Jedan od najčudnijih aspekata neidentificirane pojave leteći objekti (NLO) je neosporno postojanje određena geografska područja gdje nevjerojatno oni redovno vide NLO-e, a primećuju i razne paranormalne pojava. Vjeruje se da u tim nenormalnim područjima, ili “prozorima”, kako ih zovu ufologije, postoje nekakvi portali kroz koje koji u našem prostoru i vremenu dobijaju NLO. 
Fotografije iz otvorenih izvora
Višedimenzionalni prostor Neki ljudi misle da su NLO-i putovati ne kroz obični međuzvjezdani prostor, već direktno, najkraćim putem, kroz dimenziju koja je u naučnoj fantastici nazvan “višedimenzionalni prostor” ili “hipersvemir”. Ovaj pojam je 1934. izumio pionir naučne fantastike žanr John Campbell. Trebalo je da nađe dobro rešenje problemi poput putovanja na većim udaljenostima između zvezde. Kasnije, kao što je slučaj s većinom naučnih koncepata fikcija, fizika i matematika prepoznali su to postojanje hipersvemički prostor je teoretski moguć. Danas u udžbenici možete pronaći sljedeću definiciju hipersvemičkog prostora: bilo koju vrstu prostora u kojem istovremeno ima više tri dimenzije. Zamislite kretanje kroz višedimenzionalno prostor je u osnovi nemoguć, kao što implicira kretanje pod pravim uglom u svim mogućim smjerovima naš poznati prostor. Da biste privukli svoje Sledeća analogija pomaže ovoj slici. Zamislite zamislite mapu zvjezdanog neba. Morate stići na primjer s naše planete planeti koja se vrti oko najbliže zvezde – Proxima Centauri, čija je udaljenost 4,2 svjetla godina star. Preći tako ogromnu udaljenost kroz uobičajeno prostora sa potrebnim tehničkim mogućnostima stotine godina. Čak i ako se krećete brzinom koja je blizu brzine svjetlosti, ovo putovanje bi trajalo još mnogo godina. Ali zamislite da postoji mogućnost “sklapanja” prostora na način da se kombinuju polazište i točka dolaska. To je poput preklapanja karte zvijezda tako da je naša solarna sistem i Proxima Centauri postali su bliski, i umjesto miliona kilometara duž uobičajene rute bili bi dovoljni za “skok” u samo nekoliko stotina hiljada kilometara. U novije vrijeme, teorija hipersvemira To područje izgledalo je samo kao fikcija, ali 1962. godine profesor John A. Wheeler (jedan od izumitelja vodikove bombe) i Robert Fuller objavio je kontroverzni naučni rad pod nazivom „Uzročnost i višestruka povezanost prostorno-vremenskom kontinuumu. “Zahvaljujući ovoj knjizi, pojavio se pojam „nadprostor“ – nije povezan sa drugima prostor ogromnog dosega koji prožima svaku česticu Svemir. Putovanje kroz nadprostor značajno ide brže zbog same prirode ove dimenzije, gde poznata zakoni fizike možda neće raditi. Uzbudljive karakteristike ovog područja hipersvemirski prostori dobivaju sve više velikih razmjera zbog činjenice da Wheeler i Fuller u svojoj knjizi nemaju upravo je sugerirao postojanje nadprostora i u stvari, takav je zaključak logično izvučen iz opće teorije relativnost Ajnštajna. Pored toga, učinjeno je mnogo. inspirativna otkrića u vezi s prostorom koji mi koristi se za razmatranje obične praznine. Stručnjaci za kvantnu fiziku ustanovio da na submikroskopskoj ljestvici ono što se čini prazan, uopšte ne. Čak i u apsolutnim uslovima vakuum u prostoru od 1 kubni metar cm pulsira i vibrira količina energije koja zahtijeva masu u 1091 kg. S obzirom na činjenicu da je eksplozija 20 megatona vodikova bomba samo 1 kg mase pretvara se u energiju, samo 1 kocka vidjeti prostor sadrži zastrašujuću količinu energije – i mi ne znamo kako ukrotiti tu energiju. U prazno ispunjeni subatomskim vibracijama nalaze se subatomski tuneli dugačak samo nekoliko centimetara. Ti se tuneli povezuju različitih dijelova prostora. Fizičari koji ovo proučavaju tuneli, takozvane „crvotočine“, nikada nisu mogli razumete njihovu složenu geometriju, kao što postoji mišljenje da neki od tih malenih „hodnika“ vode dalje prostora pa nazad. Prema jednoj od najnovijih teorija, crvotočine povezuju svaki dio prostora sa svim ostalim dijelovima prostora, pa čak i kroz svjetlosne godine, i ako ćemo bili su dovoljno mali da putuju tim tunelima superprostora, mogli smo se odmah preseliti bilo gdje svemir. Čudno, ali Einstein je bio neobično dalekovidan, a njegova teorija relativno sadrži objašnjenje postojanje crvotočina, koje ne krše Einsteinove zakone ili zakon uzročne veze. Do danas niko bio je u stanju poslati čak i radiogram u crvotočinu zbog svojih sitnih veličina. Čak ni elektron ne može prodrijeti u njih, jer ima 100 milijardi puta više ovih tunela. Međutim, ako ih ima fizičar će moći otvoriti ulaz u crvotočinu što je moguće šire, tako da kako bi svemirski brod mogao stići tamo, otvorio bi se nama put ka zvijezdama i počelo bi svemirsko doba međuplanetara istraživanje. Crne rupe – “rupe” za NLO-e? Postoji pretpostavka da se može proširiti samo jedan prirodni fenomen na ulazu u crvotočnu rupu nalazi se crna rupa. S tim u vezi postoje vrlo kontroverzne teorije o mogućnosti stvaranja sitnih crnih rupa ovdje na zemlji. Naučnici iz Brookhaven National Laboratory u New Yorku je potrošio više od 700 miliona USD stvorite najmoćniji akcelerator čestica na svijetu. 16. jula 1999. u Testni test lansirao je relativistički teški jonski sudarač. Ali ubrzo je menadžer projekta John Marburger stao testiranja, jer postoje strahovi koje sudarač izaziva takozvanim “poremećajima u svemiru”. Odnosno, eksperiment je bio zastao kako bi otkrio je li lansiranje super akceleratora do pojave male crne rupe na ostrvu Long Island u Sjedinjenim Državama. Nastanak crnih rupa Moguća pojava crne rupe zbog činjenice da džinovski uređaj može da stvori “pojasevi” su nedavno otkriveni oblik materije koja se sastoji od kvarkovi. Kad se spajaoci spoje, pucaju nekontrolirana lančana reakcija, preokrenuvši sve s čime su dodir u kvarkovima. Dobijena masa može ovo dostići gustoće, što vam omogućuje formiranje male crne rupe. Pod uticajem gravitacionih sila kretat će se u središte Zemlje, gde će progutati celu planetu za nekoliko minuta. Ako u svemiru a postoje i utrke s visokim nivoom razvoja tehnologije, odavno su koji su otkrili način da se prođu kroz crvotočine stvarajući male crne rupe, tada takve rase moraju posjedovati savršene sistem kretanja u međuzvezdnom i intergalaktičkom prostoru, to jest, koristi se putevima koji vode do različitih svjetova koji ovi imaju rase su istražene ili eventualno kolonizovane. Putanja kroz mjerenja engleskog pjesnika Williama Wordswortha koji je primijetio da “i na zvjezdanom nebu postoji neka vrsta života”, najvjerovatnije je bilo ispravno, a svemir je prepun mreže staza, stvorene od naprednijih civilizacija. Mogu li NLO-i koji ljudi ponekad se sretnu, prodiru u naš svijet kroz takve “crvotočine”? Ako je tako, to objašnjava kako se pojavljuju i nestaju. Možda vanzemaljci koriste mrežu hipersvemira rute, što je slično našem velikom sustavu autocesta. Možda postoje putevi koji prolaze kroz različite dimenzije, i takođe i svojevrsni „kružni tok“. Ako je tako, onda postoje mjesta s kojih staze vode do naše Zemlje. Vjerovatno svemirski brodovi koji se kreću takvim rutama, prelaze iz nadprostornog prostora u našu poznatu dimenziju, dok je na nebu iznad Zemlje. Nema sumnje u takve svemirski brodovi moraju imati uređaje koji to omogućavaju otvorite i zatvorite “crvotočine” tako da zrak iz tla brodovi slučajno nisu upali u njih. Zona NLO-a u Velsu br postoji mogućnost da s vremena na vrijeme ljudi vazdušni prevoz i dalje prolazi tim nebeskim portalima. Možda je ta sudbina zadesila časnika Briana Holding, koji je 7. marta 1922. poleteo sa aerodroma u Chester, Engleska. Let je trebao biti kratak i proći će duž granice, slijećući na aerodrom u Walesu. Avion Pridržavajući se Walesa i uputivši se u stranu Chester, koju vide desetine ljudi. Ali letjelica vozi koji je bio iskusan pilot, nije stigao do finala poanta, a još ga niko nije vidio. Bili smo raspoređeni velika potraga za olupinama aviona, ali nisu pronađeni tragovi nije. Još čudnije je to prije nekoliko tjedana Primjećen je Holdingov nestanak nad Sjevernim Walesom Dosledno pokretna grupa karakterističnih svetala. Tokom Dugi niz godina su se na ovom prostoru odvijali razni neobjašnjivi događaji, i sad se smatra najvećim “prozorom”. Središte ove nenormalne Zona je obalni grad Barmouth, koji se nalazi u Walesu. Anomalozna zona – Barmouth geolozi su to otkrili u Barmouthu opaža se složena slika magnetnih anomalija nepoznatog porijeklo. Prvi izvještaji o pojavi na ovim prostorima predstavnici vanzemaljskih civilizacija datiraju iz 1692. kada u blizini britanskog grada Harvika sletio je izvjesni užareni objekt. Nekoliko mjeseci je nastavio ubaciti strah u stanovnike grada, nakon čega je nestao na nebu i više se nije pojavljivalo. Pored toga, čudna plava i bijela svjetla, pojavili su se na ovim prostorima 1869, 1875 i 1877, ali najviše zapaženi događaji dogodili su se 1905. godine, kada su bili aktivnosti NLO poprima dosad neviđenu razmjer. Bilo je to velško razdoblje Metodistički preporod, a ne iznenađuje čudno upaljeno svjetlo na nebu su mnogi pretvorenici bili shvaćeni kao Božji znak. Prve “vijesti” o NLO-u. Jedna od prvih izvještaja o pojava NLO-a u Sjevernom Velsu 1905. godine u januaru od vozača voza koji je primijetio na večernjem nebu deset blistavih svjetla koja leti velikom brzinom kapela malog grada Egrin, između Barmouth-a i Harlecka, u Okrug Gwynedd. Nakon toga svjetla su se počela često pojavljivati u noći nebu Sjevernog Velsa, a jedne noći na nebu ogromnom svjetlosni luk koji podsjeća na sjeverna svjetla. Jedan kraj luka otišli na more, a drugi je dodirnuo vrh lokalnog brda. Uskoro nakon toga je svjedočilo više od stotinu zaprepaštenih ljudi pojava zračećeg zvjezdanog predmeta koji je poletio odozdo lukova i pojurio do krovova Egrinih kuća. Sjajna zvezda plovio je preko nekoliko kuća, a zatim fenomenalnom brzinom zamahnuo. A svjetlosni luk je postepeno nestajao u noć. Glasine o tajanstvenim noćnim lampicama su rasprostranjene, i Novinar i fotograf Daily Mirrora počeo je raditi istraga ove pojave. Oni su takođe videli ta svetla. Novinar Daily Mirror je u svom izvještaju napisao: „Vrijeme se bližilo ponoć, i bili smo blizu Barmuta kad odjednom, bez i najmanjeg izgleda upozorenja, put ispred nas osvijetlio je mekim treperenjem svetlošću. Tada je okolo postalo toliko svjetlo da je bila vidljiva svaka grana i svaki kamen u radijusu od jednog metra, kao da smo unutra središte kruga svjetla reflektora. Činilo mi se kao nešto ogromno koji se protezao od zemlje do neba, iznenada je otkrio svoja creva i izbacili poplavu svetlosti. Sve je to bilo pomalo kao efekt eksplozija festivalske kugle, ali ipak je to bilo nešto potpuno inače. Ali gotovo odmah, čim sam pogledao, svjetlost Iznad nas je počeo izblijediti. Činilo mi se da sam u samom središtu potoka bijele svjetlosti vidio sam sivi oval i napola otvoren glavnina. Ali nakon što se trenutak zatvorila, ponovo nas je opkolila tama. Tog ljeta, do samog kraja jula, iznad Sjevernog Velsa jako se često viđao ovaj skup sive boje badema koji otvorio i pustio u nebo nad Barmouthom nekoliko svjetlucavih svjetla i okrugla leteća mašina. Jedna od ovih noći je počela grmljavinska oluja i kada je udario lentikularni ugrušak koji lebdi na nebu razgranata munja, bljeskovi su osvijetlili tri objekta slična tanjiri koji su odletjeli niotkuda, kao da niotkuda, lentikularni oblaci. Moguće je da je poljoprivrednik to posmatrao oblak čitavu sedmicu, bio je blizu istine kad je rekao da može biti “ulaz za sve što dolazi bilo koje mjesto. “Kao i u drugim NLO zonama u Britaniji, Evropi i Sjeverna i Južna Amerika, u anomalnoj zoni u Barmouthu nalazi se brojne bare i druge drevne spomenike. Zanimljivo je to Sjeverni Wales također ima mnogo megalitika zgrade. Mnogi ufolozi smatraju ovu činjenicu važnom i neki od njih hipoteziraju da su ljudi živeći na teritoriju modernog Barmouth-a tokom neolita, znao da je ovaj kraj neobičan. Možda jeste da bi ukazali na tu činjenicu, oni su podigli ove moćne kamene znamenitosti. Ako je ova verzija ispravna, onda su “prozori” za NLO postoje hiljadama godina, a možda i duže.
Najpoznatije NLO zone
Neobičan je podatak da je Stonehenge, najpoznatiji megalitski spomenik u svijetu, nalazi se vrlo blizu grad Warminster, okrug Wiltshire, gdje je najveći NLO zona
Fotografija iz otvorenih izvora
Etimološka analiza imena koja se nalaze u bilo kojem teren uvijek pokazuje da je najveća koncentracija nenormalne zone uvijek se primjećuju u imanju Lord Bath u Longleatu u Warminsteru, mjesta sa imenima koja počinju sa “Đavo”. Na primjer, u Đavoljevom laktu (“lakat sotone”) u okrugu Warwickshire već godinama na nebu ima puno čudna svjetla. Na imanju Lord Bath Longleat u Warminsteru se nalazi mesto koje se zove “nebeska kapija”. Ova imena su takva odražavaju mističnu prirodu i natprirodnu istoriju tih mjesta. Grad Bonnibridge Još jedno područje aktiviranja NLO-a posljednjih godina spomenuti u medijima, – to je slikoviti gradić Bonnibridge smješten u Škotskoj. Stanovništvo ovog grada je samo 9000 ljudi. U njemu Postoji jedan hotel, dvije kafane i desetak trgovina.
Fotografija iz otvorenih izvora
Ali, od 1995. dokumentarni filmovi s preplavili Bonnibridge iz SAD, Japan i Evropa, koji uklanjaju te “predstave” koje gotovo svakodnevno možete nebo posmatrati na nebu iznad grada. O: 5.000 ljudi koji žive ovde, to je više od polovine stanovništva, svjedočili smo čudnim i često zastrašujućim aktivnostima NLO-a, koji se na nebu nadvija nad njihovim domovima. Prvo skeptici tvrdio da je uzrok tolikih izvanzemaljskih manifestacija je lokacija bonnibridgea vrlo blizu rute do aerodroma Glasgow i Edinburgh. Ali nezavisni profesionalni istraživači NLO-a koji koriste video kamere sa velikim uvećanjima i telefoto kamerama uspeli su da uhvate svetla i predmeti koji ne samo da nisu ličili na ljudski zrak transporta, ali i izvodio takve akrobatske maneure (npr. skretanja pod pravim uglom), što nije moguće ni dovršiti jedna letelica stvorena na našoj planeti. Vanzemaljski “predstave” u Bonnbridgeu traju i danas, ali naučnici i dalje zatvoriti pogled ovom pojavom. Bermuda trougao Najzloglasnija anomalična zona na planeta je nesumnjivo Bermuda trokut, poznat i kao “čistilište prokletog”, “mora” nesreće “,” dijabolički trokut “i” groblje Atlantika. ” granice ovog ogromnog područja koje imaju obrise trokuta i koji se proteže od Portorika do Floride, sa vrhom u tom području Azori, hiljade neobjašnjivih nestanaka i nesreće. Započeo je još u doba Kolumba, koji i sam je opažao čudne crvene vatrene kugle kako lete nad njim brodovi tijekom svog povijesnog putovanja do otoka San Salvador 1492. godine.
Fotografija iz otvorenih izvora
Izraz “Bermudski trougao” 1964. godine skovao je pisac Vincent Gaddis. Danas se čak ni skeptici ne usuđuju tvrditi da čistom slučajnošću postoje mnogi morski i vazdušne katastrofe koje su sve misteriozne pojave na ovom području – čista fikcija i rezultat pretjerivanja i težnje senzacija u medijima. I danas teritoriju koju pokriva takozvana Bermuda trokut, brodovi i avioni i dalje nestaju. S ciljem predloženo je rješenje problema za proučavanje ovog područja, ali kako to često biva, naučnici to odbijaju postojanje anomalne zone na ovom području. Nedavno japanski naučnici su predložili da se smjesti u zonu Bermudskog trougla senzori poput plutača za spašavanje. U ovim vodootpornim sonde će biti ugrađene pouzdane videokamere kao i raspon naučnih mjernih instrumenata koji će preusmjeriti informacije posebnom brodu ili kopnenom centru prikupljanje podataka. Ali elektronska i mehanička oprema uključena trokut često ne uspijeva, pa ova ideja prilično rizično.
Portali hadronskog sudara Bermuda Trokut Vrijeme univerzuma Avion SAD Crna rupa Einstein Japan
