Posljednjih godina informacije o tamo koje skrivaju činjenicu od nas komunikacija sa vanzemaljcima počela je više nego dovoljno. U proteklih nekoliko godina, Kina se odjednom počela spajati u medijima do sada najstrože tajne informacije. Ko je i šta čuo za NLO-e Kina negdje 1985.? Čak i sa profesionalnim ufolozima nije bilo pouzdanih informacija. 
Fotografija iz otvorenih izvora A sada – molim vas: u decembru 2008 Peking otkrio rekord leta NLO-a pohranjenog 20 godina u najdublja tajna. U Britaniji je objavljeno tzv X-dosjei su već postavljeni u velikim mjerilima, ubačeni su u štampu nacionalna skala. Mapa s nenormalni događaji zabilježeni u razdoblju 1978-1987. Astronaut Apolio-14 kaže da su NASA-ini zaposlenici stupili u kontakt s vanzemaljcima, međutim, to su sakrili 60 godina, izvijestili su The Daily Maii. Prema 77-godišnjem astronautu Edgaru Mitchellu, he bio svjestan mnogih vanzemaljskih posjeta Zemlji, svaka od njih koju je razvrstala vlada. U intervjuu s jednim od radio stanice Mitchell javile su da su to opisali NASA-ini zaposlenici vanzemaljci kao “čudna bića koja nalikuju malim ljudima”. Oni su nije mnogo drugačije od tradicionalne ideje izgleda vanzemaljci: imaju malo tijelo, velike oči i glavu. Astronaut je rekao i da se vanzemaljska tehnologija bolje razvija, nego ljudski. U isto vrijeme, Mitchell je upozorio da ako vanzemaljci Ako su neprijateljski nastrojeni, tada će biti ugrožena budućnost zemljaka. Zauzvrat, predstavnici NASA-e brzo su odbacili izjave njegov bivši zaposleni, koji je 1971. godine zaradio najviše dugačka šetnja po mesecu {9 sati 17 minuta). “NASA nije prati NLO. Dr Mitchell je sjajni Amerikanac, ali nismo dijelimo njegove stavove po ovom pitanju “- rekao je predstavnik svemirske agencije. Sljedeći bivši umirovljenik NASA-e Fotograf NASA-e Lunar Laboratory Ken Kenston, V prošle godine je održao konferenciju za novinare na kojoj je prezentirao za javnost neke više od čudnih slika mjeseca primljene od ekspedicija Apolona. Na fotografijama koje možete da razmotrimo nešto što podseća na drevne ruševine visokih tehnologija – višemetarske kule, gigantske vise iznad površine objekata. Prema Johnstonu, pre 40 godina, tokom vežbe Američki astronauti otkrili su programe sletanja na Mjesec i fotografirao na mjesečevoj površini neke “drevne ruševine umjetno porijeklo “i otkriveno prethodno nepoznato tehnologiju kontrole gravitacije, ali ovi podaci su u potpunosti klasifikovana od strane američke vlade. Napokon i posljednji od “bivših” gospodo iz NASA-e – Christopher Kraft, u prošlosti – ni puno, ni mnogo mali je direktor NASA-e. Objavio je sledeće snimke u Houstonu, za vrijeme lunarne misije Apolona 11: Astronauti (Neil Amstrong i Baz Aldrin): – Ovo su divovske kontracepcije. Ne, ne ne … Ovo nije optička iluzija. U to ne može biti sumnje! Houston: – Šta … šta … šta? Šta se dovraga tamo događa? Što se dogodilo? Astronauti: – Ovde su ispod površine. Houston: – Šta je tu? Komunikacija je prekinuta … kontrolni centar zove Apolon -11. Astronauti: – Vidjeli smo nekoliko gostiju. Oni su bili tamo neko vrijeme provjeravajući opremu. Houston: – Ponovite svoj poslednja poruka. Astronauti: – Kažem da ima i drugih svemirskim brodovima. Stoje u pravoj liniji s druge strane. krater. Houston: – Ponovite … ponovite! Astronauti: – Neka probamo ovu sferu … ruke mi drhtaju toliko da me nema Mogu sve. Skidaš ga? O moj bože ako su ove proklete kamere upucaće nešto … šta onda? Houston: – Možete li pucati bilo šta? Astronauti: – Film više nemam pri ruci. Tri pucnjevi sa “tanjira”, ili kako god se ta stvar zove, uništene film. Pokušajmo sada odgovoriti na pitanje: „A što, u stvari, Da li se problem NLO-a odnosi na politiku? “Čudna antena pretnje Dajmo priču koja se desila 6. decembra 1950. – tog dana čudan zračni napad. Dogodilo se to u trenutku dramatičnosti za američku fazu rata u Koreji gdje je dvjestotinjak Kineza grupa je jednim udarcem proturječila trupe generala MacArthura bacajući ih dalje od 38. paralele, pritiskajući ih prema moru. Istorija se ponavljala izbijanjem rata, kada je sjevernokorejski T-34 blitzkrieg udario munje gurnuli su Amerikance na najjužniji vrh poluostrva. In Washington je bio raspoložen za paniku, a predsjednik Truman, uz konsultacije sa predstavnicima zajedničkih šefova štab (visoka komanda svih ogranaka američkih oružanih snaga), razmatrao mogućnost nuklearnog udara na obje Koreje, radije ukupno, a u SSSR-u. Makar turneja je bila u teškoj situaciji, na ivici totalnog poraza. U takvoj situaciji ima predsjednika Trumana stigla je odluka da se koriste njihovi nuklearni aduti. 6. decembra ujutro Zajednički šefovi štaba poslali su upozorenje Zapovjednik američkih snaga širom svijeta o vjerojatnosti svjetskog rata. U tom su trenutku zabilježene radarske stanice za rano upozoravanje približavali se SAD-u sa sjevera četrdesetak objekata proglašenih kao “Sovjetski bombarderi.” Leteći na nadmorskoj visini od oko 10 hiljada metara, procijenjeno je da će biti viši nekoliko sati kasnije centar Sjedinjenih Država. Evo šta pišu o tim događajima. primarni izvori. Kompilacija Waltera Isaacsona i Ivana Mudrog čovjeka Thomas, na osnovu intervjua sa Achesonom: “Trenutak ujutro 6 Prosinca činilo mu se da su se njegove noćne more (Drugi svjetski rat) obistinile. U 10:30 ujutro Bob Lovett ga je kratko nazvao iz Pentagona informiran oštrim glasom: – Kad završimo razgovaraj, nećeš me probiti. Svi dolazni pozivi su isključeni. Uskoro će biti proglašeno vanredno stanje država. Obavješteni smo o tome preko Aljaske leti sistem ruskih letjelica koje kreću u pravcu jugoistoka. Predsjednik želi da kažete britanskom ambasadoru Attleeu da on moraju poduzeti odgovarajuće mjere za njegovu sigurnost, sve što smatra neophodnim. Prenio sam svoju poruku i završio razgovor. “Čekaj malo, Bob, veruješ li u to?” – uspeo ubaci u Acheson-a. “Ne”, odgovori Lovett i spusti slušalicu. Acheson sjeo u njegovu kancelariju i čekao. Zrak se digao u zrak snage. Jedan od visokih službenika provalio je u ured i pitao dozvolu da pozove i njegovu ženu da napusti grad pitao da li treba da započnete selidbu dokumenata u podrum. Acheson pokušao ga smiriti. Nekoliko minuta kasnije mirnim glasom Lovett je uzvratio. Radarske oznake nisu bile sovjetske bombardera. Bili su rojevi guske. “Harry S. Truman,” Godine suđenja i nade. 1946-1952. “:” Neposredno prije jutarnjeg sastanka od Pentagon je pozvao zamjenika ministra obrane Lovegg-a i izvijestio da na nekim radarskim ekranima odbrambenog sistema velike formacije koje prilaze neidentificiranom avioni. Borci su poslani na izviđanje; podizali zračne dijelove Nove Engleske. Ali nakon otprilike sat vremena – unutra vrijeme sastanka s (Clement) Attlee – Lovett je izvijestio da je izvještaj greška. Neke neobične smetnje u arktičkoj atmosferi odbio zrake radara. “Takvo” jato gusaka “stavilo mu je na uši cela Amerika. Ili kao što je objašnjena druga verzija – „radar negodovanje. “Uzgred, radar na Aljasci nije bio sam. Jato gusaka.” lebdeći na visini od 10 hiljada metara (to jest, prekriven pol metrom ledena kora) od sovjetskih bombardera oficiri protuzračne odbrane mogli razlikovati. A pitanje nije da guske ne lete tako visoko. Pitanje je da SSSR 1950. nije ni imao bliski nadzvuk bombardera. Naravno, postavlja se pitanje: ako na stanicama dalekovidni sat računanja budala, da li postoji budala Gospodine Truman? Glupi se Bob Lovett trebao predstaviti vanredno stanje? Ili možda glava Bijele kuće i glava Pentagon je nešto znao i držao se za budale svih ostalih? I da znam i Bijela kuća, Pentagon i CIA mogli bi učiniti mnogo toga. Na primjer o incidentu u Roswellu, gdje se šuškalo da je sa posadom oborio NLO. Ili na primjer o incidentu kod obale Antarktika, gdje “radi istrage pingvini “Amerikanci su poslali nosač aviona, u pratnji jedne eskadrile ratnih brodova. Vraćeni iz “naučne ekspedicije” daleko ne svi, ali oni koji su se vratili – pretrpeli su strašnu štetu, načinjen potpuno nerazumljivim oružjem. Moguće je da i Roswell i poznati incident na Antarktici 1947. godine sve je mit. Recimo. Ali ovaj mit vrlo dobro objašnjava čudno «jato guske “iznad Aljaske i čudni humanizam Pentagona, koji je još u prvi dani hladnog rata mogli su se lako i bez napora posvetiti SSSR-u – kako ne bi bilo kamena na kamenu. Ali iz nekog razloga se povukao. I unutra Korejska atomska bomba nikada nije korištena. Pa čak i kasnije Karipska kriza nekako se riješila tako čudno i mirno – nije to Hruščov je bacio sandalovinu i uzeo cijev u ruke, ili Kennedyja pozvao i sve sredio – nije jasno. Ali vrijedi napraviti šah ukrcajte se na druge komade – čim sve postane na svoje mjesto. Zašto? Pretpostavimo da su ufolozi u pravu – vanzemaljci (ili gosti iz drugih dijelova stvarnosti) postoje. Pretpostavimo taj astronaut Edgar Mitchell, govoreći o 60-godišnjim kontaktima Američka vlada sa strancima, govori istinu. Onda logika Događaji 6. decembra 1950. godine spojeni su jednostavno od sebe i to je sve padne na svoje mesto. Pretpostavimo da je uska grupa ljudi u SAD-u (navodno vojska) uspostavlja kontakt s vlasnicima NLO-a, tačnije, vanzemaljci ostvaruju kontakt. To se događa tokom doba predsjedništva Trumana – koji je stvorio složen sistem prijem u državnu tajnu. Čak i sa sljedećim predsjednikom Eisenhower predsjednik Sjedinjenih Država bio je zaista prva osoba koja je sve znala i sve. Nitko ga, čak ni najbrojniji vojnik, nije mogao odbiti pristup ovim ili onim informacijama. Međutim nakon gospodine Eisenhower u vojnim odjeljenjima više nisu samo ljudi, već čitavi odjeli koji mogu pristojno odgovoriti na sva pitanja predsjednika odbiti. Razvija se takav sistem tolerancije koji je validan i sve do danas, u kojem predsjednik ne dobiva najveće sigurnosno odobrenje informacija. Ima nekoliko ljudi koji zapravo to mogu donose odluke. Oni su zatvoreni u sebe i ako poslušaju bilo kome, potom isključivo “braći u razumu” koja su to odabrala gospodo dana kontakta. Dalje, pretpostavite da je predsjednik Harry Truman odlučuje započeti treći svjetski nuklearni rat. Razina razvijenosti zemljana a vanzemaljci se, po pesimističkim procenama, razlikuju kao nivo razvoja plemena Papuan i nivo razvoja modernog postindustrijska civilizacija. Američki predsjednik odluči dogovoriti se neprijatelja, SSSR je veliki loš stub, kakav je bio u Hirošimi. Vanzemaljci to ne vole. Ovdje na Aljasci i organizirano upozorenja – radarske tačke iz sovjetske bombardera. Od koga štiti Situacijsku sobu? Smatramo da je sličan scenario bio i za vrijeme Karipske krize, kada Predsjednik Kennedy imao je nekoga vrlo cool. Sam Kennedy, od svedočenje savremenih ljudi, posle razgovora o vanzemaljcima, o da američki narod ima pravo da zna. To također vidimo nakon ove krize u američkom visokom menadžmentu vrlo zanimljiv objekt nazvan “Situacijska soba”. Grubo – to je tako velika prozirna kutija sa dugačkim stolom u njoj, sjedi nekoliko stolica i – važne osobe od kojih svaka prolazi provjeru prisutnosti elektronike jer je u Situaciji nema mesta, nema! Niko neće pokazati ovu stvarnu sobu, da i to je pod zemljom. Odnosno, u planini je izkopan bunker bunkeri – još jedna izolovana soba. Postavlja se pitanje: ali od koji su tako šifrirani u šezdesetim godinama? Iz SSSR-a? Na kraju krajeva, čak i u SAD-u nije postojala oprema od koje su informacije bile zaštićene u Situacijskoj soba. Međutim, sve pretpostavlja logično Situacijska soba pojavila se u SAD-u kao obrana informacija od NLO-a. G. Kennedy mora da je bio šokiran tom tajnom sastanak sa vojskom, gdje je razmatrana mogućnost prijave nuklearno oružje – za predstavnike drugačijeg uma nije bilo tajna. Tamo su na neki nerazumljiv način čitali cjelinu informacije, osim toga – jasno su znale gde, kada i koga pratiti. I zato su se pojavile situacijske prostorije, odnosno mjesta na kojima je najviše Američko vodstvo moglo bi mirno razgovarati o važnim stvarima, a ne strahujući da će neko saznati za to. Još jednom ističemo: sve gore je samo teorija koja će vam pomoći objasniti stvari neobjašnjive na prvi pogled. Jao, teorija zavjere okolo vanzemaljsko prisustvo vam omogućava da objasnite mnoge stvari počevši iz nuklearnog rata koji je bio neizbježan – ali nikada se nije dogodio, koja završava pitanjima o neobičnom proboju SAD-a u mikroelektronici i neobično zamrzavanje svemirskih programa tamo.
Kamioni za vrijeme rata u Antarktiku Kina Krizni mjesec NASA Avioni SSSR �SAD
