Fotografija iz otvorenih izvora 54-godišnji stanovnik okruga Shchorsky (Regija Chernihiv) Lyubov Nechaeva (prezime etičko promijenio) iz svega što je o kraju svijeta rečeno i napisano, vjeruje samo u jedno: vanzemaljci jednog dana poslije svega će stići. Jedino je nepoznato s kojim namjerama: spasiti zemljake od kataklizmi ili ih učinite svojim robovima. Žena tvrdi koja već 20 godina nosi trag vanzemaljaca na svom telu. Pristao sam razgovarati o tome kako sam ga primio, uz jedan uslov: ne niti njeno pravo ime ni adresa neće biti imenovani. Kaže da nije želi novi val ismijavanja, jer sam dovoljno patila njih prije, kad sam svima ispričao što se dogodilo. U seoskom vijeću o njoj oni govore samo pozitivno: marljivi, dobra domaćica, supruga, majka i baka. Radila je u Elektromehaničkom postrojenju u Štorskom, dok je bilo posla. Sada se “finalizira do odlaska u penziju” po broju polaznici jedne od organizacija Schors-a. Svedoci što su joj se dogodili roditelji i kćerka (u to vreme – prvoklasnik). Prvi su već pokojni, a drugi su potvrdili: s majka je stvarno vidjela leteći tanjir. – Bila je jesen, negde početkom oktobra ”, priseća se Luba. – Moja kćerka i ja smo stigle mojim roditeljima u Radvinu (imanje seoskog vijeća Nizkovsky. – Auth.). Sletivši u bašti, otišao rano u krevet. Probudio sam se iz vedra gusta svjetlost koja je prodrla pod kapke. Krenuo je s prozora nasuprot koji je bio moj krevet. U kući je sve bilo crveno. Prva misao – vatra. Viknuo sam: “Ustani! Gori!” U žurbi je zgrabila odjeću i prevrnuo budilicu na stolu. Bilo je oko pola četiri ujutro. Za nekoliko minuta nas troje (ja, kćerka i majka) polugoli skočio na trijem. Otac još malo vremena ostao u kući. Stoga je sve počelo bez njega. Prvo što mi vidio je da je velik, desetak metara, pa i više, izdužen metak. Ona je visjela na nebu u blizini našeg dvorišta – preko grmlja. Baš iznad mjesta na kojem je rasla malina. Odmaknuo se od metka vatreno crvene snažne zrake. Odjednom sam osjetio ukočenost telo. Kao da mi je neko pustio maglu u glavu: sve vidim, ali nisam shvati šta se dešava. Osjeća se kao da netko vozi suprotno vašoj volji i niste u mogućnosti da se protivite. Ne nije bilo ni uzbuđenja ni straha. Samo neka nepoznata sila nekontrolirano me gurajući naprijed. Izašao sam s kapije i krenuo prema grmlju. I odjednom je čula oca kako vrišti. Nije pogledao ploču na nebu. Napustio kuću kad su me “vodili” i odmah pojurio za njima. Zatečen, okrenut za 180 stepeni i dalje ručno vodio kući. Psujući na sudu. A onda su svi odvezli nas ušli u kuću i prozore prekrili pokrivačima. Svjetlo je neko vrijeme procurilo kroz njih, a onda ga više nije bilo. To nije trajalo više od sat vremena. A činilo se da je prošlo puno vremena. Bili smo šokirani – niko nije mogao zaspati. Kad sam rekao prijateljima i kolegama o tome, samo su me se smijali. Svi su čuli za leteće tanjire, ali niko nije vjerovao da se NLO ne pojavljuje negdje, naime u malom farmi, čak su me pokušali i oteti. Svi su mi se smijali. Ali čuda nisu prestajala. Nekoliko mjeseci kasnije, u proljeće, sam ispod ujutro se probudio iz oštre boli u leđima. Poput uboda. In Mogao sam vidjeti ogledalo na sredini leđa (tako da moja ruka nemoguće) blizu kralježnice uska kratka (centimetar ili malo) više) bijelu traku i kapljicu krvi na njoj. Kad se kćer obrisala krv, traka se jedva vidjela. Nije bila bolesna, a ja sam se smirila. A noću na tom mjestu postala je nemilosrdno grebana. Ogrebala sam se Crest (ništa drugo mi nije pošlo za rukom) svu kožu oko sebe. Iako i obećao da neće nikome reći, ali nije mogao izdržati i reći. Reakcija je bila ista. Tek su sada rekli da su vanzemaljci ugradili su mi čip u leđa da bih ga kontrolisao. Posle 20 godina traka mi nikad nije potamnila od sunca, iako je imam nekoliko puta počivao na moru. Njezin rendgenski snimak “ne vidi”. I samo svrbi noću. O tome je hirurgu rekla u jednoj od kijevskih klinika, gdje položen ispit. Jedini je koji je sve uzeo ozbiljno. Savjetovao sam vas da kontaktirate stručnjaka koji je angažiran UFO studija. Ali nisam našao vremena jer sam ga tada imao dovoljno drugih čireva. A u posljednje vrijeme ima i čudnih stvari s odjećom. Tačnije, sa dijelom koji se tiče pruge nazad. Prvo se gomila pojavi na tkanini, kao na frotirnom peškiru, a onda se ona razbije na tom mjestu. Na ženskim majicama Nepravilni ovali udaljeni su 20 centimetara od ramenog šava, veličina im je približno ista – 10 cm in dužina i 5 širina. Vidjela sam to vlastitim očima. – A vanzemaljci se više ne muče? Pitam Lyuba. – bez tanjira Video sam. I to se nekoliko puta dogodilo: navečer skupljam vodu i gledam na dnu izvora je svjetlost dvaju lampiona. Vatreno crveno, već gori. Hoću pobjeći, ali čini se da me nešto drži. Izvadim kantu – ništa već nije tu. – Jeste li primijetili neke promjene u sebi? – Nakon incidenta u Radvinu nijedan ono što se čvrsto nije moglo dotaknuti golom rukom. Dodirnite do stola i počinje da me šokira. Ne puno, ali dovoljno opipljivo. Malina u grmlju, iznad koje je visjela leteća tanjir, otišao. Na njegovom mjestu formirao se veliki mravinjak. P. S. B Selo veće Nizkovskog o NLO-u od pre dvadesetak godina nad Radvinom (udaljenost između farme i Nizkovke – 6 kilometara) ništa nisam mogao reći. Toga se na farmi ne sjećaju. Tačno tamo ostalo je samo dvije desetine ljudi.
Vreme
