Nemoguća moguća čuda

Nemoguća moguća čudaFotografije sa otvorenog prostora izvori

Slažete se, svijet je pun čuda. Štaviše, neki od nas ni ne primjećuje, na primjer, nastajanje određenog života na Zemlja, drugi pripisuju našoj mašti, a ostali se odnose na njih misticizam ili trikovi stranaca.

Ali postoje čuda koja se mogu nazvati nemogućim moguće. To uključuje, na primer, neka dela umjetnost (iako može biti bilo šta) koju je stvorila majstora prošlih vekova, za koje je, izgleda, trebalo da sasvim moguće. Ipak, moderni zanatlije, uprkos napredne trenutne tehnologije, nesposobne da ovo ponove, za njih je nemoguće čudo. I neka od tih čuda nastale su nedavno (to za vas nisu egipatske piramide) – u XIX veka.

Palata Alupka na Krimu

Uzmimo za primjer Paront Vorontsov u Alupki (Krim, Rusija), sagrađene u prvoj polovini veka pre poslednjeg, odnosno manje od pre dve stotine godina – u vreme Puškina, Lermontova, Griboedova, koji su za nas do danas skoro savremenici. To je struktura daleko od drevnih. Međutim, istraživače pogađa činjenica da za njegovo za erekciju je izabran dijabaz (dolerit) – kamen nije baš lijepa, prilično naglašena stroga, ali iznenađujuće snažna, obradivo samo dijamantom.

Postavlja se pitanje zašto je izbor pao upravo na ovo daleko građevinski materijal? Ali još više iznenađuje kako su rezači kamena vrijeme (tehnologija dijamanta za rezanje još nije bila) suočena s tim zadatak, upravljanje filigranskim dijabazama i stvaranje od njega remek-delo arhitektonske umetnosti. Štaviše, moderni majstori čak dijamantskim rezanjem to ne mogu.

Velika kolivanska vaza

Ova kraljica vaza (ogromna visoka 2,5 metra i težine 19 tona) koja se nalazi u pustinji. Smatra se remek-dijelom rezanja kamena umjetnost i istovremeno pravo čudo. Kolivan-vaza takođe napravljen u prošlom veku – u svojoj sredini. Ona je napravila Uralski zanatlije iz jaspisa, koje takođe nazivaju klesari zavojnicom. Štaviše, iz jednog jedinog komada ovog vrlo krhkog kamena naročito takva deklaracija, koja je išla za kraljicom vaz.

Uprkos svim modernim tehnologijama rezanja kamena, danas stvorite nešto slično (čak i nekoliko puta manje veličine) nemoguće. Barem napravite kopiju vaze visoke 1 metar nijedan majstor to nije uzeo, jer bi kamen prema njihovom mišljenju bio uništen čak i tokom grube obrade. Kako su majstori iz XIX veka jesu li uspjeli stvoriti takvo čudo? ..

Aleksandra kolona iz Sankt Peterburga

Aleksandrijski stub prvi ukrašava sjevernu prijestolnicu Rusije polovina XIX veka. Izrađen je od monolitnog komada granita. Kreatorom ovog remek-djela smatra se francuski arhitekt Auguste Montferand. Upadljivo je u ovoj priči da je čak i Francuz povjerena izgradnji spomenika u čast pobjede Rusije nad Francuskom. Ali istraživači su još više zbunjeni samom činjenicom. podizanje takvog spomenika visok 26 metara i težak 600 tona. Sam granitni monolit, iz koga je bilo moguće napraviti slične, mora težiti najmanje 1600 tona. Poput reznica za kamen vremenski ručno rezan, savršeno poliran i nakon toga doveden Petersburgu i staviti ovaj stup, čak i ako moderna tehnologija nije sposobni da se nose sa takvim zadatkom.

Usput, kamenorezači tvrde da je tako savršeno savršen za rezanje i rezanje Možete polirati okrugli stupac samo na divovskom skretanju mašina koja još uvek nije tu. Pored toga postavljen je stup. opet na granitnom monolitu od 400 tona (poput ovih utega se preselio u to vreme – nije jasno, jednostavno je fantastično) …

Nemoguće mramorne statue

Na svijetu postoje mnoge statue koje su napravili drevni kamenorezci mermernim monolitima, štaviše, takva su remek djela izvedena suptilno i vješto, kao da su oblikovani od voska, a ne rezbareni iz snažan i također prilično krhki mramor. Na takva čuda skulpturalna umjetnost se može pripisati “Otmica Proserpina” majstori Giovanni Bernini, kiparica Maria Barberini Duloli Giuliano Finelli (sve je to 17. vijek), kasnija djela iz 19. stoljeća “Očaj” Jean-Josepha Perraulta, “Ugolino i njegovi sinovi” Jean-Baptiste-a Carpo, kao i mnoge druge slične kreacije.

Pojedinosti svih ovih remek djela jednostavno su nevjerojatne divljenje. Ali kako su majstori tog vremena uspeli sve da stvore jel? Uostalom, nisu imali moderne alate, poput sadašnjih vajari. Vrlo je sumnjivo da se to može učiniti samo sa pomoću dleta i čekića …

Uzimajući u obzir sva gore navedena remek-djela, možete doći zaključak da je neko pomogao gospodarima prošlosti. Najviši vanzemaljcima, ali bilo kome, u to je samo teško povjerovati to se može učiniti s rukama, alatima i sa tehnologija tog vremena. Ili se možda grešimo u nečemu? I čovječanstvo jednostavno „zaboravlja“ jedinstvene tehnologije, zašto i mi dolazimo do fantastičnih zaključaka, na primjer, o uplitanju u njih kreacije istih stranaca. Moguće je, sve je puno jednostavnije i tužnije u isto vrijeme, jer je čovječanstvo sposobno gube svoja velika otkrića i dostignuća.

Potvrda toga može poslužiti čak i kao fotografije XIX veka što pokazuje da su gotovo sve gradske kuće opremljene nekima antenski uređaji, očito besplatno struja. A kamo je sve ovo otišlo? A gdje je vanzemaljci? ..

Vremenske kamenje Krim piramide Rusija

Like this post? Please share to your friends:
Leave a Reply

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!: