Otkrio sam da sam biorobot

Fotografija iz otvorenih izvora

Činjenica da su bioroboti možda prisutni među ljudima, djelujući kao posmatrači ili predstavnici drugih o civilizacijama se počelo govoriti ne tako davno. Ali činjenica je još malo. Roboti retko se daju. No ponekad se to dogodi. Otkrio sam da jesam biorobot … Zbunjeni podaci Volgogradski novinar Elena Belousova nije odmah odlučila da mi kaže tajanstvenu priča o starijem bratu moje majke, mom stricu Mihailu Nikiforoviču Uskov. Vjerovala je da budući da nema direktnih dokaza, to je malo vjerovatno netko stranac vjeruje u svoju porodičnu tajnu. Ni puno rodbine ko vjeruje u to, i izvana … Naravno, to će pomisliti osoba nije bio u sebi i uzalud nosio u sebi. Međutim dugi niz godina studije nenormalnih pojava, mada ja rijetko, ali ipak Naišao sam na slične čudne činjenice, pa sam pitao ispričati sve, ne skrivajući se. Mihail je rođen 1931. godine i rano je otišao od porodice: odmah nakon rata upisao je stručnu školu, živio i studirao u drugom gradu. U porodici je bilo petoro djece: tri sestre i dvoje brate. Sve muhasto, u oca, a plavokosi medvjed – u majci. Njihova majka je umrla tokom rata, a druga supruga oca, maćeha nije joj se svidjelo Miša – podsjetio ju je na suprugu prvu ženu. I nosi na prva prilika je otišla na vladin grub u strukovnoj školi i a zatim nestao. Elena je odrasla u vrijeme kada je o Michaelu bila porodica Znao je malo: negdje visi po zemlji, ili možda već nije živ. Neočekivano se pojavio već 1969. godine: stigao je u Volgograd na srodnika, ali … pod drugim imenom i prezimenom. Ispada da su sa kao prijatelj nakon mature, zajedno smo se vozili istim vozom i slučajno izmijenjene metrike. Na nekoj stanici smo se rastali svaki u svom smjeru i nikad se više nisu sreli. Kad medo zgrabio je, imao je metricu svoje razrednice Petke Popov. Slučajna slučajnost bila je djevojačko prezime njegove majke Popov, dakle, nije mijenjao dokumente: bilo je mučno da se nešto dokaže, da izvrši potragu … Uzeo je ime Petar, iako u svojoj rodnoj njegova se porodica još zvala Miša. Rođendan se takođe promijenio. Mnogo kasnije će doći do zaključka da je takva promjena svih njegovih podataka teško da je bila slučajna. Sudbina Michaela bila je neobična. On je učestvovao u usponu netaknutih zemalja u kazahstanskoj stepi, posetio Ural, u Sibiru, na Dalekom Istoku, a zatim je završio u Centralnoj Aziji, preživjeli snažan potres u Alma-Ati. Bio je oženjen nekoliko puta, ali konačno ukorijenjena u selu Chelpon-Ata blizu jezera Issyk-Kul u Kirgistanu. Jako su mu se svidela mjesta, a nije želio ne pomerajte se nigde. Tamo se oženio treći put, imali su sina. Mihail je radio kao zamenik direktora sanatorijuma Issyk-Kul, zatim sveeuropsko lječilište. Kasnije Elena sa majkom, sestrom Michael, otišao je da ga poseti. U sovjetska vremena je tako bilo lako: karte za vlak bile su jeftine. A mjesta su tamo zaista fenomenalna ljepota. Čak je dobio i svoj pčelinjak i bio je veoma ponosan na svoj planinski med i medovinu što je i učinio. Bilo je zanimljivo: supruga zove Mihaela Petera, a rodbina samo Mišu. Nisu se mogli naviknuti na njegovo novo ime. Prošli put Stigao u Volgograd u januaru 1986. godine. Samo za njihovu sahranu sestre sa invaliditetom. Bila je srž i hrabro ju je nosila težak krst cijeli moj život. Tada je Michael ispričao o nevjerovatnom … “Otkrio sam da sam robot …” – Uveče 17. januara, dan sahrane moja tetka, dugo se nismo rastjerali iz kuće u kojoj je živjela, – Prisjetila se Elena. – Pamtili su je, ožalošćeni. Iznenada na vratima pozvali su – stajali na pragu … Michael! Moram reći da se radi o smrti sestre mu nisu rekle: od njega više nije bilo vijesti i da krenemo zima od ovoga nije bila laka. Pa, naravno, bilo je pitanja … Pokazalo se da je Mihail napustio dom kad je njegova sestra još bila živa. Ali kako je znao da će umrijeti ovih dana? Iznenađenje rodbina nije znala granice. Samo zato što sastav jer snježne pahulje stajale su mnogo sati u Saratovu, Miša, na sahrani nije imao vremena. Živeo je s Elenom i njenom majkom jedan dan u stanu na Dar-Goru u blizini kazanjske katedrale, a zatim im rekao tajnu o sebi. I prije s tim su svi pošli u hram staviti svijeće za odmor duše pokojnik. Michael je hodao oko crkve, dok hodaju muzejom: ruke iza leđa, pažljivo pregledao ikone, nije kršten. – Šta radiš u crkvi ideš? – šapatom se preklinjala sestra. “Ali nema boga”, u podtonu, ali odlučno i s povjerenjem odgovori Michael. – Nama vlada Vrhovni Razlog, a ovo nije bog. Um kontrolira Zemlju, a mi smo poput njega mravi. Potpuno smo mu podložni. Čudan, naravno, govor, ali u to bezbožno vrijeme nije bilo čudo. Čudna večer razgovor se nastavio. “Znate li da vam nisam brat?” – gledajući sestru, okrenuo se Lyudmili kad su se smestili u dnevnu sobu u foteljama i na kauču. – Vaš brat Michael umro je u petoj godini doba kada je u kasnu jesen pao na led u jarku sa voda. – Kako ?! Šta to govoriš? – Ljudmila se ogorčila Nikiforovna. Više se sjećala brata po svojim pričama. starije sestre i brat, ali već su ga išli u posetu na Issyk-Kul. Prirodno, shvatio sam ga kao rođenog. Da, i slike dece pohranjenih u njihovom porodičnom albumu. – Da, zamislite generalno a ne čovek, ja sam robot pod krinkom tvog brata “, rekao je Mihail. – ali nemojte se uznemiriti, ali slušajte. Tada ćete suditi, vjerovali mi ili ne, normalno ili zdravo. Pažljivo je pregledao žene, neko vreme ćutao je, rešavajući nešto sebi. Neka vrsta njega ozbiljan, samo su joj usne blago dodirnuti polusmeh. Ali oči sumorno, čak i kao da je odmaknuto, neživo. – Ja o tome nemam ništa. Nisam znao, uzdahnuo je gost. – Otkriće je stiglo tek nedavno u snu. Ispada da je robot “pokvario”, pa govorim o tome ovaj. U stvari, nijedan ljudski robot ne može i ne smije da znam da je robot. Živi svoj život kao obična osoba, sa svojom specifičnom pričom, nikad se ne pitajući zašto s njim se događaju neke nevjerovatne stvari. Drugim riječima misli da je takva njegova sudbina. Sjećam se da je Bila sam šokirana što to ne mogu izdržati i ispričala sam svom prijatelju o svemu. Prirodno, prijatelj nije vjerovao, ali u doslovnom smislu riječi koju sam dobio za takve razgovore u glavi. Imao je nesreću na svom motociklu. Udarac me udario u glavu i dugo sam ležao tamo s neprekidnim pamćenjem. Tada sam shvatio da je ovo prvo upozorenje na to šutio je. Žene su sjedile u strahu, ne znajući kako da se prema takvim odnose čudno prepoznavanje. “Miša, plašiš nas”, oporavila se moja majka. Elena. – Pa, odakle ti robot? Kakve veze robot ima s tim? – Evo Slušaj … Samo ti mogu reći za to. Možda ćete shvatiti. Beskorisno je da mlađi brat komunista razgovara o bilo čemu. Neće razumjeti i neće vjerovati. Međutim, teško mi je sakriti ovu tajnu. Nakon tišine, U suštini počinim zločin protiv ljudi. I ljudi bi trebali znati. Jednog dana to će prestati biti tajna. Pogotovo meni već malo je ostalo … Bilo je čudno to čuti od 54-godišnjeg muškarca. Izgledao je zdravo, snažno, puno snage. Bio je visok vitak za svoje godine i muški zanimljiv: početak sijede kose naslikao ga. I što je najvažnije, nikada nije bio bolestan. Otkrio sam da jesam biorobot … Tako se dogodilo, prema Michaelu. Petogodišnje dijete u novembru 1936. godine palo je pod led duboki građevinski kanal. Kratko pahulja: od hladne vode grlo ga je stezalo grčevima, nije moglo ništa disati i izgubio je svijest. Dok su odrasli trčali, dečak je bio pod vodom 20 minuta. Navodno je došlo do kliničke smrti, ali su ga izduvali, pogotovo otkad Progutao je malo vode. Tada je, po svemu sudeći, dušu mu je zamijenila informativno-administrativna matrica bića iz drugog svijeta. Tako su moderni ufolozi nazvali drugo životni program – matrica. Pozvana je sama operacija zamjene u naučnoj transmigraciji. Ubrzo je mali dječak zaboravio na incident, ali neobičnosti u njegovom životu tek su počele. Osećao je sebe drugačije, ali nije htio da izgleda neprimjereno i skriveno promjene koje su se dogodile. Kako su se pojavile nove funkcije? Jedan od osobine – nije mogao dugo da stoji na mjestu. Samo smirite se, pronađite posao po njihovoj želji – pljeskajte! – ponovo se pokvari i ide opet negdje. Poput gusjenica, mada nema velike veze nisam imao želju da se preselim. – Sad razumijem to i ja namerno bačena u različite zemlje i u različitim situacijama. U zemlji takvih mjesta je puno. Očigledno, služio sam kao posmatrač, – rekao je Michaelu. – Recimo da je bilo timova: idi na stanicu, uzmi karta za prvi voz i odlazak tamo. Bio je to glas u mojoj glavi. Ne želim nikamo ići, imam porodicu … Ali otišao sam do stanice i uzeo kartu. I ne vraćajući se uvek. Iz nekog razloga se nisam mogao poslušati red. Proputovao cijelu zemlju. Bivše porodice su se raspadale. Na kraju završio u Issyk-Kulu i nije više htio da odlazi odande. Bio je tvrdoglav ukoliko se primaju takva naređenja. Ne zna tačno šta dogodilo se zbog čega su ga vlasnici iz drugog sveta prebrojali beznadežan Ili Elena nije uhvatila njegov poseban motiv uklanjanje iz zadatka. Sada o tome možemo samo nagađati, jer sa od tog razgovora prošlo je više od četvrt vijeka. Moguće Razlog je bila neuspjela smrt Michaela u snježnoj stepi. … On i njegov partner pali su u snježnu oluju u stepi kada je bio na djevičanstvu. Zime je oštro, a u stepi se lako izgubiti. Gotovi su gorivo, a automobil je počeo gutati snijegom. Po čudu ih uskoro otkriven. Ali jedan prijatelj je umro od hipotermije. Michael Peter takođe nije davao je znake života, a on je bio smešten u mrtvačnicu. Kad medicinska sestra počeo da lupa po džepovima tražeći novac, Miša je veoma iznerviran i zarežao. “Oh, živ!” Žena vrisne i skočio iz sobe. Mihail je odmah oživljen, on preživeo je, izgubivši, međutim, samo pet prstiju na obje ruke. Ali verovatno mu se nešto dogodilo, a on je prestao biti punopravni pomoćnik drugih snaga. Barem jednom u snu rečeno mu je da mu prestaje mandat i da će biti uklonjen. Obično kontakti su mu se odvijali u snu. – Znam da ne mogu razgovarati o tome recite mi ovo, oduzeće me, jer su slomljeni i pričljivi ne trebaju roboti, – rekao je Mihail, – ali neko bi trebao znaj ovo! – Nadao se pogledom u oči ženama. Predviđanja Michael je objasnio razlog dolaska na sahranu svoje sestre. Recite, on može predvidjeti događaje. Neshvatljivo mu ta saznanja daju se spolja. Lena se ne sjeća svega, ali, recimo, bila je Michaelova priča o političkoj situaciji u svijetu. Kao da su mnogi promjene će biti povezane s imenom Gorbačova, proces će započeti približavanje SAD-u, bit će poduzete mjere za ograničavanje raketne obrane. Ali glavna stvar onoga čega se setila: prijetnja trećeg svjetskog rata eliminisan. Neće biti rata. Rekao je da može predvidjeti sudbina Prvo što mi je pala na pamet mlada Elena bila je da pita Hoće li se udati i kada? To je sada, godinama kasnije, shvatila da je bilo potrebno ne samo pitati ujaka o ovome … Mihaila nasmiješio se: – Hoćeš li se udati. Naravno! Da li želite sutra sutra hoćeš li doći mladiću? Ali vi birate. Možda on nema volim … Pa, pa, šalim se. I sutradan je zazvonilo zvono vrata: “Lena živi ovde?” Ispada da je prijateljica njene majke radila hotel, a mladi gost želio je vidjeti Volgograd. Pa to i pitao Lenku da hoda i jaše sa nekim muškarcem. Naravno mozda to je slučajnost, ali, vidite, čudno – ne ranije i ne kasnije, ali već sljedećeg dana, kako je ujak Miša predvidio. Međutim, nastavak poznanstva nije slijedio, ali ni tada Lena nije ubrzati događaje. A svojoj sestri o mogućem braku rekao: “Vi, Lyuda, ne trebate ovo. Dodatni problemi …” Eto, tako je postala. Sjećaju se i Mišine fraze: “Ja ću otići, a ti ćeš biti jak započet će mrazovi. “I sigurno! Hladno je tako da su tada mnogi ljetni stanovnici posjekli su svoje voćnjake: propadala su stabla, posebno marelice i breskve. Jednom riječju, razgovor nije bio lak, i naravno, ostavio je traga na memorija. Pogotovo kad je njegova predodžba o skorom odlasku bila opravdana. Michael je sa njima bio u januaru, a u septembru je o njemu stigao telegram smrt. Obje su sestre odletjele na sprovod. Ali nisu prepoznali Michaela! U lijesu je ležala potpuno druga osoba! I njegova kosa, odijelo i Izgled se promijenio do neprepoznatljivosti. Lokalna bolnica nije znala ni na čemu okolnostima, umro je Peter Popov. Baš kao što nisu znali i tačno datumi smrti … Imao je pčelinjak u planinama i išao je tamo motocikl sa bočnim vozilom. Tamo, na planinskim putevima, ne možete podići brzinu, nećete biti posebno brzi. Međutim, pao je i udario glavom. Lobanja ne slomljen, na mestu udara uočljiva udubljenost. Kao da je kost pritisnuta A Mihail je samouvereno rekao da će biti uklonjen. Baš tajanstveno ispostavilo se da je to bila njegova smrt. A čak se pokazala i školjka tijela u lijesu drugi … – Sada, Gennady, sve znaš – završio je priča o Eleni. – A kako sada sve to doživljavate? Dugo Jeste li navikli na njegovo otkrivenje o robotu? – Čvrsto se držim žice. – Ne, iz nekog razloga sam odmah povjerovala. Iznenađujuće, ali uskoro, kao da je po nalogu televizijski serijal prikazan na televiziji priča Vilija Lipatova “I sve se to odnosi na njega.” Tu je Igor Kostolevski svira … Tako da njegov heroj (ne sećam se ni pod kojim uslovima) iz nekog razloga sebe je nazivao robotom. Tada sam se tu i tamo sreo sa člancima o bioroboti u našem društvu. Čak ste i vi, po mom mišljenju, pisali o ovome. Stoga sam odlučio pronaći te i ispričati priču ujaka Miše. Vaš pravo na vjerovanje ili ne. Da … Još jedna tajanstvena naša stranica dosadno biće na planeti Zemlji malo otvoreno. Ali znanje jedva je dodala. Samo predodžba. Vrhovni um kao da nastavlja da se igra sa nama. P.S. Fotografiju heroja, kako smo i planirali ne mogu pružiti. Odjednom, ne ranije i ne kasnije, počelo je ozbiljne nevolje u rodbini njegovih rođaka. Kao da su sile spolja opstruiraju objavljivanje.

Rat Voda Vreme života u matrici Životni roboti Sneg

Like this post? Please share to your friends:
Leave a Reply

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!: