Fotografija iz otvorenih izvora
Na udaljenosti od 3-12 tisuća svjetlosnih godina od Zemlje unutar naše Galaksije, sudar velikog prostora objekata, što je bilo praćeno snažnim oslobađanjem energije, u stanju da onesposobe sve svemirske letjelice u našoj orbiti planeta. Ljudi imaju sreće jer je radijacija bačena u njih svemir kao rezultat te katastrofe, stigao je do Zemlje u srednjem vijeku. Zatim, kad čovečanstvo još nije poletjelo u svemir, pa ni čak pogodili što se dogodilo. Nevidljiva za oko, energija blica bila je apsorbirani atmosferom, ali su ostavili tragove u obliku izotopa i berilijuma ugljenik. To su upravo njemački naučnici koji u svojim Mjesečne obavijesti Kraljevskog astronomskog društva pokušali objasniti porijeklo pojave otkrivene 2012. godine. Misteriozni ispad je postao poznat nakon Na antarktičkom ledu pronađeno je neobično puno radioaktivnog berilijum-10 nastao u atmosferi pod uticajem kosmičko zračenje i istraživači iz Zemlje Uzavrela sunce je naišlo na visoki udjel ugljika-14 kod Japanaca kriptomerija (Cryptomeria japonica) sa ostrva Yakushima. Navedeno izotop ugljenika nastaje iz azota-14 pod uticajem gama zračenja, na taj način nagovještavajući da je moćan rafal jednom dostigao ne samo atmosferu, već i zemlju. 2012. godine zahvaljujući pažljivosti studenta iz SAD-a misteriozni kosmički fenomen u anglosaksonskim hronikama. Naučnici su pregledali prstenove na drveću i odredili vrijeme svemirska nesreća – 774-775 godina naše ere. Izvor međutim zračenje je i dalje ostalo misterija za istraživače. Solarno bljesak takve snage izgoreo bi ozonski omotač planete. Može bi sugerirao da se dogodila eksplozija supernove, ali za ovu verziju nema dovoljno dokaza (trebali su biti tragovi izlaganja druge vrste zračenja – rendgenska i radio emisija). By mišljenja naučnika iz Njemačke, izvora ovog ogromnog izdanja energija može biti sudar crnih rupa, neutronskih zvijezda ili bijeli patuljci. Bilo da je to katastrofa ili, obrnuto, harmonično spajanjem, ovaj proces traje svega nekoliko sekundi, ali oslobađa ogromnu količinu zračenja. “Izgledali smo spektar kratkih raspada gama zraka kako bi se procijenio koliki će biti odgovaraju uočenom stvaranju ugljika-14 i berilija-10, a ispostavilo se da je to dosljedno “, kaže profesor Ralph Neuhauser (Ralph Neuhauser) sa Astrofizičkog instituta i Opservatorija Univerziteta u Jeni. Prema istraživaču, takve rafale gama zraka su izuzetno rijetke. Moderna promatranja iz dubokog svemira sugeriraju da se one pojave u Prema različitim procjenama, galaksija je jednom svakih 10 hiljada – milion godina.
Galaksije
