Da biste stvorili pravi rak, trebalo bi ga uzgajati. u svemiru – samo tamo, prema nekim naučnicima, u uslovima mikrogravitacijom rezultiraće trodimenzionalna ćelijska struktura manje-više slično onome što se pojavljuje u nama kada onkološke bolesti. Od rođenja smo podložni silama gravitacije, i stoga ne shvaćaju uvijek koliko su bitni za život. Međutim, u naučnim eksperimentima upravo gravitacijske sile ponekad ne daju naučnici vide kako se sve zaista događa. Najočiglednije Primjer: umjetna stanična kultura uzgojena u laboratoriji posuđe pokriva cijelu površinu ovog posuđa, tvoreći dvodimenzionalno jednoslojni. Zbog sile gravitacije, ćelija ne može stalno da pluta unutra hranjiva podloga, prije ili kasnije taložit će se na dnu. U međuvremenu naša tela postoje u tri dimenzije, unutar naših ćelija kombinirane su u volumetrijske strukture, a možemo pretpostaviti da one vode ponašaju se drugačije nego u avionu. 
Fotografije iz otvorenih izvora
Ćelije raka gušterače koje se pokušavaju formirati u volumetrijska struktura. (Foto dr. Stanley Flegler.) moguće je da tu leži uzrok beskrajnih kvarova, prateći potragu za lijekom za rak. Uostalom, obično ćelije raka u laboratorijama rastu dvodimenzionalne kolonije i njihova svojstva poput gore spomenuto, mogu se razlikovati od ovih trodimenzionalnih tumora. Dobra alternativa ovdje bi bile metode koje to dopuštaju smanjiti silu gravitacije. Istraživači Jeanne Becker i Glocko Susa od biotehnološke kompanije Nano3D Biosciences iz Houstona (SAD) Priroda Recenzije raka pregledavaju različita rješenja ovaj osebujni metodološki problem koji sada postoji a koja bi se mogla pojaviti u bliskoj budućnosti. Prvi put biolozi shvatila je važnost gravitacije u životu ćelija sa pojavom svemira istraživanje. 1970-ih bilo je moguće vidjeti kako u uvjetima mikrogravitacija na crvenoj površini svemirske stanice ćelije su prekrivene tuberkulama koji nestaju nakon povratka u Zemlju. Mnogo kasnije se pokazalo da se mikrogravitacija ne mijenja samo oblik ćelija, ali i aktivnost gena: promjene su pogođene više od hiljadu šest stotina gena od analiziranih 10 hiljada. Štaviše među onima koji su promijenili djelatnost bilo je i onih od kojih ovisi o procesima apoptoze i suzbijanju transformacije raka. (Ne može se ne spomenuti rad u kojem je istražena gravitacija kao sila koja se jednoćelijska pretvorila u višećelijsku.) Naravno, naučnici razmišljaju kako stvoriti uvjete za staničnu kulturu za volumetrijski rast. Jedno od prvih i najlakših rješenja bilo je rastu ćelije u stalno rotirajućim posudama, gdje ih je sve vrijeme plivalo u debljini hranjivog medija. Ali istovremeno problem stalnih protoka tečnosti koji su uticali sposobnost ćelija da stupe u međusobni kontakt. Ostalo više tehnološki sofisticirana metoda koja se temelji na magnetskoj levitaciji. Sa pomoću njega, kao što smo nedavno napisali, bilo je moguće ponovno stvoriti komad pluća, koja se po svojstvima gotovo nisu razlikovala od prirodnih analogni. Istraživači iz Nano3D Biosciences to koriste tehnologija, dobila trodimenzionalne kulture raznih vrsta raka: bubrezi, jetra, dojka, jajnici, koža itd. lijekovi pomoću ove metode mogu se više istražiti uvjerljivi uvjeti ako imate na umu mogućnosti kontakti molekularnih ćelija u rasutom sastavu. Međutim, kada istraživači primjećuju da su “zemaljske” opcije mikrogravitacije još uvek nije baš savršeno. Na primjer, stanice raka prostate žlijezde, ako se uzgajaju u sporo rotirajućoj posudi, formiraju akumulacije ne veće od 3-5 mm. Dok su ove ćelije u orbiti formiraju “tumore” veličine kugle za golf. Ukratko, autori recenzije zaključite da nema ničeg prikladnijeg za istraživanje raka nego svemir. Istina, nedavno istraživanje staničnog prostora donekle je inhibirano zbog činjenica da je NASA 2011. godine odbila koristiti šatlove. Iako bi, kako dodaju autori članka, brodovi NASA-e mogli bi biti zamijenjeni dolazi ruski “Napredak”. Na kraju, to dodamo, bez obzira na to 3D klasteri ćelija stvoreni u uvjetima nisu izgledali prirodno mikrogravitacija, i dalje će se razlikovati od onoga dobijene u organizmu. A možda su te razlike prilično usporedive s razlikama klasičnih dvodimenzionalnih kolonija. Uostalom, i tumor i uopšte sva tkiva u našem telu nastaju pod običnom zemaljskom silom gravitacije i trodimenzionalnost postiže se zbog složenih i razni trikovi u molekularnoj ćeliji. Generalno, u ovome suptilno pitanje treba ograničiti na opreznu frazu o potrebi daljnja istraživanja … Pripremljeno iz materijala Space.Com
Time Gravity Life NASA onkologija
