Grad Boden je mali, sa 28 hiljada stanovnika. On je nalazi se na sjeveru Švedske, samo 110 kilometara od Polara krug. Početkom XIX stoljeća na stjenovitoj obali Baltičkog mora bilo je bila je postavljena tvrđava, a u blizini tvrđave je rastao mali grad.
Od samog početka vojska je igrala važnu ulogu u Bodenovom životu. Dakle, nije slučajno što je u gradu organizovan Muzej vojne istorije i odbrana. Nalazi se na teritoriji bivšeg Norrbottena artiljerijske pukovnije. Izložba Vojno-istorijskog muzeja posvećen istoriji švedskih oružanih snaga i vojnoj istoriji Evrope od kraja 19. veka do danas.
Fotografija iz otvorenih izvora
Muzej je otvoren ne tako davno, a njegove izložbe se proširuju i se formiraju. Dok je muzejsko osoblje sakupljalo eksponate i pripremalo se saloni, tamo se nije dogodilo ništa natprirodno. Sa budući da je muzej otvoren za posetioce u septembru 2006, zaposleni su počeli primjećivati neugodne manifestacije: čuli su zvukove koraka hodnikom kad tamo nikoga nije bilo, i dječjeg smijeha.
Noću se prozori zgrade počeli sami otvarati, razbijaju se stakla. To se događa kada niko nije u zgradi muzeja. Boden je miran grad, svi znaju sve, činjenice huliganstva i vandalizam tamo nije primećen. Poslane su naočare sa srušenih prozora ispitivanje od strane proizvođača radi utvrđivanja razloga oštećenja. Fabrički stručnjaci još nisu uspjeli otkriti zašto staklo se razbilo.
U kasarni artiljerijskog puka Norrbotten, na licu mjesta u kojoj se nalazi muzej, bila je privremena bolnica 1918: tamo smješteni pacijenti za vrijeme epidemije gripa. Muzejsko osoblje, prema njihovom u dvoranama osjećaju neugodan osjećaj, kao da su iza njih sa strane neko gleda.
Direktor muzeja Annakarin Rennback može potvrditi njihove riječi, jer se i ona oseća. Kad ostane sama u sebi uredu, ona uvijek ima osjećaj da postoji još neko jedite i slijedite je. Povremeno iz praznog ugla kancelarije muzika zvuci.
Fotografija iz otvorenih izvora
Posetioci muzeja ništa ne primećuju. Kad je muzej gužva, u školarci gužve i razgovaraju, turisti dolaze, poltergeist se ne pojavljuje. Ali kad se muzej zatvori, i zaposlenici ostaju u tišini praznih soba i kancelarija i to je ono počinju čudne stvari: u hodnicima se čuje zveckanje brojne noge, poput vojnika koji trče ka zgradi. Onda odjednom neko će se smijati – nehotični slušatelji osjećaju se nelagodno. Od u tamnim kutovima ne čuje se samo muzika, već i netko oprezan kikotati.
Nema akcije protiv neočekivanog poltergeista u Ne uzimaju Boden, jer ništa opasno ili štetno desilo se, osim slomljenih naočara i pokvarenih raspoloženje zaposlenih Gradskog muzeja vojne istorije i odbrana.
Galina SIDNEVA
Vreme
