Fotografija sa otvoreni izvori
Pijesci libijske pustinje protežu se, naravno, u otoku Libiji, ali i – u Egiptu i Sudanu, ali općenito – to je dio ogromne Pustinja Sahara. I u ovoj libijskoj pješčanoj pustoši nailazi neverovatni mineralni – stakleni kamenčići, čije je poreklo pripisana kosmičkim silama.
Naučnici procjenjuju oko 28 miliona godina na ovom mjestu je pao ogromni meteorit koji, eksplodirajući, rastopio pustinjski pijesak, pretvarajući dio kvarca u ove jedinstvene staklene tvorbe koje sadrže 98 posto dioksida silicijum i ostatak u njima je kosmička prašina. Ovo je najviše čisto staklo na našoj planeti, jer veštački (na savremena tehnologija) jednostavno je nemoguće dobiti takvu čašu visok postotak silike.
Fotografija iz otvorenih izvora
Predložena teorija je prilično uvjerljiva, ako ne za jedno „ali“: u pustinja Sahara u to vrijeme nije postojala, pa zato nije ni bilo pijeska – materijal za formiranje libijskog stakla. Takođe u ovome trebalo bi da ostane mesto (gde se nalaze ovi zagonetni stakleni komadi) ogroman krater nastao od sudara meteorita sa površini zemlje. Ali nije. Postoji i treća, ni manje uvjerljiv argument koji razdvaja ovu „naučnu teoriju“: Libijsko staklo nalazi se na ogromnom teritoriju, tj. ispada da su se proizvodi “sudara s meterom” rasuli u stotine kilometara. Ali kakva bi trebala biti istovremeno i eksplozija? I Gde su mu opet tragovi? Nisu …
Postoji još jedna teorija prema kojoj su sve to misteriozno staklo – proizvod moćne munje. Nešto slično fulguriti – rastopljeni sa gromobranskih površina bilo koje planine stijene. Ali fulguriti su prilično rijedak fenomen i Libijci velike količine stakla, kako su utvrdili naučnici, formirane u isto vrijeme – koliko munje je bilo potrebno za to i skoro jednokratno …
Ovog minerala zapravo ovdje ima jako puno, jer Libijac staklo se široko koristi od davnina: od njega primitivni ljudi pravili su strelice, noževe i prirodno u svako doba – brojni ukrasi. Čak i u grobu Tutankhamun je otkrio ogrlicu na kojoj je buba skaraba napravljen od ovog prozirnog žuto-zelenog minerala. I Uprkos tome, u pustinji se i dalje nalaze ove čudesne stakla, a cijena im nije tako velika – oko dvije tisuće rubalja po kamenu promjera 2 centimetra.
Fotografija iz otvorenih izvora
Ne tako davno, naučnici su sugerirali da je libijsko staklo Jesu li fragmenti komete, poput Tunguske (postoji takva verzija da i ne meteorit, već je kometa preletela Tungusku tajgu od tada u ovom kosmičkom telu praktično nema tragova) s tom jedinom razlikom da se ruska kometa, po svemu sudeći, sastojala uglavnom od leda, ali ga je Libija donijela na Zemlju brojni fragmenti čistog stakla, razbacujući ih u ogromne količina na golemoj teritoriji sada je napuštena.
Ulomci svemirskog minerala u libijskoj pustinji su zapravo beskonačni su ako ih ljudi nisu mogli birati stotinama hiljada godina. Istina, nedavna uredba vlade istovremeno je iznenađujuća. Egipat je zabranio izvoz ovih svemirskih stakala iz zemlje. Da li su mu rezerve iscrpljene? Ili je to nešto u potpunosti inače? ..
Egipat kamenje
