Jedan od načina utjecaja na vanzemaljske civilizacije ljudske istorije – stvaranje vanzemaljskih hibrida sa ljudima koji su namijenjeni visokim funkcijama. O ovome u jedno od poglavlja njegove knjige “NLO i vanzemaljci: invazija na zemlju” piše njemački Kolchin. Studije arhiva Katoličke crkve, koju je vodio Jacques Balle, pokazao je to još u doba Rimskog carstva i u srednji vijek priznavao postojanje ne samo demona ili đavoli koji su se pokoravali čarolijama i bojali se svete relikvije, ali i posebna super bića koja se zovu “inkubi” i “succubi”, na kojima uroke i relikvije nisu djelovale. Inkubi su bili mužjak, a Sucubi ženka. I one i one drugi su po svom izgledu i djelovanju vrlo podsećali moderni vanzemaljci. Oni su to takođe mogli postati nevidljivo ili prodire kroz zidove i ulazi sa ljudima seksualni odnosi, koji su ponekad trajali i po nekoliko godina. Štaviše, 10 puta su zabilježene inkubacije sa zemaljskim ženama više od veze supkuba sa zemaljskim ljudima. Profesor teologije Ludvicus Sinistrari, koji je istraživao ta stvorenja, napisao da inkubi i sukubi nisu đavoli ili demoni, ali humanoidna stvorenja koja su imala svoja tijela, posedovali su osećanja, ali bili su na višem nivou razvoja nego ljudi. Dokaz da inkubi i sukubi nisu bili demoni ili vragovi, služi priči Herberta od Orillaca, koja je dugi niz godina svake noći ulazila u intimno veza sa sukubusom po imenu Meridian, koji je izjavio: ako on ako joj se posveti, moći će posedovati svoje magično znanje. In Kao rezultat toga, Herbert je postao nadbiskup Reims-a, kardinal, a 999. godine godine – čak i od pape pod imenom Silvester II, koji je prije smrti priznao svoju grešnu vezu. Sad kad to znamo predstavnici niza izvanzemaljskih civilizacija vrlo su slični ljudi, ali imaju neobične sposobnosti, možemo pretpostaviti da su inkub i sukusubus prividno vanzemaljci. Karakteristično da su djeca rođena od zemaljskih žena iz Inkuba bila visoka, snažna, lijepa, lukava i nadarena. To dokazuje da inkubati, poput modernih stranaca, bili su biokompatibilni sa od ljudi. Štaviše, u slučajevima kada su bile majke ove hibridne dece plemićka obitelj, izvanzemaljske civilizacije pratile su odgoj i karijera takve djece. Prema poznatim drevnim istoričarima u kao rezultat takvih seksualnih kontakata, navodno su se slijedili sljedeći izvanredne ličnosti: – šesti vladar Rima Servij Tulij (prema Pliniju); – car Cezar Avgust (prema Suetoniju); -Aleksandar Veliki (prema Plutarhu); – Sirijski kralj sela (prema Justinijanu); – grčki zapovjednik Aristomenos (prema Do Straboa); – rimski zapovjednik Scipio Afrički (prema Libija); – Osnivači Rima, Romula i Remusa (prema Plutarhu i Libiji); – starogrčki filozof Platon (prema sv. Jeronimu); -Osnivač luterana Martin Luther (prema Coclusu). Na ove primjeri pokazuju da je u njima izvršena “genetska intervencija” vremena najčešće na nivou vladara – onih koji su napravili svoju sudbinu ljude i vodio ih. Postoje podaci o rođenju i aktivnosti jednog od ovih hibrida – Aleksandra Velikog, koji je postao veliki komandant. Prema egipatskom svećeniku Amunov hram, kao i prema Plutarhu i drugim drevnim izvori, Aleksandar Veliki je navodno rođena kraljica Olimpijada iz nekog višeg bića, a ne od kralja Filipa, koji su mnogo prije rođenja Aleksandra prestali s seksom sa Olimpijskim igrama. Također postoje informacije i crteži u srednjovjekovlju rukopise iz kojih proizlazi da je Aleksandar navodno ustao visoko u nebo neke misteriozne letjelice i odatle zemlju je video kao malu kuglu (Kazan Cosmopoisk na Internetu). U tri velike bitke Aleksandar je porazio mnogo superiornije njegove snage vojska perzijskog kralja Darija III. i zarobila ogromnu teritoriju perzijskog kraljevstva, koja se protezala od Male Azije i Libijska pustinja u zapadnoj Indiji. Aleksandar je uvijek neustrašiv borio se u čelu svojih trupa, rizikujući život, 6 puta je ranjen i nastavio da udara mačem čak i poslije neprijateljska strijela probila mu je prsa. Štaviše, uvek je verovao u to njegovo božansko porijeklo i da on ispunjava volju bogova. 
Fotografija iz otvorenih izvora No poznata je činjenica koja svjedoči o tome činjenica da su Aleksandru očito stvarno pomogli vanzemaljci. To je slučaj koji se dogodio 332. godine prije nove ere. e. pod opsadom Makedonci feničkog grada Tira – Giovanni su pisali o njemu Droysen u Priči Aleksandra Velikog. Glavni deo Guma bio je nalazi se na otoku i okružen kamenim zidom visine 20 m sa ambrasure i kule. Dakle, trupe Aleksandra, uprkos upotreba bacača i zidnih udaraca nije se mogla uzeti Domet pucanja 6 meseci. Ali jednog dana nad kampom Makedonci su se pojavili pet okruglih letećih “oklopa”. Na čelu njih trokutast sistem proletio je veliki “štit” – dvostruko veći ostalo. Pred hiljadama zadivljenih ratnika, ti “štitovi” tada kružio gradom, a zatim napravio brze skokove u velike udaljenosti poput ogromnih skakavaca. Odjednom iz „štita“ od čelika ogromne munje lete i pogađaju zidove i kule Tira, formirajući se u njima su veliki prekidi. Uplašeni Feničani bacili su lukove i pao na zemlju ili panično pobegao sa zidova u grad. Gledanje sve to i oporavljajući se od iznenađenja, naredio je Aleksandar neposredne pripreme za napad i sam je vodio tešku konjicu jurnuli duž brane koja vodi do grada – ubrzo je grad zarobljen. Leteći „štitovi“ kružili su iznad Tira dok grad nije potpuno zauzeo Makedonci nakon čega su brzo nestali. Pomoć leteći „štit“ trupama Aleksandra tokom zarobljavanja Tira dokazuje da je zapovjednika, izgleda, podržavao neki vanzemaljac civilizaciji. Ovaj je slučaj uvjerio i samog Aleksandra bogovi mu zaista pomažu i nikakve prepreke ne mogu zaustavi ga. Posle invazije na Indiju, Aleksandar je pobedio bitka sa trupama indijskog kralja Pore koja je imala 200 slonovi i mnoge kočije. Vojni istoričari pišu da je nije pretrpio niti jedan poraz i izvrsno se istakao u generalu umjetnost Julija Cezara i Napoleona. Više je puta imao nemilosrdan baviti se zavjerenicima koji su ga pokušali ubiti, i sa neki pokrajinski vođe koji su pokušali postati neovisni. At Aleksandar je imao gigantske planove. Pripremao je veliko putovanje u zapad za osvajanje sjeverne Afrike, Italije i Španije. Istovremeno planirao je veliku pomorsku ekspediciju koju je vodio Nearch, koji je trebao proći oko Arabije, Afrike i vratiti se u Sredozemno more kroz Gibraltar. Ali ti planovi ne suđeno je da se ostvari – prije navršene 33 godine, Aleksandar je iznenada umro od napada malarije. Prema Peterovom kontaktu iz Londona Scott, primljen od predstavnika civilizacije iz Siriusovog sistema, Aleksandar Makedonski navodno je postupao po uputama iz ove civilizacije, iako nije znao za nju. Po njenim uputama kao da glumio je i jedan od autora Deklaracije o nezavisnosti Ustav SAD-a Benjamin Franklin i britanski premijer Winston Churchill. Mnogo je legendi koje svedoče o neobičnom podrijetlu rimskog cara Oktavijana Avgusta Smatran je sinom Apolona koji se navodno pojavio majci Attii u obliku zmije. Rimski istoričar Suetonius napisao je to Oktavijan rođena kao posljedica seksualnog odnosa njegove majke s inkubom. 
Fotografiju iz otvorenih izvora Oktavijan usvojio Julije Cezar, koji su u njemu uočili izvanredne državne sposobnosti i njegova volja 44. godine pr. e. proglasio ga nasljednikom. Ali, da postane pravi nasljednik Julija Cezara, Oktavijana morali žestoko svađati se s prijateljem 13 godina i saradnik Julija Cezara, Mark Anthony, koji je tada vladao Istočne provincije Rimske Republike. U dvije zemlje bitke i jedan pomorski Oktavijan uspjeli su nanijeti polom poraz Antonijevih legija. Oktavijske trupe su aktivno učestvovale učestvovanje u porazu vojske, koju su vodili zavjerenici, suprotstavio se Juliju Cezaru – Brutusu i Cassiusu. 29. godine n e. Legionari su proglašeni oktavijskim carem, a potom i Senatom učinila ovaj naslov doživotnim i Rimska Republika postala biti nazvan carstvom. Bezbrojni građanski ratovi su završeni i u posljednjih 30 godina Oktavijine vladavine, u Rimskom carstvu je vladao mir. Isusova osoba je oduvijek bila vrlo tajanstvena u ljudskoj istoriji. Krista, i sporovi oko toga koga je Krist vodio 11 vekova, a neki su ga smatrali čovekom, drugi – Boga ili sina Od Boga, ali i drugih – po Božjem duhu, koji se ukorijenio u čovjeku. Judean religija koja je postojala mnogo prije nego što je kršćanstvo prepoznalo Hrista samo prorok i nije rekao ništa o svom besprijekornom začeću iz Duha Svetoga. Žestoka rasprava o Kristovoj suštini vođena je 325. godine na Prvom ekumenskom saboru u Carigradu, i velika većina biskupa koji su u tome učestvovali negirala je božanska Božja suština. I to samo kad je vizantijski car Konstantin I zaprijetio je progoniti one koji se takvog drže pogleda, odlučeno je o božanskom Kristu. Čak i u xii stoljeća papa nije mogao razjasniti pitanje ličnosti Hristos, ali je izjavio samo da su “te stvari više od razumijevanja.” In Ufološka literatura ponekad sugerira izvanzemaljsko Kristovo podrijetlo. U našoj zemlji 1960-ih Vjačeslav Zajcev tvrdio je da se Krist nikada nije obraćao da je sin Marije i Josipa i rekao: “Sišao sam s neba na vršite volju Oca koji me je poslao “ili:” Ja nisam s ovoga svijeta “- i snažno naglasio njegovo izvanzemaljsko porijeklo. U isto vrijeme Zajcev odnosilo se na nekanonizirano evanđelje Marcion, napisano u II veka AD e., što također kaže da “Isus nije Marijin sin, nego siđe s neba u 15. godini vladavine cara Tiberija i odlazi od onoga oca koji je viši od Boga. “Zajcev je takođe povezao dolazak Hrist sa takozvanom Betlehemskom zvijezdom koja je opisana “Priča o trojici mudraca”, objavljena u 3. stoljeću nove ere e., navodno „cijelu dan visio nad zemljom i imao mnogo dugih greda koje su pomaknuo je krug kad se spustio na brdo Vance. “tvrdio je Zajcev da se Krist navodno pojavio na Zemlji u dobi od 30 godina, pozivajući se da nigde nije dat opis njegovog detinjstva, već celine aktivnost je opisana tek u dobi od 30 godina. Međutim, Zajcev nije tačno, jer postoje konkretni podaci o Kristovom djetinjstvu i to započeo je svoje propovijedi u Izraelu u dobi od 30 jer prije toga dugo je putovao u Indiju i niz drugih zemalja. I sve informacije o životu i djelu Hristovom u evanđelju, postao poznat od svojih apostola, koji su ga pratili samo pored U Izrael. Zaitseva pretpostavka da Krist je liječio i liječio bolesne jer je prije toga bio liječnik vanzemaljski brod. Danas je prikupljeno dovoljno dokaza dopuštajući da potvrdi da je Krist uistinu rođen u Betlehem od zemaljske žene Marije. Ali sporovi traju dugi niz godina o tome je li se Krist mogao roditi Mariji ne iz svoga muža Josipa, nego u rezultat takozvanog “Bezgrešnog začeća Duha Svetoga” kako tvrde službeni crkveni izvori. Moderna medicina takvo poimanje eteričnog duha smatra nemogućim. Međutim, s obzirom na izjave pojedinih stranaca da vanzemaljske civilizacije uvele su religije na Zemlji da ih zadrže ljudi u poslušnosti, a ako se sjećate riječi Biblije koja u starine “sinovi Božji ušli su u kćeri ljudske i rodile su ih djeca od njih, “može se pretpostaviti da je sa Marijom počinio seksualni odnos je jedan od tih “sinova Božjih”, ili drugim riječima, vanzemaljca, i zatrudnila je od njega. O mogućnosti takvih djelomično tuđinskog porijekla koje je Krist govorio tokom kontakti i neki stranci. Predstavnik civilizacije sa planeta koja se nalazi u blizini zvijezde Sirius D, rekla je Stephanie Cohen, stanovnik Lancaster Clousea da su Christ i Shakespeare djeca “siva”. Čuveni fizičar Van Tessel tokom jednog od kontakata sa strancima, takođe je najavljeno; da se Krist rodio stranac. Prije braka, Josip i Marija živjeli su u Nazaretu i završio u Betlehemu u vezi sa popisom stanovništva. I kad poslije Isusovo rođenje saznali su da židovski kralj Irod ide da bi uništili sve bebe u Betlehemu, bili su prisiljeni da bježe Egipat A u Kairu sada turistima pokazuju pećinu u kojoj se nalazi skrivala se sveta porodica. 
Fotografije iz otvorenih izvora Nakon Herodove smrti vratile su se Nazarećanina i 12 godina svake godine s Isusom odlazili Jeruzalem za Uskrs. Isus je rastao i razvijao se kao normalno dijete koje se hrani običnom, ljudskom hranom. Već sa 12 godina pokazali veliku radoznalost i želju za znanjem, a jednom čak boravili su tri dana u hramu u Jerusalimu, sa učiteljima koji su tražili i slušajući ih. U evanđelju i drugim izvorima koje prepoznaju očevi Crkve, iz nekog razloga, nemaju apsolutno nikakvih podataka o tome gdje bio Krist i ono što je činio u vremenu od 13 do 30 godina starost. Mada je potpuno nemoguće zamisliti da on skrivao većinu svog života od svojih učenika. Pokušaji da utvrdi šta se dogodilo s Kristom tokom ovih 18 godina, poduzeli istraživači iz različitih zemalja. Još davne 1894., ruski novinar Notovich je objavio senzacionalnu knjigu “Nepoznati Isusov život Hristos “, u kojoj je to napisao tokom svog putovanja kroz Indiju vidio je u budističkom samostanu u Lehu raspadnuto, napola propadlo kopija sanskrtskog rukopisa koja sadrži biografiju Svetog Issa, i uspio je doći do njenog prevoda. Usput se zove Issa Isus Krist u islamu koji prepoznaje njegovo postojanje ali smatra ga ne “Božjim sinom”, već jednostavno prorokom. U ovom rukopisu Budistički samostan je rekao da je mladi Issa u dobi od 13 godina godina napustili Nazaret i s trgovačkim karavanom krenuli kroz Kabul a Lahore u Indiju. Tamo je posjetio rodno mjesto Bude Kapilavista i u verskim centrima Varanasi i Lzhagannathapura, gde je studirao najstarije indijske svete knjige Vede u koje se vjeruje Indijski braminski svećenici, namijenjeni samo najvišim imanja. A kad je Issa počeo širiti učenje Vede među stanovnicima obala Bengalskog zaljeva, lokalni brahmani počeli su ga progoniti, nakon čega je, provevši u Indiji 6 godina, bio primoran da beži u Nepal, gde je takođe proveo 6 godina, nastavljajući da shvata božansku mudrost, i takođe posetio Lhasu Postoje i druge potvrde koje Hrist je bio dugo u Indiji i Nepalu. Indijski naučnik Abhedananda je posetio Lhasu, gde je video original tog rukopisa biografija svetog Isaa, čija je kopija prikazana Notoviču u Lech. U drevnom indijskom djelu „Bhavishiya Purana“ opisuje kako Maharaja Shalevahan je srela muškarca poštene kože u blizini Srinagara, koji mu je rekao da je Issa, božji sin, i rodila mu se djevice. Poznati putnik i umjetnik Nicholas Roerich Napisao je i da su on i njegov sin okupili puno legendi u Indiji i legende o Svetom Issusu, koji je tamo stigao s trgovačkom karavanom i nastavio proučavati mudrost na Himalaji. Na povratku iz Nepala Izraelu Hristu posjetio je Perziju, gdje je, suprotno nauci Zoroastrijski svećenici pokušavali su propovijedati svoje stavove. Za ovo svećenici su ga bacili da ga pojedu divlje zveri, ali on je preživeo. I poslije Persija Hrist provela je neko vrijeme u Egiptu, Grčkoj i 30 godina se vratilo u Jerusalim. Zašto je opis života i Kristove aktivnosti tijekom ovih 18 godina ostale su nepoznate? Neki istraživači vjeruju da su sve ove informacije namjerno oduzete iz anala i nisu uključeni u. Evanđelje otaca crkve u formiranje kršćanske religije na početku naše ere jer sprečili stvaranje Kristove slike – sina Božjeg. Zato kada notovich ponudio da svoju knjigu objavi u Vatikanu, na to mu je nagoviješteno možete platiti mnogo novca da ga kupite i umjesto toga publikacija – sakriti. Iako se priča da se nalazi u tajnoj arhivi Vatikana navodno pohranjena 63 dokumenta o Kristovom putovanju na jugoistok Azije. Po povratku sa svog putovanja, Krist za 3 godina šetali gradovima i selima Izraela i nisu samo vodili propovijedi, ali, prema apostolima, on je činio čuda: gluh je slušao, glupi – govoreći, slijepi iz vida, protjeruju demone, pa čak vaskrsao pojedinca mrtvog. Možda najspornija u istoriji Nakon njega slijedi pitanje njegove smrti i uskrsnuća uzašašće na nebo. Istraživači sumnjaju kako to priča je iznesena u evanđelju, tvrde da je Krist prividno uostalom, nije umro, i samim tim nije ustao. Ali kada je razapet Hristu su prisustvovali mnogi ljudi, a nakon smrti njegova majka, Marije Magdalene i mnoge žene koje su s njim došle iz Galileje. By stručno mišljenje, Krist je neminovno morao umrijeti nekoliko sati nakon raspeća – visio je na krstu, u stvari na u jednu ruku prsa su mu bila jako napeta. Za osigurati njegovu smrt, vojnik čuvar ga je čak i probudio kopljem rebra – a iz rane je potekla krv. Zatim jedan od sledbenika Krist i njegov pomoćnik uklonili su njegovo tijelo s križa i stavili ga u isklesani u stijeni prazan grob. U evanđelju koje su stvorili Oče Crkve u koje su uključivale samo Kristove biografije četvorica apostola: Matej, Marko, Ivan i Luka uopšte ništa se ne kaže o tome kako je došlo do njegovog vaskrsenja i uzašašće na nebo. Međutim, postoje i opisi koje su napravili drugi apostola, njegovih savremenika i teologa. Ovo su nekanonski zapisi se nazivaju apokrifama, sadrže važne i zanimljive informacija. U jednom od ovih apokrifa apostola Petra priča se kako su prije zore dva ratnika čuvala grobnicu s Hristovim tijelom, navodno “je čuo snažan glas na nebu i vidio kako otvorilo se nebo i odatle su sišla dva čovjeka zračeći blistajući i približavajući se grobu. “Kamen koji je bio zatvoren grobnicu, on se sam odselio, i oni su ušli u nju. Tada su se ratnici probudili centurion i starješine i svi su ih vidjeli kako izlaze iz groba troje ljudi: dvoje koje je vodila ruka treće i podržavali su ga, “njih glave su stigle do neba. “I vojnici začuše glas s neba:” Proglasio je jesi li mrtav? “- a odgovor je:” Da. “Maria je došla nakon toga Magdalena i druge žene vidjele su da u grobnici nema tijela sjedi dva anđela u sjajnoj odjeći koji su to rekli ženama Hristos uskrsnuo. Tako je, prema apostolu Petru, u U Hristovom uskrsnuću navodno su bila uključena dva bića slična čovjeku (prema Evanđelju – anđeli, ali prema nekim ufolozima možda stranci). Ali ovdje se ne govori ni riječi o tome dogodilo se samo uzašašće na nebo. Po evanđelju je uskrsnuo Hristos se prvo pojavio pred Marijom Magdalenom, a zatim tri puta – pred svojim apostolima i učenicima. Da ubedimo apostola Tome njegovo uskrsnuće i činjenica da se još uvijek sastoji od mesa i kostiju, Krist je pozvao Toma da stavi prste na rane i zajedno s apostolima jeli su ribu i med. Štaviše, u Delima apostolskim Kaže se da se uskrsli Krist pojavio svojim učenicima tokom 40 dana. I u evanđelju apokrifnog Učitelja, napisano pre oko 600 godina, opisano je Kristovo uzašašće sljedećim riječima: “I uspinjao se na školjci (na oblaku. – G. K.) ili kolica s vatrom (na vatri kola. – G. K.), i brzine tijela, uzdignuti na veliku udaljenost od zemlje do neba, oni ne vide mogao. “Već postoji neka letjelica (vatrena kola) diže ogromnom brzinom: Vyacheslav Zajcev je 1960-ih stavio u nekoliko časopisa čak i nekoliko preživjele slike uzlaznog Krista u čudnom raketni dizajn. U Kijevu Anfologion, datiran iz 1619. godine, Krist je prikazan u “raketi” trenutno Uzašašće sa brda Tabora i jednog od prisutnih istovremeno apostoli se srušili tako da su mu noge bile iznad glave, i ostala dva se drže za zemlju, tunike su po njima nabrekle iz snažnog struje zraka. Slike Krista u “raketi” su unutra Dekanski manastir u bivšoj Jugoslaviji, izgrađen 1335. godine i u svečanoj Mini 1538., čuvanoj u Veneciji, i u našoj zemlju – u Sergijevom Posadu i u Ruskom muzeju u Sankt Peterburgu. Svi oni sugeriraju da je za uzašašće moglo biti korišćena je neka vrsta aviona. Zašto se samo zna vrlo rijetke slike Hristovog uzašašća, sve napravljeno posle X veka? Ovo se može objasniti činjenicom da za razliku od religija stari Egipćani i stari Rimljani, uopšte u jevrejskoj religiji i u Kršćanstvo sve do VIII veka bilo je strogo zabranjeno prikazivati samo Bog, Hrist, proroci, sveci, ali čak i ljudi i životinje. I samo Drugi ekumenski sabor 787. godine nije samo otkazao ovo zabranu, ali koja je nužna za stvaranje takvih slika i “oni koji drugačije misle, odbacuju i oduzimaju Crkve. ”Kakvu bi ulogu trebalo imati u stvaranju nove religije priča o raspeću, smrti, vaskrsenju i Hristovom uzašašću? Neki učenjaci vjeruju da je nakon dvije godine hodanja Hrist u gradovima i selima Izraela postalo je jasno da samo propovijedi nemoguće je stvoriti novu religiju, ali za to vam je potrebno neko čudo, to je svijetli, senzacionalni događaj koji će se dugo odgađati u sećanje mnogih ljudi. I to zahvaljujući takvom čudu – vaskrsenju mrtvog Krista – njegovo učenje postalo je tako održivo i izdržljiv. Čini se da nakon smaknuća postavljeni zadatak – stvaranje nove religije – Hristu je oduzet, od religioznih izvora, do neba, Bogu i prema nekim Ufolozi – na vanzemaljskom brodu. U roku od 40 dana počinio je drugo nekoliko poseta Zemlji. Hrist je bio izvanredan istoričar osoba koja je očigledno imala djelimično izvanzemaljsko porijeklo i posjedovao mnoge neobične psihičke sposobnosti. Kolčin Nemac Konstantinovič
Anđeli Afrika Vatikan Vrijeme Egipat Život Izrael Indija Rakete
