plinskim poljima potkopavana da bi stvorila podzemne i zemaljske tenkove, seizmička senzacija, intenziviranje proizvodnje nafte i gasa, drobljenje rude itd. Najčešće su naboji pukli u RSFSR – 80 bombaški napadi, a slijede Kazahstan – 39, Uzbekistan – 2, Ukrajina – 2, Turkmenistan – 1.
Posljednja nuklearna eksplozija u industrijske svrhe bila je u SSSR-u implementirana 1988. u arhanđelsku regiju, najnovija nuklearna ispitivanja su izvršena 1990. godine, a 1996. Ruska federacija je potpisala Ugovor o zabrani nuklearnih ispitivanja do sada.
SAD: Projekt Plausher
Pored SSSR-a, za potrebe domaćinstva koristite nuklearnu bombu probali Amerikanci. U okviru projekta “Plausher” (1957 – 1973) na na teritoriji 3 države izvedeno je 27 eksplozija. Nakon toga Američka teritorija kao rezultat takvih poslovnih aktivnosti formirali nekoliko zona radioaktivne kontaminacije, uvjeravaju vlasti bilo koje države da je nuklearna eksplozija na njihovom teritoriju događaj apsolutno siguran, postao je gotovo nemoguć zadatak. Projekat “Plausher” je pronađen besperspektivan i zatvoren.
Na kraju, i SSSR i SAD od ideje upotrebe nuklearne eksplozije u industrijske svrhe odbijen. Previše problema nuklearno čudovište koje je zbog nesreće puklo. Miran atom u stvari, pokazalo se da i nije baš tako mirno.
Kazahstan je zapalio SSSR SAD, Ukrajina
