Fotografija iz otvorenih izvora. Kako su različite zemlje svijeta to odbijanje koristile uvoz za razvoj njihove ekonomije .Luber liberalni ekonomisti učili smo ih: kažu, u savremenim uslovima bi svaka zemlja svijeta trebala odaberite specijalizaciju. Imate li ulja? Pa prodajte. Ne ulje? Tada vrti, poput Japanaca, razvija tehnologiju. Takođe dobra stvar. A ostatak kupite od stranih partnera. Uostalom, međunarodna podjela rada. Ali trenutni sukob između Rusije i Zapada prisiljeni da preispitaju ove “elementarne istine” savjetnici Washingtona. Štaviše, razvijene zemlje okolo u svetu i svih vekova, oni su više voljeli svoj uvozni proizvod, domaći.
POTPUNO NE SAVET AMERIKANA I NJIHOVI PRIMER
Ovo je sada Svjetska trgovinska organizacija, kojoj smo nedavno uvedena, predstavlja kao dogmu s kojom bi zemlje trebale trgovati prijatelju bez ikakvih prepreka. Kao, to će dovesti do univerzalnog blagostanje. Dogma je nekada bila drugačija. I oni su to dozvolili Zapadne zemlje postaju razvijene.
“Najupečatljiviji primer je Amerikanac”, kaže lekar. Ekonomskih nauka Nikita Kričevski. – Na kraju XVIII veka, odmah nakon proglašenja neovisnosti Sjedinjenih Država, staviti barijeru za opskrbu industrijski proizvodi iz Velike Britanije. Prvo poglavlje je to i uspjelo Ministarstvo finansija SAD-a Alexander Hamilton. Takav protekcionizam trajalo je 150 godina – sve do sredine dvadesetog veka.
Prema mišljenju stručnjaka, ovaj element trgovinske politike bio je jedan ključnih komponenti američkog ekonomskog čuda. A onda SAD su uvjerile ostatak svijeta da je protekcionizam zlo. I primjenjujte trgovinske barijere samo prema vlastitoj ekonomiji naštetiti. Kao, ako ste dodatak za sirovine, nećete živeti gore od zemalja koje razvijaju visoku tehnologiju.
“Međunarodno, standardna ekonomska nauka dokazuje da je zamišljena nacija čistača cipela i perilica posuđa može izjednačiti dobrobit s nacijom koju čine pravnici i razmjeni brokeri “, – piše u knjizi” Kako su bogate zemlje postale bogati i zašto siromašni ostaju siromašni “norveški ekonomista Eric Reinert.
Uzgred, u arsenalu Hamiltona postojale su i takve mjere kao zabrana uvoz iz neprijateljskih zemalja; strateški zabrana izvoza važne sirovine, subvencije i porezne olakšice lokalnim proizvođačima. Ne liči ni na šta?
Štaviše, tokom nedavne krize SAD su aktivno pomagale posao. U februaru 2009. Kongres je usvojio zakon o finansijskom pomoć u iznosu od 787 milijardi dolara. Novac je dodijeljen za one projekte koji rabljeni proizvodi proizvedeni samo u Americi.
„Današnji ekonomisti iz Čikaga opravdavaju globalizaciju i politika svjetskih finansijskih organizacija koje emituju svijet: država ne bi trebalo miješati u ekonomiju “, piše Eric Reinert. – U isto vrijeme Američka administracija za malo gospodarstvo svake godine potroši 20 dolara milijardu za podršku privatnim kompanijama. Svjetska banka i MMF i dalje nameću uslove siromašnim zemljama uspostaviti slične institucije. Ispada, plemenito ekonomska retorika je pogodna samo za izvoz i za “interna upotreba” uzima se potpuno drugačije, pragmatično principa. ”
Stoga, zaključuje naučnik, američki aforizam 1820-ih “Ne slijedite savjete Britanaca, ali njihov primjer” danas može zvučati ovako: “Slijedite ne savjete Amerikanaca, već njihov primjer.”
Fotografije iz otvorenih izvora
Foto: Dmitrij POLUKHIN
BRITANSKI TARIFNI ZID
Suština protekcionizma i supstitucije uvoza je u tome ranom faza razvoja industrija radi zaštite od pretjerane konkurencije sa stranke stranih korporacija. Ne stavljajte petnaestogodišnjaka jedan prsten s Mikeom Tysonom ?! A ako stavite, onda samo sa tim uvjet da će posljednje biti vezane očima i nogama. U ekonomiji razne trgovinske barijere i necarine igraju tu ulogu regulacija, tj. subvencije.
“Ako je Britanija imala svoj jedinstveni put industrijalizacije, tada on je određen sistemom u kojem akcize i tarifni zid “, piše u svojoj knjizi” Trgovina, proizvodnja i potrošnja u Engleskoj u godinama 1640-1845. “britanski ekonomist William Ashworth.
Konkurencija uvozne robe je dobra. Ali prvo uslovi za domaće proizvode bi trebali biti staklenici. Za Ne ubijajte industriju u pupoljku. Zato se gradi zid tarifa, što sprečava strane korporacije da preuzmu domaće tržište.
Usput je započela sveprisutna tranzicija u protekcionističku politiku Evropa nakon dugotrajne depresije 1870-ih i 1880-ih. Nakon toga u sve zemlje koje su vodile ovu politiku počele su brzo industrijski rast. Sledeća faza je trajala od 1930-ih do 1960-ih godina. A tek nakon toga Evropa i SAD su se međusobno liberalizirali vlastite ekonomije. Tada se počela donositi slobodna trgovina njihovi plodovi.
Ipak, razvijene zemlje Starog svijeta još uvijek pomažu. njihove vodeće industrije. Evropa se oslanja na ruralno domaćinstvo. Značajne subvencije prima Airbus, čija avioni konkuriraju Boeingu i prodaju se širom svijeta. I napokon, glavni europski projekt supstitucije uvoza – alternativna energija. U Evropi spavaju i vide da se reše zavisno od ruskih ugljovodonika. Još jedna stvar pokušaji dosad nisu uspjeli. Udio vjetra i sunca energije, iako raste, ali presporo. Da, i kilovat sati Izlaz je izuzetno skup, čak i ako se uzme u obzir velikodušan državne subvencije.
KOPIRANJE I RAZVOJ
Pod hegemonijom Evrope i Sjedinjenih Država, zemlje u razvoju u Aziji i Latinska Amerika je imala teže vrijeme. Yankee je to praktično uspio uništavaju industriju svojih južnih susjeda. Azijske zemlje sa uspjeli su steći za sebe karakteristično lukavstvo korist.
Dakle, Južna Koreja se aktivno bavila 1950-ih i 1960-ih. supstitucija uvoza. Zemlja je počela stvarati proizvodnju nedostajuće robe i naglo su povećane uvozne carine na obje prehrambeni i industrijski proizvodi. Onda kad šalovi (lokalne korporacije. – Ed.) ojačale, tarife su pale. Nijansa je da su Korejci u prvoj fazi aktivno privlačili strane tehnologija. I u početku su se fokusirali na inostrano tržište. Onda postoji većina proizvoda poslanih za izvoz. – kineski i Korejci su započeli s oponašanjem, tj. Isprva su jednostavno kopirali uspješnih uzoraka, kaže Nikita Kričevski. – Zapravo gotovo sve zemlje u razvoju koje su uspješno slijedile ovaj put. A onda su počeli sa uspostavljanjem vlastite proizvodnje.
Usput, izvozna orijentacija je vrlo važna poanta. Je pruža resurse za kupovinu drugih, savremenijih tehnologija. I nastaviti dalje razvijati. Na primjer, nakon Drugog svjetskog rata Japan je lansirao slogan “Izvoz ili smrt”. Politika je bila jednostavno. U to je uložen svaki jen zarađen na inozemnom tržištu kupovina novih tehnologija iz razvijenih zemalja. O luksuznim proizvodima široke potrošnje u Japanci nisu provodili te dane. Otuda ekonomsko čudo, zasnovana na razvoju tehnologije, upravljanju kvalitetom i racionalizacija, a ne izvoz sirovina.
TOTAL
Ruska vlada je kao odgovor na sankcije krenula prema supstitucija uvoza. Ideja je dobra. Ali ovdje glavna stvar nije pretjerivati.
– Značenje supstitucije uvoza je da pomognete vašem industrija da uđe na svjetsko tržište, a ne za njih domaćem tržištu, kaže šef istraživačkog centra postindustrijsko društvo Vladislav Inozemcev. – Onda preduzetnici će biti prinuđeni da održavaju visok nivo kvaliteta.
Prema stručnjacima, proizvodnja čajnika i vunenih čarapa je stvar dobar. Ali prednost moraju dati onim industrijama koje su povezane visoke tehnologije. Dobar primjer je autoindustrija. 2000. godine s uz pomoć baražnih obaveza uvjerili smo strane kompanije izgraditi proizvodnju na našem području.
„Ista stvar se može učiniti i u poljoprivredi“, nastavlja Stranci. – Pa, zabranili smo uvoz poljskih jabuka. Pa neka Poljski farmeri dolaze k nama i uzgajaju ih ovdje. Mi ćemo im ih dati zemljište na dugoročni najam. Doći će stranci, a mi ćemo biti s njima da studiraju. Sve zemlje to rade. Već postoje televizori u zemlji prikupljamo, proizvodimo hemijske proizvode za domaćinstvo, prehrambenu industriju razvijajući se na štetu stranaca. A sve to je supstitucija uvoza.
Prema stručnjaku, proizvodnja stvorena u Rusiji bi trebala fokusiranost na globalno tržište. Drugim riječima, u to se morate uvjeriti stranci da postavljaju tvornice ne u Rumuniji i Turskoj, već u Rusiji.
I na kraju, zamjena uvoza u trenutnim uvjetima nije zamjena neki dobavljači (iz Evrope), drugi (iz Azije). I ne samo to poziv stranaca u unutrašnjost. Sa tarifama i subvencijama Potrebno je pomoći domaćim proizvođačima. Tako da mogu uzeti značajan udio na tržištu.
Osim toga, u uslovima sankcija ima smisla razvijati se potencijalno profitabilne industrije.
„Uvijek mislimo da moramo nešto proizvesti“, kaže Nikita Kričevskog. – Ali suvremena ekonomija je 60% sfera usluge. Na primjer, sama Turska prima ogromne prihode iz sfere turizam. Imamo sve šanse da ponovimo ovaj uspjeh. Sa našim ogromne teritorije. Potencijal za razvoj ovdje div. Podržava domaću proizvodnju.
Velika Britanija Vrijeme Rusija SAD Turska Ekonomija Japan
