Zahvaljujući razvoju interneta, informacije u novom milenijumu prešao na drugi kvalitativni nivo – u mnogima se zaustavila područja koja će biti sudbina izabranih. U nauci su takvi “izabrani” arhivisti, istoriografi, epigrafisti sa pristupom arhivima bibliotekama i skladištima muzeja. Možda zato puno ostali su izvan okvira njihovih specifičnih istraživanja. 
Fotografija iz otvorenih izvora Sl. 1 Sunčani sat iz Hegre (Muzej drevnog istoka, Istanbul) Podaci o artefaktima, izvađeni od strane arheologa davno i izvorni senzacija, artefakti koji nisu pravilno cijenjeni vrijeme njihovog direktnog otkrivanja, trenutno je moguće pronađite na stranim web lokacijama. I takvi artefakti počinju “razgovaraj”, naš zadatak je da ih ne mimoiđemo poziv. E. I. Klassen napisao je 1854. godine: „Spomenici će se nalaziti vječno uvjerljivi dokazi: govore nam o radnjama naših predaka na našem maternjem jeziku, čineći prototip svih U njemu se stapaju slavenski dijalekti, kao i uopšte izvor ”
Sve gore navedeno odnosi se na nalaz koji je napravljen u početkom prošlog stoljeća (1910-1919), tokom izgradnje hidžaza Željeznica Damask Medina, prolazi pored naselja Madain Salih (drevno ime Hegra) u Saudijskoj Arabiji. Pronađi to je kameni sunčani sat, koji naučnici pripisuju tom periodu Nabatejsko kraljevstvo. Ovo je jedan od rijetkih artefakata koje su otkrivene na ovom mestu zbog sistematskog nisu vršena iskopavanja. Trenutno je ovaj sunčani sat pohranjen u Istanbulskom arheološkom muzeju, u zbirci Muzeja Drevni istok pod inventarskim brojem 7664 (Sl. 1).
Željeznica Hijaz, izgrađena 1908. (ima dužina od 1300 km, uključujući 740 km u Hijazu), omogućili su to saznajte o neolitskim naseljima ljudi u okolini. Za Nabatajci u Hegreu živjeli su Lihijani. Nabatajska ekspanzija na Sinaju Poluostrvo je počelo u 3. stoljeću. Pne Međutim, već su koristili karavanske rute postoje od davnina kroz planine i ravnice. On načine takve karavanske rute na Sinajskom poluotoku kolibe neolitskog naselja, starine 4 tisuće do AD – okrugla u smislu izrade kamena sa ulazima, orijentisana prema zalazećem suncu. Izgrađena ista antika otvoren i u Hegre. Međutim, iskopavanja su još uvijek na samom početku, još od arheološke ekspedicije francuskih arheologa zajedno sa arapskim naučnicima nastavit će se do 2012, i detaljni rezultati istraživanja su u pripremi za publikacija.
Mnogo bolje Hegra trenutno istražuje Peter – glavni grad Nabatajeca. Međutim, kao Petra i Izgubljeno kraljevstvo Nabatajana J. Taylor, Lettering na grobovima u Petru malo je, puno je više njih Hegre: „Skrivena u pesku u samom centru Hegre, još uvek leži neotkriveni ostaci kuća, hramova, ulica, tržnica, civilne i vojne zgrade koje su nekada bile dio toga naselje. Bunari, još uvek svugde vidljivi, pružali su vodu stanovnici i prolazne prikolice. Nešto o njihovom svakodnevnom životu i o mjerenju dnevnog vremena možete saznati ako pogledate Nabataean sunčani sunci napravljeni od lokalnog pješčenjaka koji su bili otkriven ovdje … ”
Od osamdeset fasada Hegrija, 37 ima natpise, a u 33 ih je postoje datumi – između 1. veka BC do 74 AD Ovi natpisi su napravljeni na aramejskom jeziku i označavaju njihove grobnice vlasnicima apeliraju na bogove (Dušar, Khubalu) da to zaštite vlasništvo. Hegre je također pronašla natpise na grčkom i Latinski Ali svi su podvrgnuti strogim izlascima i detaljno proučavali i opisivali u naučnoj literaturi.
Sunčana sunca iz Hegre su potpuno drugačija Nabatajski natpis (otkriveni pre nabatajski natpisi u Hegreu 50).
Sat je disk izrađen od lokalnog mekog pješčenjaka pijedestal nošen vremenom. Dimenzije: visina – 42 cm, širina – 35,5 cm, debljina – 28 cm. Površina koja prikazuje vrijeme (12, 65 cm je polumjer), podijeljeno sa jedanaest linija koje majstor planirano da se napravi jednako rastavljen od prijatelju, ali u stvarnosti daljine nisu iste. Kako potvrđeni [2: 333], satovi su obično rimski helenistički dizajn. Stupac pokazivača ovog sata izgubio se, međutim ako pretpostavimo da je bio jednak polumjeru sata, naime više od 12 cm, tada matematički izračun pokazuje da je sat bio namijenjen za područje južno od Meke i Medine. I ako pretpostaviti je da je sat bio namijenjen Hegri, temeljen na geografsku širinu na kojoj se nalazi trebao biti visok 13, 48 cm.
Na prednjoj strani sata nalazi se panel dugačak 29 cm i 4,5 cm visina na kojoj je utisnut natpis. Ovom natpisu se pripisuje izvori [2: 334] kao aramejski, pa se predlaže da se pročita “očigledna” slova: mns br nln slm. I ovaj set pisama predlaže se i dešifriranje imena vlasnika sata inicijator, a ne proizvođač. Predlaže se razmatranje skupa slova mns po jevrejskom imenu još od prisustva Jevreja u Madainu Salihu potvrđeni natpisima na nekim grobnicama.
Međutim, nudimo potpuno drugačiju interpretaciju slova s utisnutim slovima ovaj sat.
Fotografija iz otvorenih izvora
Slika 2 Natpis treba čitati s lijeva na desno, kao slova P, N, K i znak broj 8 su okrenuti udesno.
Natpis je transparentan. Prva tri slova i poslednje, deseto, su poprilično prepoznatljiv: ovo je M (1,10); I (2), P (3). Četvrti znak je pismo N, u kojoj su dijagonala i desna vertikalna veličina smanjene i uzdignuta. Ovaj pravopis slova N nalazimo u Lycian i Karijevo pismo. Peti i šesti znak su slova I. Ova slova zakrivljen, što je očito povezano s estetskom percepcijom rezbar ili autor natpisa. Prethodno slično (zakrivljeno) pravopis pisma sreli su me autori u venecijanskom i tripiljskom tekstovi (funkcionalni i estetski razlog). Sedmi znak je slovo V (Y), čija je leva strana prikazana zakrivljena, na isti način, poput slova I. Slovo V (U) spada među Etruščane, Mlečane, Umbra, zapadne Grci, Karijci. Osmi znak je ligatura slova C i I, koja je pokazna zamjenica SI. Takođe, u obliku ligature tzv. SI demonstrativna zamjenica zabilježena je, na primjer, u Karima tekstovima 
Fotografije iz otvorenih izvora. SI indikativna zamjenica pronađena na ruskom, etruščanskom i licijskom jeziku. Deveti znak – ovo je slovo K. Sličan pravopis pronađen je u etruščanskom tekstu iz Steinberg [5]. Odnosno, primetne nijanse u slovima nisu su neki posebni, lokalni, nalaze se u ostale susjedne i nisu tako abecede. U poslednjem slovu M u nastavku crtica ide do njene desne noge i prekida se (vidi Sliku 1). Možda zbog nedostatka prostora pokušali su napisati ligaturu MN-a (tada zadnja riječ trebala se čitati kao KMN).
U skladu sa sačuvanim vidljivim slovima, prijedlog za kamen se može raščlaniti na riječi na sljedeći način:
MIPNIIV CI KMN
I pročitajte: MIRNIIU SI KMN ili PEACE CE STONE.
U arhaičnim pismima nije bilo znakova za slova Y, Y. Pisali, umjesto da završava -TH, -TH završava -AI ili -IU, na primjer, kao u Etruščanski tekstovi, usudi se, sinai, siniu, umjesto podebljanih, plavih [5]. Umnožavanje samoglasnika karakteristično je i za drevne jezike (ruski, Etrurski, mletački, karijski). Zvuk može biti vrlo dug na primjer, interjekt III ili indikativna izgovor IIIIIII [5]. At nas u selima i sad kao da se riječi otpjevaju. Riječ KMN piše se sa samoglasnici A i E. Bilo je tipično za pisanje drevnih jezika riječi uz izdanje jednog ili više slova. KMN je KAMEN. Drevni ruski pravopis KAMA, žensko [7] ili KAMA, ime.pad, muško rođenje, jedinica [8: 70].
Pretpostavlja se da je kamen sunčanik, polutka podijeljeno u 12 segmenata, ali što onda znači riječ PEACEFUL? SVIJET �sinonim za riječ SUN? Zraci na kamenu su sunčeve zrake i možda kod ovog kamena obožavalo se sunce koje obasjava svet, svetlo je bilo belo, kao štovao je Mitru – boga sunca i sklada. Ili je to kamen, otprilike koji su se pomirili, položili zakletvu mira. Oba ova značenja imaju ruske riječi MIR (MIR – bijela svjetlost i pomirenje, pristanak) [7].
Kao što je gore spomenuto, ranije su ovo područje naseljavali Lihijani, svojevrsno arapsko pleme, kako se navodi u izvorima [9]. Ali ako pažljivo proučite etnonim „lihijaniti“ – što u naučno Engleska književnost zvuči kao „lihyan“, na arapskom: لحيان), na grčkom postoji slična riječ – Λύκιοι – tj. Likija, sa stanovnicima ove zemlje u 1. milenijumu prije nove ere Likijci koje se u drevnim tekstovima nazivaju ruskim, sasvim prepoznatljivo riječ “crtica” [6], tada ćemo vidjeti ne samo slučajnost, već i direktan referenca na dom arapskih “Lihijanaca” u Maloj Aziji Lycia.
Ali čak i ako nastavimo slijediti tradiciju uspostavljenu u nauku do danas, i istražujte istoriju “Lijaničana”, zaključujući nju od arapskih plemena, tada nalazimo sljedeće: Lihijani – drevni arapskog kraljevstva na sjeverozapadu Arabije, što je i poznato malo. Arapska genealogija Banu Likhian smatra potomcima Hothail Adnan Arapski vladari sjeverozapadno od Hidžaza. Njihovi su gradovi uključivali Hegra, Al-Ula, Al-Khuraib, Teima. In trenutno pronađena u drevnoj arapskoj jezik, datiran od 6-4 veka. Pne Etnonim “Dedanites” – na engleskom „Dedanit“ se koristi za stariji period u istoriji ovoga kraljevstvo, jer mu je ime dao po glavnom gradu – Dedanu, danas poznatom kao Al-Ula, oaza koja se nalazi na sjeverozapadu Arabije [9].
Međutim, riječ “dedan” u prijevodu znači “niska zemlja”: Dedan (nizina) – naziv dva mjesta:
a) (Jer. XXV, 23; Ezek. XXV, 13) – područje Stonske Arabije, do y. iz Edoma, nastanjen Dedanovim potomcima, sin Jokshan, sin Abraham iz Hetture (Postanak XXV, 3);
b) (Ezek. XXV, 13, XXVII, 15-20, XXXVIII, 13) – zemlja u Arabiji u blizini Perzijskog zaljeva, koji je trgovao bjelokosti Tireom, ebanovine i druge, a naseljeni su Dedaninim sinom Raama (Postanak X, 7) od potomaka Huša. U ovoj zemlji već duže vrijeme, poslije pad Tira, još je postojao grad Dedan, koji je stvorio veliku opsegu trgovinu dijelovima i predmetima iz kojih se navodi Ezekiel Položaj ovih područja je nepoznat, iako nalaze tragovi imena Dedan u današnjem Dadenu, jednom od perzijskih ostrva zaljev. Arapsko proročanstvo (Iza. XXI, 13): U arapskoj šumi provedite noćne karavane Dedanskie! U poslednju reč, očigledno odnosi se na trgovačke stanovnike Dedana [10].
A ovaj toponim – Dedan – odmah korelira fonetski i sa što znači s drugim dešifriranim dokumentom – etrurski tekst na Stela “Avele Feljuska” iz Vetulonije [5: 25], s riječju SELVA, što označava zemlju naselja na etruščanskom jeziku. Ali ovo “zemlja naselja “- selvu spominje AD Čertkov [12: dodatak, 30] u vezi s Lucanom, gdje se ta riječ koristi u kombinaciji sa riječ Dodona – Sylva Dodona – mjesto naselja prvih Pelasgijanaca. Pelasgijci su, kao što znate, prije Grka naseljavali Kritu i kopno Grčka
Rezimirajući ove činjenice, može se primijetiti da su arapski natpisi zaista nalaze u okolini, ali se pojavljuju tek u 6-4 veku. Pne Međutim, ovo je područje bilo naseljeno. mnogo ranije, kao što je gore prikazano. I etnonim „Ličijanci“ i njihov rani naziv je “Dedaniti”, kao i sam toponim “Dedan” – “niska zemlja”, u kombinaciji sa riječi selva (selva dodona) – “zemlja naselja “- sve ovo ukazuje na to da su potomci Likijci živeo ovde pre arapskih plemena. Lycian se odnosi Anatolijski jezici, i donedavno se smatrao neposrednim potomak luvijskog jezika. Hetto-luvijski jezici bili su dio Indoevropska porodica jezika. Ličani se smatraju imigrantima sa Krit, dijelom asimiliran od strane Grka, dijelom od Perzijanaca.
Dakle, razmotrivši dostupne izvore o iskopinama u Hegreu, danas poznat kao jedno od središta Nabatajske države, Ispitajući etnoime naznačene u drevnim izvorima možemo zaključiti da su korijeni hegrijeve civilizacije koji znači sve Nabatajsko kraljevstvo vrijedi pogledati u dublje arheološke slojeve, u neolitskim naseljima, u artefaktima koji se nose natpisi na ruskim slovima, kao što je prikazano u ovom članku. I ako kamenje naših predaka počne da “priča” sa nama kroz vekove i milenijuma, otkrivajući prisutnost Rusa na tako udaljenom tadašnje teritorije poput Jordana i Saudijske Arabije Ruski vladari trebalo bi izdvojiti sredstva za studiranje ne samo sami otvaraju artefakte, ali i započinju pregovore s njima vlade Egipta, Turske, zemalja Bliskog Istoka na participaciji Ruske Federacije u programima arheološkog iskopavanja u podacima regija.
Ako vladajuća elita SAD-a, Francuske, Velike Britanije, Njemačke nivo obrazovanja i kulture omogućava vam da shvatite potrebu stvari poput financiranja ekspedicija kojima je usmjeren spoznaja naučne istine u korist čitavog čovečanstva (uostalom nije moguće prisustvo američkih predaka definicija, recimo, u turskom Chatal-Uyuk), i poslati svoje istraživači iskopavanja u tako udaljenim regijama, niži su takvi obrazovni potencijal naše vladajuće elite? A ako je naša industrija proizvodi dovoljno nafte i plina za lidere vladajuća stranka otvoreno je izjavila da se zemlja kupa petrodolari, zašto se ne troši dio tih sredstava proučavanje stvarnog stanja Rusije u svijetu – uključujući i u Drevni svijet? Za koji će materijal pokušati ispuniti reformatori obaveznog školskog kursa “Rusija u svijetu” iz obrazovanja ako su naša dostignuća u svijetu, u politici i nauci završili u prošlom veku?
Neizostavni uvjet za porast domoljublja je ponos djela naših predaka i što dublje saznajemo njihovu ulogu i mjesto istorija, lakše će nam biti da održimo ulogu Rusije u novom milenijumi.
E.A. Mironova, G.G. Kotova
Izvor: © Praslavski institut Trinitarne akademije Civilizacije – predslavensko pisanje
Vrijeme drevni artefakti kamenje Rusija ned
