Fotografija sa otvoreni izvori
Četvrta planeta sa Sunca koja se nalazi nakon Merkura, Venera i Zemlja. Nazivaju ga još i Crvenom planetom. Naravno, govor govorimo o Marsu. Masa ove planete je otprilike 11 posto od mase Zemlje, a ekvatorijalni polumjer je 3396 kilometara. Jednogodišnje ili sferno razdoblje rotacije je oko 687 Zemaljske godine. Što se tiče atmosfere, ona je sastavljena od 95 posto od ugljičnog dioksida. Osim toga, maloljetna nečistoće azota, argona, kiseonika, ugljen monoksida, vodene pare, kripton, dušični oksid, neon. Debljina mu je približno 110 kilometara. Na površini je pritisak na Marsu 160 puta niži nego na našu planetu, tako da ne može biti vode u tečnom stanju. Planeta je dobila ime u čast jednog od starih rimskih bogova – bog rata Mars. Stoga su oba satelita ove planete imenovana čast sinovima Božjim koji su ga pratili u svakoj bitci – Fobosu i Deimos. Planetu Mars možemo videti golim okom u Zemlji, jer je po svetlini drugo na samo Jupiter i Venera, a onda ne uvek. U pravilu svaka planeta Sunčevog sistema ima svoje karakteristikama i Mars u tom pogledu nije izuzetak. Eto u njemu se nalazi najveći kanjon u dolini – dolina Mariner visoka planina – izumrli vulkan Olimp, i uz to najveći krater koji mjeri 8,5 hiljada kilometara za 10,6 hiljada kilometara. Temperaturni režim na planeti ima širok raspon. Ljeti u ekvatorijalnom dijelu temperatura doseže +20 stepeni, a zimi na motkama pada na -153 stepena. Prosječna temperatura na planeti je -60 stepeni. Klima sezonski, kao na Zemlji. Zimi se na Marsu ponekad pojavi mraz i čak jednom je zabilježena snježna pahulja, ali pahulje nikada došli do površine isparavanjem. Naučnici su sigurni da će u U prošlosti je planeta imala gustu atmosferu i potpuno drugačiju klimu. Na ovoj planeti, pre oko 4 milijarde godina, bila je voda u tečnom stanju, kiša je padala vrlo često, a prosječna temperatura bila je oko +20 stepeni. Deo naučnika siguran u ono što se dešava na Marsu postepeno zagrijavanje, ali dokazati to još nije moguće. Površina planete može uslovno biti podijeljena na mora i kontinente. Kontinenti su laka područja koja zauzimaju oko dvije trećine ukupno trgovi, a mora tamni dijelovi. Većina je mora na južnoj hemisferi, a samo dvije na sjevernoj. Je More Acidalije i Big Syrt. Naučnici su i ranije bili sigurni u to da su tamna područja bila prekrivena vegetacijom, ali kasnije su provedene su studije koje su pokazale da je to pravedno kratera i brda. Treba napomenuti da se na različitim hemisferima površina planete je različita. Tako, na primjer, na sjeveru nema kratera, tamo je površina ravna i nalazi se na nekoliko kilometara ispod prosjeka. Na južnoj hemisferi, praktično cijela se površina sastoji od kratera, osim toga, malo je uzdignut iznad srednjeg nivoa. Prema naučnicima, takva razlika zbog činjenice da se u davnim vremenima Mars sudario sa izvjesnim veliki svemirski objekt. Postojeće studije dokazuju da je na Marsu nekada bila voda. Pored toga, bilo je i njih pronađeni su predmeti vodene erozije, posebice korita rijeka. Dakle najveći kanal pronađen na području kratera Eberswald – dužina To je oko 60 kilometara. Pored ovoga, planeta takođe postoje polarne kapice od plina i leda, čija je debljina metar do 3,5 kilometara. Što se tiče tla, ono je na različite web stranice su različite. Otprilike četvrtina koju čini silika. Pored toga, otprilike 15 postotak hidrata željeznih oksida, što daje površinu planetarno crvena boja. Studije dokazuju da je Martian tla su većim dijelom slična zemaljskim, dakle teoretski neke biljke bi se tamo mogle uzgajati. Istraživanje marsa Započeo je u starom Egiptu pre oko 3,5 hiljade godina. A posebno u detalje i već uz pomoć teleskopa došlo je do procesa istraživanja na devetnaestom – početku dvadesetog veka. Od 1964 ekspedicije su počele slati na Mars. 1971. godine lansirana prvi umjetni satelit. Njegov glavni zadatak bio je sakupljanje karta površina Marsa. Zatim nekoliko uspješnih ekspedicije tokom kojih fotografisanje i preslikavanje, a 1996. sletio na površinu planete Mars rover. U periodu od 2004. do 2010. godine, sprovedeno je istraživanje Marsa pomoću aparat “Spirit”, koji je umesto toga radio 6 godina procijenjena tri mjeseca. Što je samo po sebi veliki proboj, budući da je većina ekspedicija još uvijek bila neuspješna: bilo izgubljena komunikacija ili je bilo nezgoda sa lansirnim vozilima. In kraj devetnaestog veka postao je vrlo popularan teorija da Mars mogu naseljavati živa bića. Istraživači su dokazali svoje teorije i pretpostavke, a naučnik Nikolaj Tesla je čak pričao o tome kako je uspio uhvatiti određenog signal od Marsovca. U korist činjenice da je Mars zaista mogao ili život može postojati, kaže prisustvo brojnih kanalima za navodnjavanje, kao i objektima neobičnog oblika, nalik cijelim kućama ili zidovima. Međutim, ni jedan satelit, niti Mars rover koji je proučavao Mars, do danas nisu našli tragove inteligentnog života na planeti. Jedino je bilo pronađeni su tragovi najjednostavnijih bakterija koje nalikuju zemaljskim. Osim Štaviše, metan je otkriven u atmosferi Marsa. A pošto u uslovima ovog planeta, on se vrlo brzo raspada, mora postojati izvor iz kojeg se ovaj plin stalno puni, to jest bakterija. U toku je i razgovor o tome da je na Marsu život moguć. Postoji mnogo teorija o da inteligentna bića sada žive na planeti, ali ne i dalje površinu, i ispod nje. Prema teoriji, ta stvorenja su bila primorani da napuste svoje domove nakon sudara Marsa sa svemirskog tijela, što je dovelo do snažne promjene u atmosferi i klima. Pored mogućih razumnih stanovnika Marsa, ovo nije prva godina uzbuđuje umove naučnika i izgled kolonizacije planeta Mars zemljani. Trenutno se čini sasvim mogućim i izvedivo, jer su na nekim mjestima prirodni uvjeti ovoga planete jako podsećaju na zemaljske. Glavni problem je niskog pritiska i jakog jonizujućeg zračenja na površina.
Venera Voda Voda Vreme života Klima Mars biljke
