Fotografija iz otvorenih izvora
Ne danas u Londonu – sutra će biti prezentacija prvog priče o mesu uzgojenom u laboratoriji. Kažu da će biti ukusno. Grabite lovorike. Bliži se događaj iz kojeg se može započinje novo gastronomsko doba Nekoliko sedmica kasnije poseban događaj u Londonu Mark Post iz Maastrichta Univerzitet (Holandija) ponudit će gurmanima umjetno meso – poslastica prikupljena iz 20 hiljada slojeva mišićnog tkiva uzgojenog u laboratorije. Prvi put će to biti javnost (i potencijalni investitori) pokazao temeljnu mogućnost tehnologije, o čemu recimo ne prvu deceniju, i to ne samo vegetarijanci, nego i oni ekolozi. Na primjer, studija čiji su rezultati bili objavljen 2011. godine, pokazao je da se s punim pravom vidi proizvodnja umjetnog mesa značajno će smanjiti upotrebu voda, zemlja i energija, kao i emisije metana i drugih staklenika gasovi u poređenju s tradicionalnom stokom. Uz sve veću potražnju za meso u Kini i drugim postupno bogatijim zemljama Ovo pitanje samo raste. 
Fotografije iz otvorenih izvora. Mislite li da će sve to biti pojesti? (Foto: Francois Lenoir / Reuters.) Gospodin Post – Samo jedan od niza istraživača koji su se prebacili uzgoj umjetnih organa za medicinske svrhe pravim ukusnu i zdravu hranu – odložila sam je nekoliko puta premijera, koja bi se trebala dogoditi u studenom prošle godine. Po njegovom prema mojim riječima, ukus mesa zapravo nema ništa, uprkos potpuni nedostatak masti. Na prezentaciji u Londonu on će to dodati samo sol i biber. Ali demonstracija mogućnosti je daleko od rješenja. svi problemi. Trenutno se umjetno meso uzgaja iz stabljike ćelije embriona teleta, a ubuduće će ih morati zamijeniti nečim. Uz to, jedan sendvič s takvim mesom košta 250 hiljada eura, i sa ovim također morate učiniti nešto, inače proizvod kategorički neće moći natjecati se sa redovnom govedinom. A onda – kako sve ovo prihvatiti obična publika? Krenimo s troškovima. U tom opadanju, nema sumnje u to. Prvo, automatizacija procesa i druge tehničke inovacije (npr. Gabor Forgach sa Univerziteta Missouri, osnivačica Modern Meadow-a, izlaže 3D bioprinter za proizvodnju debljih slojeva tkanine). Drugo, zameniti nisko efikasno postrojenje za preradu biljne hrane u meso (to jest goveda) doći će proces s visokom efikasnošću. Takođe ne potrošit će dragocjene resurse na uzgoj onoga što se nalazi u hrani onda neće ići (rogovi, kopita itd.). Sad ćelijama. G. Post koristi miosatelite – matične ćelije, uz pomoć kojih oštećeni mišići se popravljaju. Uklonjeni su sa vrata krave i stavljati u posude sa hranjivim medijumom. Kroz pokušaja i greške istraživači su shvatili kako se njihov broj može udvostručiti u tri sedmicama (ovo je proboj i puka sitnica, jer su potrebne milijarde ćelija, razumete). Tada ćelije padaju na gnojni gel plastično posuđe Količina hranjivih sastojaka drastično opada, a ćelije počinju gladovati, zbog čega se pretvaraju u ćelije mišićno tkivo. Vremenom se kombinuju i formiraju mišiće vlakna, obrastana proteinima, organiziraju se u kontrakcijske elemente. Glavno je ovdje, naglašava g. Post, pravilno postavljanje ćelija i omogućiti im da se učvrste kako bi povećali napetost, bez koji mišići ne mogu da se stežu. Rezultat je sićušna ružičasta nit dugačka oko 12 mm i samo 1 promjera mm Oni su tako uski jer je ćelije potrebno organizirati kao mogu biti bliže izvoru hranljivih sastojaka. Ako želite dobiti trakicu deblju (i kuhati odrezak, a ne hamburger), morat će stvoriti mrežu kanala – ekvivalent krvnih žila, tako da hranjive tvari dopiru do svake ćelije. (I za odrezak morate uzgajati i masno tkivo.) opravdava se gospodin Post moj izbor u korist miosatelita je taj što su oni jednostavni razlikovati. „Satelitski kavez je savršen“, kaže on. – Ne treba pribjegavati svakakvim trikovima. Pored toga, postoji praktična korist za proizvodnju matičnih ćelija i kontrola kvalitete odgovornost je same životinje. “Ali otada reprodukcija miosatelita ima ograničenje, gospodine umjetno meso Post će uvijek ovisiti o kravi. Stoga su ostali istraživači staviti na one vrste matičnih ćelija koje su sposobne reprodukuje se u nedogled, tako i u redovnim putovanjima neće biti potrebe za fabrikom mesa. Na primjer, zaposleni u Utrechtu Univerzitet (Holandija) koji pokušava izoliti embrionalnu stabljiku ćelije svinja i krava. I Nicholas Genovese sa Univerziteta Missouri (SAD) zauzete običnim zrelim ćelijama koje su „prisiljene“ postaju stabljika – u ovom slučaju izvori umjetnog mesa mogu postojati, na primjer, ćelije kože svinje. Ali čak i ako ne uspije potpuno odustati od stoke, potreba za njom naglo smanjit će se “Biće mi drago ako se stada širom svijeta smanje bilo bi milion puta “, priznaje gospodin Post New York Times. Holandija
