Fotografija iz otvorenih izvora
U posljednje dvije decenije, profesija glumca postala je sve manja popularan, danas, na primjer, u Rusiji ne postoji tako fantastično hiper pri ulasku u pozorišne škole, kao što je to bio slučaj tokom vremena SSSR-a. Međutim, mnogi dječaci i djevojčice nastavljaju sanjati o pozorištu, a posebno o filmu, želeći u tome postati poznat hipostaze, barem u cijeloj zemlji.
Moderni pozorišni i filmski glumci cijenjeni su ljudi i poznate ličnosti, naročito u SAD-u i zapadnoj Europi, – na sigurno milionere, slava o njima i njihove uloge igrali su desetljećima, i onda još. Ali u vrijeme Shakespearea, i mnogo kasnije, pozorišni glumci nisu ni sahranjeni na zajedničkom groblju, od vjerovao je da ti ljudi služe vragu i zbog toga nisu dostojni ležati zemlju sa drugim građanima.
Fotografija iz otvorenih izvora
Ali to nije sve. U samom pozorištu, recimo, u XVI – XVII veku, glumice nisu bile prepoznate, pa su morale biti igrane ženske uloge muškarcima. Može nam se činiti da to nije baš inscenacija vjerovatno. Ali nije tako jednostavno. Činjenica je da su ženske uloge igrali sigurno vrlo lijepi mladići ili momci. Štaviše, u pozorišne trupe tih nesretnih u to vrijeme niko nije ni pozvani, samo su ih oteli – pravo na ulicu.
Na primjer, kako su utvrdili historičari iz Oxforda, u vrijeme vladavine Elizabeta I, koja je bila velika obožavateljka pozorišta, u Engleskoj pojavila se čak i profesija hvatača dječaka za pozorište. Takve “profesionalni radnici” lutali su istim Londonom i tražili su najperspektivnije dječake. Jao tom djetetu koje bio je građen i zgodan, upoznaj te kazališne razbojnici. I na kraju krajeva, o njima vlada nije postojala Elizabeta I izdala je dekret kojim je dozvoljeno “radi umetnosti” kradu djecu, odvodeći ih od porodica. Štoviše – nemilosrdno mlatite onih koji se nisu pokazali zbog pozorišne aktivnosti revnost. Odnosno, ukradena djeca zamalo su postala maloljetna robovi vlasnika pozorišnih trupa.
Fotografija iz otvorenih izvora
Mladi glumci – robovi kazališta u Engleskoj
Istoričari su čak pronašli i dokumentovani slučaj gde su u 1600 trinaestogodišnji Londončanin Thomas Clifton, vrlo slatka mala, uhvaćena, ramena i odnesena. Njegovu srčani roditelji, kamo god su se okrenuli, pa makar i na sudu i sa molba kraljice same – sve bezuspješno. Odgovor je bio jedan: njihov sin mora marljivo učiti i biti poslušan, inače će biti nemilosrdan isklesan. Tih dana vlasnici londonskih pozorišta čak su se hvalili ispred sebe ko od njih veća i bolja živa roba dječaci “okupili se na ulici”. I njima je bilo dopušteno samo krasti uobičajeno dijete, ali i dječak iz plemićke porodice.
Formalno se u Engleskoj vjerovalo da su takva ukradena djeca u službi u Kraljevskoj kapeli, u stvari, igrali su u obično pozorišta. Kraljica je toga bila itekako svjesna, ali ne samo to intervenirao i čak ohrabrio ovu praksu. Istoričari su otkrili velike kaustične primjedbe velikog Shakespearea o produkcijama pozorišta u kojima su igrala ukradena djeca.
Fotografija iz otvorenih izvora
Teško je reći koja je sudbina čekala ove ukradene tinejdžere, kad su bili muževi. Možda je jedan od njih to i postao profesionalni glumac, ali većina, sudeći po onima koji su pronađeni Dokumenti su jednostavno služili pozorištu kao robova sila, dok sudbina se nije osmjehnula nekome s nenamjernim oslobađanjem iz ovog ropstva. Ali šta je u divljini čekalo takvog čovjeka koji je zahvaljujući svojoj kazališna profesija postala izopćenik društva? ..
U to vrijeme je izuzetak bio samo Shakespeare teatar. Žene dečki i dečaci su takođe igrali uloge u njemu, međutim ove su bile dobrovoljni studenti, a ne robovi.
Rusko vreme
