Fotografija iz otvorenih izvora
U svijetu postoji mnogo jezera i ribnjaka koji su poznati kao očarani. Oni su posjeduju nerazumljiva svojstva i pokazuju paranormalno aktivnost. Nekoliko takvih čudnih jezera vreba se u planinama Cordillera Azur (Plave planine). Ovaj greben ide paralelno Andam i obiluje hladnim jezerima oko kojih žive Indijanci Quechua. Tamo na gotovo nebeskoj visini leži jezero Gaipo. Lokalni Indijanci više puta su opažali kako padaju svjetlosni predmeti u jezero ili, obrnuto, leteći iz vode. Njihov oblik je vrlo različit – loptice, ovali, pravougaonici, prstenovi. Ovi nepoznati gosti su besplatni prodrijeti u vodeni stub, smrznuti se i polako krenuti unutra nekoliko centimetara od površine jezera, a zatim bilo brzinom munje pojuriti u nebo ili polako lebdeti uzduž padine uokviruju planine Gaipo. Indijanci vjeruju da su to vještice i čarobnjaci koji su poprimili blistav izgled i krenuli u lov nevine žrtve. Kažu da je jednoga dana njihov kolega plemen pogodila je munja koju je jedan takav blistav predmet izbacio, i nije se mogao pomaknuti sve dok neki čudni predmet nije nestao bez traga. Drugi put je iznenada zatekla stara Indijanka koja je okupila grmlje jezero vatrenog diska. I premda je bio prilično daleko, žena jasno se osetio valovi vrućeg vazduha koji dolaze iz ovoga nerazumljiv predmet. U oktobru 1994. godine, mlada majka Susan Smith iz Unije, Sjeverna Karolina, namjerno su joj to dozvolili automobil se spušta s pristaništa za brodice u jezero John D. Long. Michael i Alex, sinovi su pričvršćeni na stražnje sjedalo Susan, udavljena. Dobila je doživotnu kaznu. Dve godine kasnije je s istog pristaništa još jedan automobil pao u jezero u kojem je sjedilo troje odraslih i četvoro djece. Ona spontano provukao se između spomenika Michaelu i Alexu Smithu. Svih sedam putnici su se utopili, jedan od očevidaca pokušao ih je spasiti, ali gušio se i umro. Prema riječima mještana, nesreće nastao iz jednog jedinog razloga: Jezero John D. Long očaran. Jedno od najozloglašenijih jezera ubojica – Whitney – nalazi se u Teksasu, sjeverno od grada Waco. Već dugi niz godina u Whitney otpušta razne automobile s mostova za privez. Policijski ronioci pronašli su nekoliko na blatnjavom dnu jezera desetine automobila, ali zadivljujuće je što nikada nisu pronašli ljude od ostataka! Mnogi automobili jednostavno nisu morali klizati voda – parkirne kočnice su bile upaljene, kao što je to bio slučaj sa mašinom Susan Smith u Sjevernoj Karolini. U godinama 1974-1975 na obali jezera Whitney je sletjela dva NLO-a i ostavila spaljena na zemlji ćelave tačke. Zar jezero nije postalo ubica od ovih vremena? … Mohammed Musa Abdulahi probudio se u subotu ujutro bolestan i letargičan. Uoči osjećao se loše i legao je pravo u školsku zgradu. Abdulahi zaletio do kuće i iznenada primijetio da na ulicama njegovog sela, u sjeverozapadnom Kamerunu, vlada zastrašujuća tišina. Putevi i dvorišta Subum je bio zasut leševima. Ljudi leže kao da su umrli u pokretu ili usred razgovora sa komšijom. Svi psi su uginuli, sva stoka, mrtve ptice i insekti padali su s drveća. Znači 21. avgusta 1986. godine godina u selu na obali jezera Nios ubio 11 članova porodice Abdulahi i još 1700 njegovih plemena. Sam je preživio jer bio u zatvorenoj kancelariji, u školi sagrađenoj na brdu. Nios – jezero izuzetne ljepote – okruženo uglavnom kultivisanim polja, slikovite litice i zelena brda. Biserno siva površina je mirno mirna, ali u dubini ide neprekidno nagomilavanje eksplozivnih sila. Nios je krater jednom aktivan vulkan, nakon erupcije kojih prije pet vijekova na dnu Magma utikač je ostao. Ohladila se i pritisnula ispod pritisak vode. Mnogo je takvih jezera širom svijeta, ali samo dva sposobni ubiti cijeli život na svojim obalama. Drugo jezero – Monone – smješten 95 kilometara jugoistočno od Nyos-a. I obojica su spremna eksplodirati u bilo koje vrijeme. Zbog dubokog vulkana aktivnost koja se nastavlja do sada, ugljični dioksid neprestano se diže kroz pore u magnetskoj stijeni. Susreće se sa podzemnom vodom, rastvara se u njima i sa njima pada u jezero. U donjim slojevima jezera nakuplja se pakleno smjesa koja se ne miješa sa gornjim slojevima. Obično u krateru voda jezera je povremeno miješana, pjenušava voda izdižu na površinu i plinove a da pri tome ne naštete okolišu raštrkane u atmosferi. Ali u Nyos i Monone, granica između slojeva nije slomljen. Plin i dalje zasićuje dublje slojeve vode, dok neki spoljni događaj neće ih poremetiti. Može biti snažna vjetar i valovi, neobično hladno vrijeme (tada gornji slojevi vode ohladi i potone do dubine), klizište ili potres. Dio duboke vode diže se s dna, oslobađa se ugljični dioksid diže se iz rješenja i diže se, povlačeći se sa sobom više vode na dnu. Inercija, proces je brz raste: nekoliko mjehurića se pretvara u mlaz plina, i, na kraju, kao iz otvorene boce šampanjca, visoko gazirana lomi se fontana vode. U Nyosu je 1986. takva “česma” pogodio je visinu od 80 metara, a sve oko se utopilo u oblak ugljičnog dioksida gas. Teži, dvostruko teži od zraka, plin se spuštao do obale jezera i zadavio sav život na svom putu. Kada u avgustu 1984. godine Mononsko jezero je eksplodiralo, pri čemu je poginulo 37 ljudi. Jezero Nios je veće i dublje, tako da njegova smrtonosna moć može mnogo toga odnijeti više života. Okolo se širi gasni oblak brzine veće od 70 kilometara na sat i brzo se postiže čak i do sela koja se nalaze 20 kilometara od jezera. Posljednji koji je umro od eksplozije Nyosa ostala je djevojka koja je sišla ujutro nakon erupcije od brda do udubine ispunjene gasom. Jezero Nyos je obavezno ponovo eksplodirati. Prema posljednjim podacima, sada je u jezeru dva puta više ugljičnog dioksida nego što je bilo tijekom prethodne eksplozije (0,4 kubičnih kilometara sada i svega 0,17 kubnih kilometara 1986 godina). Katastrofa bi mogla uništiti krhku branu na sjeveru dijelove jezera, a zatim će njegove vode pobjeći na područje Nigerije, gdje više od 10.000 ljudi će poplaviti naselja. Uprkos činjenici da posle katastrofe 1986. godine iz nje je evakuisano 3.500 ljudi obale jezera i naseljavali se u sigurnim predjelima, opet mnogi vratio – privlači ih plodnost zemlje i bogati vegetacija. Kukuruzna polja na jugu približavaju se samoj vodi, u goveda na ispaši Pleme Fulani. Osim toga, u ranim 90-ima neki europski istraživači pušteni u ribu, dugo otrovanu stanovnici jezera tilapia – ribe iz pasmine ciklida. Ovaj eksperiment dovele do toga da se riba uzgajala u ogromnim količinama, i mještani se ozbiljno zanimaju za ribolov. Pre 10 godina U Kamerun je stigla međunarodna grupa naučnika koja će istraživati smrtonosno jezero i, ako je moguće, pronađite način da se to riješite otrovni gas nakuplja u dubini. Ali udaljenost od velika naselja usložnjavaju zadatak: pažljivo proučavanje i štaviše, još uvek je nemoguće degasirati jezero. Iako je projekt degaziranja postoje, nema novca za to. To im nije pomoglo ni prikupljanje UNESCO pomoć. Uostalom, dobrotvorne organizacije su više navikle ispraviti posledice katastrofa koje su se već dogodile, ne sprečiti ih. Naučnici nude vrlo jednostavan postupak otplinjavanje jezera – donesite cijev na dno da biste ispustili plin. Preliminarna ispitivanja su već obavljena, i ne samo na Nyose, ali i na drugom smrtonosnom jezeru – Monone – eksplodirao je nekoliko meseci pre Niosa. Izlazna cev je potpuno pokrenuta. A vlast je zabrinuta zbog drugog problema – ne uspijeva odagnati glasine kako tvrdoglavo hodaju Kamerunom, kao da su na Niosu testirali izraelsku ili američku neutronsku bombu, dok su ljudi mislite tako, hrabro će se vratiti u opasne za potpuno drugačije razlozi za mjesto. Izvor: “Zanimljive novine. Nevjerovatno” №12
Voda
