Fotografija sa otvoreni izvori
Ako je čudovište iz Loch Ness-a potpuno bezopasno, onda to još uvijek nema nikad jesti, osim ako se ne plaši, onda slično čudovište, živi u kazahstanskom jezeru Kok-Kol, daleko je od toga da je tako stidljivo, ali dakle nesigurno. Nije slučajno što lokalni stanovnici, uključujući istraživači i lokalni povjesničari ne žele ga upoznati, čak iako ovo je nauka od interesa.
Fotografija iz otvorenih izvora
Jezero Kok-Kol po sebi je vrlo lijepo, nije bilo zacijelo po njemu upravo tako, jer na ruskom znači – Plavo jezero. Pored toga ništa manje lijepe planine okružuju ovo čisto vodeno tijelo i ovdje je to prepun nečeg strašnog i zlosretnog. Prva je jezero se smatra bezdimnim. Kad ljudi to čuju, onda sami u užasu zaokružuju oči, drugi počinju skeptično da se grle, kažu bez dna je, ali ne može biti takav.
Ne, dno, naravno, treba biti, ali to na nekim mjestima nije koju poslužuje odjek odjeka, osim njegove nevjerovatne hrapavosti sugerira da je to vodno tijelo preko podzemnih rijeka povezano drugim ogromnim rezervoarima vode, najvjerovatnije podzemnim. Ako tome dodate ledničko porijeklo jezera, to je sve ostale njegove tajne postaju razumljivije i bar nekako objasniti.
Jer, drugo, jezero Kok-Kol ponaša se čudno. Na njegovu na površini se nalazi fantastičan mlaz, nikako povezan s njima vetar, onda se pojavljuju čudni tokovi koji usisavaju svo smeće sa površine. Napokon, ovde se stalno čuju jezivi, neobjašnjivi zvukovi, a da ne spominjemo to na jezeru životinje i ljudi često nestaju.
Fotografija iz otvorenih izvora
Potonje se pripisuje zmiji čudovištu koje živi u njemu jezero. Mještani ga zovu vodeni duh ili Aydahar. Ova se zmija periodično pojavljuje na površini Kok-Kol, a zatim nevolje nekome ko je na dosegu svojih užasnih usta. Štaviše, domaći kažu, Aydahar može izaći za svojim plijen čak i na kopnu.
Jezero duha stalno zahteva žrtvovanje
Ponekad se to događa pred svjedocima. Dakle, lokalni pastir jednom ispale ovce kraj jezera, koje su se u to vrijeme kupale ljudi. Odjednom je čudnovata mrena prošla kroz površinu rezervoara. A onda plivači su divlje vrištali. Pastir je samo primijetio zavoje serpentina čudovišta na mestu gde su ljudi upravo bili, pa su došli tišina – više nije vidio čudovište ili ljude.
Fotografija iz otvorenih izvora
Drugi slučaj oko sastanka sa Aydaharom ispričao je lokalni istoričar A. Pechersky. Kao i svaki radoznali istraživač, on nije osobito vjerovao čudovište Kok-Kolya, pa je jednom sa sinom otišao do jezera, za testiranje ili pobijanje ove legende. Na njihovu sreću, oni još nije imao vremena ploviti daleko od obale u čamcu, kao što je zabilježeno čudna aktivnost ptica u daljini. Odjednom se na tom mjestu pojavio zmijsko čudovište koje je krenulo prema ocu i sinu. Jedva su uspjeli otplivati do obale i pobjeći od vode. Kad su se ponovo osvrnuli oko sebe, shvatili su da čudovište nije postalo njih nastaviti, ali otplivao, skrivajući se u dubini ovoga ribnjak bez dna. Kako je Pechersky kasnije napisao, zmija nije bila ništa manja petnaestak metara duge, tamne, s ogromnom glavom i ponekom hipnotičkim očima zbog kojih ste se uplašili i istovremeno nastojati spojiti s ovim izgledom.
Aboridžini takođe kažu da su često bili svedoci kako Idahar čeka čekanje ili ko dođe popiti jezero životinja ga vuče na dno bez ikakvog truda. Dakle, evo ga rađaju se zastrašujuće priče u koje su čak i naučnici skloni da vjeruju u čudovište. Neki od istraživača vjeruju da je možda to drevni gmizavac nekako sačuvan iz razdoblja dominacija dinosaura na Zemlji. Možda uopće ne živi ovdje Kok-Kul sama, i u podzemnim jezerima povezana s ovom lijepom plavi ribnjak …
Fotografija iz otvorenih izvora
Čudovišta
