Fotografija sa otvoreni izvori
Na naše glave od nebeskih plavih boja mogu pasti bilo šta. I australijskog meteorologa Duke Daybora, koji je uspio u sakupljanje kolekcije artefakata svega što može biti kvalificirati kao prirodna čuda u svojoj knjizi Ledeni lanci bespomoćno priznaje da nije u stanju razumno objasniti šta se dešava.
Pada sa visine šupljih ledenih sfera, monolitnih komada leda, leda sa umetcima koje je napravio čovek nazvao je britanski meteorolog, Dr Richard Griffiths misterija je svih vremena.
Na primjer, na travnjaku dvorca Deibor na periferiji Canberre augustovskog jutra 1993. pala su potpuno nova kaloša sa stigmom nepostojeće, kako se ispostavilo, zatvoreno nakon završetka Prvog Svjetskog rata britanska kompanija “Gaffer & K”. I ova cipela sa visoko valovito presovano je nepotpuno kristalizirani led, sumnjivo se dugo nije topio na vrućem sunce. Dio snježne kaše stavite u zamrzivač kada laboratorijska analiza dala je netipičnu molekularnu strukturu, svojstvena samo takozvanoj mrtvoj vodi.
Vojvoda Daybor u uvodu knjige piše da gotovo sve struktura leda koja pada s neba je identična. I to najčišće izvorska voda kad je zamrznuta pod elektronskim mikroskopom nevjerojatno lijepe kristalne rešetke, a zatim čista voda, nastao topljenjem nebeskog leda, u fokusu koji se povećava oprema – struktura je ružna.
Apstrahiranje od trikova, kao što neki ufolozi smatraju, vanzemaljcima ili, ne manje apsurdnim, đavolom, kojem se obraćamo domaće istorijske činjenice prikupljene iz knjige Deibora.
KANIKOVSKY REGENT PANOPTICUM
Tokom 80-ih godina XIX veka, stanovnici Tule bili su jako zadivljeni tom posetom Sabor regenta crkvenog zbora Matveja Kulikovskog, krov kuće s kojeg je nešto stalno padalo odozgo. 14. avgusta 1893., na primer, prognani ljudi, mrmljajući i kršteći, smatra zaobljenom, veličine najveće Astrahane lubenica, blok leda. Blok, bio je mliječne boje, rastopio se u dva satima, prao praznu bocu, jednu od onih u koju su sipali Citro u lokalnoj tvornici bezalkoholnih pića.
Pametni muškarci su predložili da se boca baci iz zračne gondole lopta. Kome je Kulikovski s razlogom prigovorio da loptice ne lete tako visoka da bi boca u letu mogla tako prekriti debela ledena školjka.
Učitelj prirodnih nauka srednje realne škole Nikolaj Prishutov se slažući sa zaključcima regenta sproveo istragu tokom za što se ispostavilo da je ukupno na krovu Kulikovske kuće za Za manje od godinu i po dana, palo je tačno dvadeset smrznutih leda predmeti. Nekako: čizma za cipele, gomila voštanih crkvenih svijeća, krpena lutka, bakarna futrola, svinjsko uho kutija šibica, podstavljen komad papira, iskrivljen brojevi, raspršivanje tegova farmaceutskih vaga i još mnogo toga.
Tada je nastupilo najviše straha. Teško učitelj Prishutova postavljeni u učionici radi gledanja učenika „panopticon predmeti topljeni iz leda dvorišta regenta Kulikovskog, “kao “istovremeno sa sušom krov prave škole bio je leden granatiranje. “Ledene sante su uvijek bile veličine šake. Uvijek tuku “šrapnel”, nikad ne noseći ništa umjetno. Led mirisajući na sirćetnu kiselinu, tri puta je ispustio. S prvim tušem sve nestalo je neobično, osim obilnih tuča ljeta 1893. godine. Oh Vojvoda Daybor prepoznao je nebeske incidente u Tulu iz časopisa Niva i pokrajinske tulske novine.
CRVENI LJETNI PRAH
22. juna 1941. u ruskom gradu Monchegorsk, u blizini kuće voditelj ribarske ekipe Athanasius Highlander eksplodirao je crveno ledena bomba koja pada s vedra neba koja nije primijećena aviona. Svedoci ne samo toga, već su se i ponavljali ribolovci su postali eksplozija, – mladi snažni momci, sutradan krenuli na fronte Velikog domovinskog rata. Prirodno, u pozadini popularne nevolje zbog misterioznih eksplozija koje su zapalile nadstrešnicu čamci i stog sijena nisu obraćali pažnju.
Ali u maju 1945. godine, kad su se iz rata vratila samo tri očevidaca “neshvatljivi požari i potresi” koji su govorili rođacima i poznanstva o “oblikovanom čudu”, zahvaljujući glasinama koje su se pojavile, meštani su zadavali ad libitum. Da, i iznenadilo se mnogo toga. Ivan Lagunov je, na primjer, rekao da je ledena, savršeno obrađena kocka, zamalo ga zakucao, zgužvao, ispao mu pola kante pod noge maloljetni chebak. Nikolaj Ždankin koji sjedi sa svojom mladenkom na rubu jezera Imandra, nije sumnjao da je ledena školjka, izgleda nalik na veliko crveno vreteno, nije pao odozgo, nego je izletio napolje iz vodenog stuba, u klubovima plavkastog dima kroz koji prolaze bile su vidljive blistavo plave iskre u obliku prstena.
Granata koja je pala pet metara od obale, Zhdankin dodir Bilo me je strah. Čekao da se rastopi. Vodena smeđa stavivši roštilj u limenku, sakrio ga je na tavanu kuće vođe. Tamo je stavio metalnu šipku, “punjenje za sladoled”.
Tek 1947. godine, kada su artele blokirale udovski krov ubijen ispod Orao visokog, Zhdankin se sećao “keša”. Muškarci iz radoznalost je bacila štap u vatru, na kojoj se spremala večera. Štap je odmah izgorio, blistavo svijetao, poput luka električno zavarivanje. Sadržaj kala, malo osušen, zapaljen utakmicu, frontmenski saper Ivan Lagunov odmah je utvrdio da je tako može se paliti samo bezdimni barut.
Hipoteka crkvenog zvona
Zaista nerazumljiv incident dogodio se u Khersonu 1806. godine dvorište Spaske katedrale, oko kojeg je otišao zemaljski činovnik Taras Glebko zanimljiv zapis, iz kojeg je slijedilo ono ujutro 24. maja, kada grmljavina je gromoglasna i kiša se skupljala, na trijemu hrama minobacač se srušio, “očigledno se sve radilo od malena bila su vidljiva crkvena zvona kao bačene molitve pišući. “Bježeći ljudi, vidjevši da je predmet prekriven ledom debljina kažiprsta, zvanog u pomoćnom zvonjavu, tako provjerio je li sva mala zvona na mjestu.
Ringer Ivan Prihodko, spuštajući se i zgražavajući se Rekao je da sve što se oglasi na licu mesta i pogodno je za posao, ali konopci koji idu na jezike zvona bili su prilično ledeni. Ulazi vrućina? Dok je led, ne topio se, trajao tačno 15 sati, župljani bez gradske vlasti tragale su ko i gdje može odbaciti osakaćeno zvono. Pronađena je porodica trgovaca Gorokhova, prepoznali u zvonu koje je s neba pala s njihovog minobacača neka skitnica za sitnice.
MISTERA ZA SVA VREMENA
Pada sa visine šupljih ledenih sfera, monolitnih komada leda, leda sa umetcima koje je napravio čovek nazvao je britanski meteorolog, Dr Richard Griffiths misterija je svih vremena. U međuvremenu upravo je ovaj naučnik pod nogama 2. aprila 1972 šetnje “iz praznine” pao je monolitni ledeni blok težak dva kilogram, uspio sam ga dostaviti u auto hladnjak laboratorija Manchester instituta za nauku i tehnologiju. Sveobuhvatna analiza pokazala je strukturalnu jedinstvenost uzorka, njegovu razrjeđivanje mjehurićima zraka iz zraka, zbog čega je to izgledalo sunđera, samo neobično gusta. Kristalna rešetka takođe dramatično drugačija od kristalne rešetke običnog leda. Je kategorički je isključila odvajanje uzorka od ledene fuzele avion.
Nada se da je grupa američkih fizičara iz države Wisconsin, kolekcija artefakata smrznutih u led puno će pomoći, koju je deset godina sakupljao od fjorda i držao u industrijski zamrzivač Šveđanin Christian Altman, uvjeren da da su nebeski darovi od stranaca. Naučnici ne misle tako. Njihova zadatak je drugačiji: shvatiti koliko se masivni predmeti nalaze u zraku zabilježeni u gustim slojevima atmosfere, smrznuti i u obliku singlova ili uparene padavine padaju na tlo.
Antički artefakti Australije War Water
