Fotografije sa otvorenog prostora izvori
Naučnici su dugo skretali pažnju na činjenicu da su skeptici u svijetu mnogo manje od ljudi voljnih da vjeruju u bilo kakva čuda. Kako ovi nam istraživači dokazuju, podjelu ljudi na mistike i skeptici se pojavili oko 10. do 12. vijeka, kada je ubrzan razvoj nauke “pomutio je um mnogih”.
U srednjovekovnoj Evropi su se takvi skeptici često palili vatre uz vještice. Ne vjerujete? Ali takav je običaj, na primjer, još uvijek sačuvano u Etiopiji, gdje su bila neka plemena (Tsemay i Mursi) još uvijek prakticiraju borbu protiv nevjere. Eto, na primer, onih koji sumnja u magične rituale i mogućnosti šamana, upravo zakopan u zemlji – živ. To se radi kako bi se zaustaviti širenje naho bolesti koja čovjeka čini lud, to jest ne vjerujući u božanske moći Prirode.
Može nam se činiti divljim, ali kažu genetičari da su Afrikanci u tom pogledu u pravu zbog bolesti “nahoskepticizam” je nasljedan. Poanta je objasniti naučnici, to je za vjeru neke osobe, kako se ispostavilo, posebna gen koji kodira protein VMAT2, što određuje ovu funkciju. Onda postoji nasledni materijal. Nedostatak takvog gena i u čovjeku stvara skepticizam, odnosno takav pojedinac sa puno pravo se može nazvati mutantom, inferiornom osobom društvo. Ovo otkriće pripisuje se genetici Deanu Hameru i njegovoj danas većina genetskih istraživača dijeli ljudski materijal.
Postoje li sadašnji skeptici potomci besmislenih učenjaka prošlosti?
Stoga, ako osjećate skepticizam u sebi, pogledajte u svoje vrsta predaka među prvim fanatičnim naučnicima, na primer, među takvi izvori nauke o ateistima, kao što su Kopernik, Galileo, Bruno i tako dalje.
Fotografija iz otvorenih izvora
Ali možda je sve to pogrešno? Međutim, jedna od glavnih komponenti učenja drevnog Istoka postojao je i ostaje stav koji je vjernik čovek ima posebnu prosvetljenu energiju, koja povezuje ga sa kosmičkim umom. I nevjernički skeptik, naprotiv, ima tešku energiju koja ga skreće na sve niska i mračna.
Genetika je to potvrdila dokazavši da protein VMAT2 nije samo omogućava čovjeku da vjeruje u Boga i čuda, ali takođe doprinosi tome aktiviranje ćelija krvi, što zauzvrat usporava starenje, donosi čovjeku veliko zadovoljstvo u životu – harmoniju, koja To ne ovisi o bogatstvu niti o socijalnom statusu osobe. Ispada da je vjera u paranormalno, u duhove, čarobnjake i druga mistika, u vanzemaljcima, konačno, poput vjere u Boga – ovo ista stvar. A ovo nije ćud našeg uma, pa čak ni posledica obrazovanje, ali jednostavno – nasljednost …