Istraživači sa Stanforda zaključili su da je nedostatak kiseonika u zemaljskim okeanima doveo do pogubnog izumiranja različitih vrsta prije nekih 444 miliona godina.
Novi rezultati takođe ukazuju da su ovi uslovi (okeani bili gotovo bez kisika) trajali više od 3 miliona godina – znatno duže od ostalih fenomena koji uništavaju biološku raznolikost u istoriji naše planete.
Ova otkrića su i danas relevantna: globalne klimatske promjene doprinose smanjenju nivoa kiseonika u otvorenom okeanu i obalnim vodama, proces koji će prije ili kasnije osuđivati razne životinjske vrste na izumiranje.
Istraživački rad objavljen je u Nature Communications 14. aprila i fokusirao se na događaj poznat kao masovno izumiranje kasnog ordovicija. Događaj je prepoznat kao jedan od pet najvećih gubitaka u istoriji Zemlje, od kojih je najpoznatiji kredno-paleogeni događaj, koji je uništio sve dinosaure prije oko 65 miliona godina.
Naučnici sa Stanforda i njihove kolege stvorili su poseban model koji vam omogućava da ograničite nesigurnost oko toga gdje je u zemaljskim morima nedostajalo rastvorenog kiseonika (toliko važnog za život okeana i tada i sada), kao i u kojoj mjeri i koliko dugo.
Model je obuhvatio prethodno objavljene podatke o metalnim izotopima, kao i nove podatke iz uzoraka crnog škriljevca porijeklom iz basena Murzuk u Libiji koji su zabilježeni u geološkim zapisima tokom masovnog izumiranja.
Naučni rad doveo je do zaključka da je u bilo kojem razumnom scenariju dugoročni nedostatak kiseonika u Zemljinim okeanima pogodio dno okeana na globalnoj razini. U ovom slučaju, sam događaj povezan je s takozvanim drugim impulsom masovnog izumiranja i dogodio se upravo u kasnom ordovicijskom periodu.
