Fotografija iz otvorenih izvora
Kao što se ispostavilo, sasvim je moguće dokazati postojanje duše. Potrebno je samo dokazati da molekul života ima svoje ogledalo simetrija. Biolozi su dugo zabrinuti zbog njene asimetrije – ljevoruki kovitlanje molekulom DNK. Magla? Zamislite zamislite da se živo biće rodilo bez desne strane tijela. Naime takav “rođeni” molekul života, na kojem je genetski informacija na kojoj se gradi živi organizam.
Je li takva stvar uopće dopuštena: sama je pola, ali diktira kako izgraditi celinu. Uostalom, sve je u našem svijetu simetrično, kao da je sastavljeno s desnog i lijevog dijela, neraskidivo povezana osovinom (ili ravnina) simetrija (govorimo o postojanju u prirodi „Hiralnost“ – urođeni preokret u desno i ulijevo). Nehotice postavlja se pitanje: kako se i zašto u takvom simetričnom svijetu pojavio jednu jedinu “distorziju”? I najvažnije – u živoj ćeliji. “Distorzija” u srcu života! Da li je to moguće? Ništa od temeljni zakoni prirode ne zabranjuju postojanje desni molekul.
Naprotiv, činjenica na kojoj se temelji život na Zemlji ljevoruki molekuli DNK najvjerojatnije sugeriraju da za antimolekule moraju postojati desna regija. Možda činjenica koja nedostaje u našoj prirodi postoji u paralelnom svijetu – zrcalna slika naše. A šta ako je pola, to je samo lijevi zavoj molekule diktira kako stvarati “polovinu” osobe, odnosno samo njegovo tijelo i drugo “polovina” – duša – mora biti izgrađena na programu “desne ruke”? A na oba vrtložna programa da zajedno stvorimo čitavu osobu? Napokon, poznato je da psihički bolesni nisu punopravna osoba, ali samo telo sa iskrivljenom svešću. Asimetrija je dugo uplašila naučnike. Gotovo govore ogorčenost zbog “kršenja simetrije”, kao da se plaše šokovi temelja svemira. I odjednom takva neusklađenost.
I gdje? Može li u čitavom Univerzumu postojati barem još jedan primer sa jednim zavojem? Pokazalo se da je pronađen. I njima ispostavilo se da je mikroskopska čestica neutrina. I takođe sa “lijevi” zavoj. Samo ismevanje prirode – jer je ta čestica takođe osnova života. Ali samo u srži neživa materija. Iako kako da kažem … Možda je to ona je prototip molekula DNK i na njega utiče. Napokon oboje diktiraju kako izgraditi materiju. Zanimljiv zaključak … Ovo je naše luda ideja potvrđuje još jednu “ludu ideju”, koja rođene potpuno samostalno i mnogo ranije. Ona je nastala unutra povezanost s otkrićem male, ali u osnovi važne asimetrije fizičke pojave na mikroskopskom nivou.
Još 1950-ih otkriveno je da je propadanje veliko neutralna nuklearna čestica (neutron) stvara elektrone i neutrini asimetrično raspoređeni u prostoru: ako se odražavaju ova distribucija u ogledalu biće drugačija od stvarne. Daljnja studija fenomena pokazala je da je zbog asimetrija sila koje uzrokuju raspad neutrona (dakle nazivaju se slabe sile interakcije). Elektroni i neutrini, koja proizilazi iz propadanja, ispada da je „ljevoruka“ (posmatraču kome ove čestice lete, vide se rotirajući u smjeru kazaljke na satu).
Takva se asimetrija fizičarima čini nespretna: zašto bi postoje samo “ljevoruki” neutrini? Jednostavan odgovor takvi: postoje i oni “desno orijentirani”, ali oni pripadaju svijetu, što je naša zrcalna slika. U svetu ogledala slabe sile interakcije su takođe asimetrične, ali njihova asimetrija nasuprot našem. Uzeti zajedno je naš svijet i ogledalo u njemu tvore potpuno simetričan univerzum – idealna situacija za fizika.
Prestani! Ako “desničarski” molekuli pripadaju svijetu, koji je, dakle, zrcalna slika “levičarskih” molekula DNK uzeli zajedno svet našeg tela i zrcalni svet duše na njega – idealna situacija za biologe. Hipoteza „desničar“, zrcalni neutrini uzimani su toliko ozbiljno da su laureati Nobelova nagrada Abdus Sa-Lam, lista obećavajuća teorijske ideje koje treba eksperimentalno ispitati kao prve od tih ideja “mogućnost postojanja posebnog sile slabe interakcije sa suprotnim poznate snage “vrte se” (odnosno zrcale se). Pa, ostaje samo strpljivo čekati eksperimentalnu provjeru (ili pobijana) hipoteza.
Naučnici Raup i Sepkovsky smatraju da je Sunčev satelit zvijezda Nemesis nije pronađen, još uvijek upravo zato što se sastoji od “zrcalne materije”. Poznati australijski fizičar Foote sugerirao da je slavni Tunguski meteorit. Ali najzanimljivije je opisano u Cramerov naučnofantastični roman u kojem tvrdi da jest Zemlja ima nevidljivi dvostruki – ogledalo koje Zemlja zauzima isto mjesto u prostoru.
Dokazujemo da to nije fikcija, već stvarnost. Najveći fizičari 19. i 20. vijeka imali su neobjašnjivu tendenciju pojam simetrije, pa time i pojam ogledala odraz. Prvi je bio Maxwell, koji je dao svoje formule simetričan pogled, kombinirajući električnu energiju s magnetizmom. Električna energija i magnetizam jednako su nepromjenjivi život i njegovo odražavanje u snovima. Temelji se na jednadžbama Maxwell Heinrich Hertz dokazao je identitet elektromagnetskih i svjetlosni valovi. Sledeći sljedbenik “zrcalnog svijeta” bio je Engleski fizičar Paul Dirac. Pokušao je pronaći objašnjenje “negativna energija” čija je vrijednost manja od nule. Ako objekt kreće, njegova kinetička energija je pozitivna ako je u mir – jednak je nuli, a ako je negativan, šta je to znači?
Isprva nisu vjerovali u Diracove antičestice, smatrajući ih spretnim matematički trik koji nema nikakvu stvarnu osnovu. Nitko nije mogao pronaći antielektron. Dirac je bio očaran lepotom dobivena formula i siguran sam u njenu ispravnost. Dvije godine pokušao je pronaći objašnjenje za „negativnu energiju“. Na kraju bio je uvjeren da je svijet moguće vratiti izgubljenu stabilnost pretpostavljajući postojanje ogledala blizanaca za svaki osnovni čestice iste mase i suprotnog naboja. Tako je nastao ideja antimaterije. Nekoliko godina kasnije otkrila je sjajnu potvrda.
1932. slučajno je otkrio američki fizičar Carl Anderson u kosmičkom zračenju pozitron, to jest pozitivno nabijen elektron je prva antičestica koju je Dirac predvidio (uzgred, i sam) Anderson nije znao ništa o ovoj hipotezi). Otkrivanje antičestica bilo je jedno od najvećih dostignuća fizike XX vijeka. Anderson i U narednim godinama, Dirac je dobio Nobelove nagrade. Oni su postali tvorci novog “zrcalnog svijeta”, svijeta antimaterije. To je jednostavno gde ga je našao?
A.ZHUKOVA, N.ZHELONKINA-ZUBREV “Zanimljive novine” br. 6
Univerzum duplira život sa DNK
