Brojne su legende da je Rus Teozof, pisac i putnik Elena Blavatsky (1831-1891) posedovali su neverovatne sposobnosti. Čini se da bi mogla izdvojiti bukvalno iz zraka sve vrste korisnih predmeta: hrana, posuđe, pribor za jelo, nakit, vezene maramice, knjige, pisma i još mnogo toga. 
Fotografija iz otvorenih izvora Ista je stvar, kažu, mogla raditi i živjeti u njoj Hinduistički svetac u svom ašramu (prebivalište mudraca i pustinjaka) Sathya Sai Baba. Na pitanje odakle sve to vodi stvari, odgovorio je Sai Baba: iz stvarnosti koju Evropljani naziva suptilnim svijetom. I na drugo pitanje, zašto onda svetac ne uklanja glad, pomaže u osiguravanju hrane siromašnima ljudi, pustinjak raširi ruke – providnost nam daje samo primjer, ostatak moramo dobiti našim radom. I zaista, ako voće koje je Sai Baba uzeo iz niotkuda, odmah pojeo, zatim dragulje s kojima se materijalizirao i sa kojima je davao je lakoću drugima, nakon nekog vremena bez traga isparen. Nehotično podsjeća na Isusovo ispunjenje čuda Hriste koji je hranio nekoliko hiljada ljudi sa dva hleba i pet riba, ali Spasitelj je to učinio samo jednom. At svi koji su čuli za vještine Blavatskog i Sai Babe, odmah rađa se pomisao da je to možda trik ili zamah prevara. Međutim, eksperimenti drugih „čarobnjaka“ to pobijaju mišljenje. Recimo, engleski medij iz 19. stoljeća D.D. Hume predana spiritualističke seanse po dnevnoj svjetlosti, što je gotovo u potpunosti isključuju prevaru i krivotvorenje. Zvona u prisustvu Hume zazvonio, knjige su letele poput ptica. I jednom kad se medij sam skinuo. Posmatrače je pogodio uticaj Hume na muzički instrument – harmonika. Medij ju je zatvorio u metalnu korpu tako da nije bilo ni najmanje sumnje – ovo je stvarnost, ne fokus. Prema Humeovom mentalnom redu, svirala je sama harmonika razne melodije. HELLEROV FENOMENON I ISKUSTVO SCHMIDT-a 70-ih XX veka na Stanford Research Institute su izveli naučne eksperimente sa čuvenim psihičkim Urijem Geller, tokom kojeg se savijao i razbijao metalne predmete, izbrisao magnetofon, učinio da stvari nestanu i pojave se ponovo i tako dalje. Njegovi eksperimenti sa sjemenke rotkvice. Tokom ovih eksperimenata, Geller je pokazao volju učinio da sjeme klija, i tada istim naporom vratio je klice pod koru semenke. Za nekoliko Urijeve parapsihičke sposobnosti testirane su u velikom broju laboratorije svijeta, sve dok naučnici ne budu uvjereni da to nije hipnoza, nije iluzija, ne efekt sugestije, ne prevara i nespretan trik, ali stvarne psihofizičke pojave. Američki fizičar Helmut Schmidt 1971. godine izveo je originalni eksperiment s tzv stimulator nasumičnih događaja – uređaj koji spontano odavao razne signale. Svrha eksperimenta bila je da se tome stane na kraj u pitanju: da li misao utiče na materiju ili ne. Generacija i uređaj je fiksirao slučajne brojeve bez učešća osoba. Operator, kao što je zamislio Schmidt, trebao je utjecati silom volje i misli za povećanje broja signala sami i na smanjenje drugih. I potpuno je uspio, iako su zakoni tradicionalna fizika, čini se, u potpunosti je isključila takvo stanje prilika. Eksperimentalni rezultati to su definitivno pokazali misao utiče na materiju. Ovdje su dopunjeni slučajni procesi mešanje u svest spoljnog posmatrača. Efekat MAHARIŠI Ovaj je materijalizirajući princip uspostavio indijski guru Maharishi Mahesh Yogi u drugoj polovini XX vijeka. Jul-avgust 1979 godina Maharishija, prije toga još poznatiji za prijateljstvo sa slavnima Beatlesi, koji su mu bili studenti, okupili su se na jednom mjestu (država Massachusetts, USA) preko dvije hiljade svojih pristaša timski fokus na jednu jedinu misao. Kao rezultat toga broj nesreća u ovom stanju smanjen je za 6,5%, nasilno krivičnih djela – za 3,4%, zračnih nesreća – za 20,8% u odnosu na kontrolni brojevi. Slični eksperimenti su vođeni na Filipinima, u Kanadi, Australiji i Velikoj Britaniji, Izraelu i drugim zemljama, svugdje demonstrirajući utjecaj kolektivne misli na materiju. Prema istraživači, Maharishi efekat je pojava kolektivna svijest, radeći na nivou grupe, društva, državu, ljude, čitavo stanovništvo svijeta u cjelini. Glavni uslov ovdje – tako da pojedinačne svijesti djeluju skladno, u u skladu. Kada nema koherencije i, naprotiv, dolazi do polarizacije osjećaji, raspoloženja i mišljenja – to može dovesti do nepovoljnog socijalne i fizičke posljedice: ratovi, revolucije, zemljotresi i katastrofe izazvane čovjekom. Tu je i broj izvještaji o usmjerenom utjecaju kolektivne meditacije na vremenske prilike. Placebo metoda i antropski princip sudjelovanja u psihoterapiji placebo metoda je nadaleko poznata, naime, da je pacijent umjesto prave medicine daju “lutku” – bezopasnu i ne supstanca koja nema fiziološki efekat izgled lijeka i upakovanog poput pravog lijeka. Placebo se koristi, na primjer, kada iz ovih ili drugih razloga potrebno je da se pacijent spasi od nuspojava lijekova. I to je ono što se ispostavilo – u mnogim slučajevima placebo uopće nije ozdravio gore od prave droge. Lekari i psiholozi prethodno je to objasnio isključivo podložnošću pacijenata da prijedlog, ne shvaćajući da postoje i drugi razlozi. Njima odnosi se na takozvani efekt materijalizacije koji pokreće misao i riječi doktora. Rezultat je potpuno neaktivan lijek ima isti fiziološki učinak kao i aktivni. Sličan efekt je široko i ne bez uspjeha se koristi ne samo u medicine, ali i, recimo, u psihologiji, u medijima informacija. Tako se ispostavilo da misao zaista utječe materije, ne samo lokalno, nego i globalno. 1983. formulisao je američki teorijski fizičar John Wheeler „Antropski princip učešća“: „Promatrači su neophodni za sticanje Univerzum bića. “Ova formulacija temelji se na pretpostavci da promatrani zakoni prirode nisu jedini stvarni postojeći, to jest, moraju postojati stvarni Univerzumi sa ostalim zakoni. Wheelerov „antropski princip učešća“ znači to Univerzumi bez razumnog promatrača ne stječu status stvarnosti. Razlog za to je taj što je samo promatrač u stanju provesti prijevod skupa mogućih stanja u jedno, stvarno. Sasvim autoritativni teoretičari došli su do zaključka da je posmatračeva svest isti potrebni element Univerzuma kao i on sam, i to precizno mentalna aktivnost čovjeka stvara svemir. Arkadij Vjatkin
Vremenski svemir
