Nevjerovatne stvari i mjesta vidljiva sa prostora

Fotografija iz otvorenih izvora Posljednjih godina mit o svemiru vidljivi Veliki Kineski zid napokon je debunkiran. Iako zid je dugačak, ali ne dovoljno širok i previše dobar usklađuje s okolinom da bi bio vidljiv iz prostora. Vjerovatno su mnogi bili razočarani ovom činjenicom, ali na zemlji ih ima mnogo lijepe stvari koje se mogu vidjeti iz svemira, posebno bića u niskoj zemaljskoj orbiti, gdje su sateliti i internacionala svemirska stanica.

Otvorene jame

1.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Kamenolomi su u suštini masivne jame iz kojih se mogu minirati zlato, bakar, uranijum i drugi minerali. Da biste dobili pristup resursima, trebate kopati rupu u zemlji, koja širi se i produbljuje sve dok osoba ne pronađe željeni.

Stoga se takve jame često šire do gigantskih dimenzija, koji postaju vidljivi iz prostora poput bilo kojeg jezera ili planina.

Na primjer, danas je zatvoren ruski rudnik dijamanata Mir je tako kolosalni po veličini da ruski zvaničnici Morao sam zatvoriti ovo područje zbog letova. Očigledno je jama, 523 metra duboka i 1200 metara široka, stvorena tako snažno silaznog toka koji je pokrenuo pad s neba helikopteri.

A ovo nije ni najveći rudnik na svijetu. Ovaj naslov je moj Kanjon Bingama, poznat i kao bakar Rudnik Kennecott smješten izvan Salt Lake City-a Utah

Dubina rudnika je 1,2 km, širina 4,4 km. Do 2030. godine rudnik će se još proširiti. NASA astronauti su to učinili neverovatna fotografija grandioznog kanjona Bingham tokom prolaska iznad nje, dok je na ISS.

Seasons

2.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Oni koji su već više godina u orbiti zaista mogu pratite kako se godišnja doba mijenjaju na temelju promjena topografija planete. Međutim, čak i mi ljudi možemo pogledajte ovu fascinantnu transformaciju zahvaljujući satelitu NASA slike.

Kad se mjesečne slike spoje u animaciju, one se prikazuju oseke i tokove polarnog leda, suha i vlažna godišnja doba u tropima, kao i ciklusu vegetacije širom svijeta.

Možda najzanimljivije promatrati formaciju Arktički led, kao i način na koji se povlači godišnje. Kada govorimo o ovom procesu u brojevima: Arktički morski led u većini najhladniji mjeseci u godini pokrivaju područje od 15 miliona kvadratnih kilometara ljeti prepolovljen.

Za usporedbu: Antarktika gubi gotovo sav led (18) milion kvadratnih kilometara zimi do 3 miliona ljeti).

Šumski požari

3.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Za one koji žive u suhim i vrućim uvjetima, stalna prijetnja požari su samo životna činjenica. Dim i pepeo od ove katastrofe “reguliše” svetlost neba stotinama kilometara, i tokom požara proizvodi se toliko dima da čak astronauti mogu reći da nešto gori.

Slika iznad prikazuje fotografiju snimljenu u satelitu Oktobra 2003. godine, tokom požara u Kaliforniji, koji je malo počeo iznad Santa Barbare i proteže se sve do Meksika granice. Zbog jakih vjetrova Santa Anna, ovaj požar zajedno s nekoliko drugih ljudi tada je spalilo preko 240 000 hektara zemlje širom države i oduzeo je veliki broj ljudskih života.

Međutim, može se vidjeti požar takve veličine prostora. NASA-inim stručnjacima na raspolaganju je čitava kolekcija fotografije dima od požara, velikih i malih.

Jedna od najzanimljivijih je serija fotografija koje prikazuju stotine malih požara nad Afrikom koji su izbili u istoj vreme. Međutim, rasprostranjeno je mišljenje da je ovaj dim imalo je drugo podrijetlo: nekoliko je poljoprivrednika spalilo svoju zemlju u poljoprivredne svrhe.

Vulkanske erupcije

4.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Na Zemlji se godišnje dogodi 50-60 vulkanskih erupcija. Bilo koji od astronauti ih mogu vidjeti u obliku porasta pepela i dima iz kojeg prirodni dimnjak. Ponekad je vidljiva čak i goruća, blistava magma daleko izvan stratosfere.

Vulkan Sarychev (na slici gore) nalazi se na sjeverozapadu Tihog oceana okeana i jedan je od najaktivnijih vulkana na svijetu. Od 1946 Vulkan je eruptirao 8 puta. Tokom njegove erupcije 2009. godine udarni val je bio vrlo jak, “digao je oblake” i davao prilika da astronauti dobiju iznenađujuće jasnu fotografiju ovaj fenomen.

Ostali najaktivniji vulkani su Mount Stromboli in Italija, Etna u Italiji, planina Yasur u Vanuatu. Svi stalno eruptirane stotinama, pa čak i hiljadama godina.

Kako je zemlja vidljiva iz svemira

Sjaj fitoplanktona

5.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Fitoplankton je mikroskopski, nalik biljkama organizmi koji se brzo umnožavaju i stvaraju ogroman cvat alge na površini okeana. Akumuliraju se u toliko velike i velike populacije, što je ponekad jedini način da izvade njihovu cjelinu znači pogledati iz svemira.

Njihova cvatnja može obuhvatiti više od stotinu kilometara, a od tada oni prate oceansku struju, fitoplankton može preuzeti vrlo lijepe plavo-zelene forme.

Cvatnja započinje kad se okeanske vode pomešaju, i fitoplankton prima maksimalnu količinu svjetla i hranjivih sastojaka supstance. Služi i kao hrana za razne morske živote, i temelj je lanca prehrambenih okeana.

To je takođe ozbiljno sredstvo za uklanjanje ugljen-dioksida, apsorbirajući oko trećinu cjelokupnog CO2 koji čovječanstvo proizvodi kao rezultat sagorevanja fosilnih goriva. Cvjetna fotografija plankton napravljen 2010. godine na obali Irske putem satelita NASA

Vjeruje se da je erupcija vulkana Eyyafyatlayokudl na Islandu obezbedio fitoplankton gvožđem i drugim hranjivim sastojcima tvari koje su mu omogućile rast do tako impresivnih veličine.

Granica između Indije i Pakistana

6.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Ne postoji ljepše mjesto od prostora da se vidi sva naša ljepota planeta i međusobnu povezanost ljudskog roda. Međutim, čak dižući se stotinama kilometara iznad Zemlje, još uvijek možemo vidjeti neku ne baš ugodnu stranu života koju i mi sami i stvaraju.

Uzmimo za primjer umjetnu granicu između Indije i Indije Pakistan. Te dvije zemlje su u takvoj vezi prijatelju da su podigli fizički militariziranu granicu koja noću osvetljen reflektorom da se spreči trgovina municijom i teroristički prelazi.

Granice su tako sjajne da 2900 km linija razgraničenja jasno je vidljiva sa ISS-a. Granica prolazi razni tereni, uključujući gradove i pustinje, ali to iznenađujuće gori u punoj dužini.

Tokom proteklih decenija indo-pakistani granica je bila jedno od najopasnijih mjesta na svijetu koje pati od bezakonja, nasilja i smrtonosnih sukoba.

Krčenje šuma

7.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Gledajući planetu odozgo, lako možete dobiti pravu vidljivost. šta joj se događa. Jedan takav primer je krčenje šuma. Ako bi osoba mogla biti u svemiru 30 ili 40 godina, a onda je vlastitim očima mogao vidjeti što za mnoge godina dokumentirani su sateliti: sekvencijalni i redoviti gubitak šume.

Slika gore snimljena je pomoću Landsat 1, NASA-inog satelita i je „jedna od“ u dugom nizu fotografija koje otkrivaju upečatljiva promjena izgleda Amazonske prašume u razdoblje između 2000. i 2012. godine

Za samo 37 godina ova je teritorija prekrivena bujnom i gustom drveće, izgubljeno 2500 kvadratnih kilometara šume. Veoma je jasno vidljivo na fotografiji iz svemira. Sve u istoriji Amazonske šume izgubile su 360 000 kvadratnih metara svog postojanja kilometara.

Ono što je vidljivo iz prostora

Pješčana oluja

8.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Za formiranje su potrebne tri glavne komponente pješčana oluja: vjetar, pijesak ili prašina i suvoća. Kad ovo troje komponente se kombiniraju u idealnim uvjetima, nevjerovatno protoci počinju rasti brzinom do 160 kilometara u sat, brišući sve i svakoga na svom putu.

Te su oluje ponekad toliko masivne da ih je moguće promatrati ISS. Na primjer, gornja slika prikazuje pješčanu oluju, koji pokriva Egipat i pruža se nad gotovo cijelim Crvenim morem.

Slične pješčane oluje redovito se javljaju kod obala Afrike, Kina i druga mjesta na kojima trgovinski vjetrovi mogu hiljadu hiljada nositi prašinu kilometara. Nije neuobičajeno da prašina i pijesak stvaraju šećer prljavo i maglovito nebo nad cijelim Karibima bazen.

Pješčane oluje oštećuju zgrade, ljude i životinje, takođe imaju koristi isporukom minerala i drugih hranjivih sastojaka tvari u mjestima vegetacije, kao što su npr. Amazonske šume.

Granice između bogatih i siromašnih zemalja

9.jpgFotografije iz otvorenih izvora

Moderne civilizacije imaju takav utjecaj na globus, da su granice između država uočljive čak i sa stotina visina kilometara. Letio je astronaut NASA-e John Grunsfeld u svemirskom šatlu pet puta u cijeloj karijeri.

Kazao je da bogate zemlje teže “svijetliti” zelene, dok su siromašnije one kojima je pristup pitka voda je ograničena, “obojena” neugodnim smeđa.

Pored toga, zemlje za koje struja nije uobičajena, noću zamjetno blijede i oštro kontrastiraju susjedne države čiji živopisni gradovi osvjetljavaju nebo.

Ta se razlika naročito očituje između granica Sjevera i Južna Koreja. Noću, Južna Koreja, kao i svaka moderna zemlja, gori dok je u Sjevernoj Koreji tako mračno da država skoro nestaje.

Na fotografiji iznad možete vidjeti kako Južna Koreja “gori” u donjem desnom uglu (najsjajnije mjesto je Seul). Kina je podjednako svijetla celokupne njene teritorije (suprotni deo fotografije). Ali gdje je sjever Koreju?

Ne, nije se utopila u okeanu. U stvari, “crna masa” između Južne Koreje i Kine željeni je teritorij. Takođe obratite pažnju na demilitariziranu zonu mandarina. Vidljivo je jedini glavni grad je Pjongjang.

Dok je Sjeverna Koreja teško kriviti za svjetlo zagađenja, ali ova fotografija jasno pokazuje koliko države, najvjerovatnije, žive bez električne energije, kao i bez svega, šta je s tim povezano: vrućina zimi, hlađenje, odgovarajuće temperature u bolnicama itd.

Afrika Voda Vulkani Vreme Život Italija Indija Kina ISS NASA Pakistan gađa biljke Rusija

Like this post? Please share to your friends:
Leave a Reply

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!: