Fotografija iz otvorenih izvora U svakom više ili manje detaljnom udžbeniku atomska i nuklearna fizika opisuje klasični eksperiment interferencija elektrona na dve proreze. Ali s obzirom na mnoge posjetioci ove stranice možda nisu fizičari, potrebno je ukratko podsetite se suštine ovog eksperimenta. Dakle, uzmite dovoljno širok ploču, kroz koju se prorezuju dva usko razmaknuta kroz proreze, postavite ploču okomito, postavite elektroniku ispred nje pištolj, a iza njega ekran. I uključi pištolj. Ako ranije zatvorite jedan utor, a onda elektroni koji lete izvan pištolja prolaze kroz preostali jaz i nacrtajte okomitu traku na ekranu. Onda jesti se ponašati kao male kuglice ili zrnca pijeska. Logično, ako otvorite drugi utor, a zatim na ekranu pored slike prvog trebala bi se pojaviti druga slika. Ali to je prema našoj svakodnevici logika. A u mikrotalasnom svijetu logika je potpuno drugačija. I kad se otvorimo drugi jaz, slika na ekranu se dramatično mijenja: sada cjelina ekran će biti ispunjen naizmeničnim svetlim i tamnim prugama, čija će se svjetlina postepeno smanjivati od centra ekrana do njegovog periferija. Fizičari objašnjavaju ovaj fenomen na sledeći način. Jedan elektron uopće nije mala tvrda kugla, kako su mislili u 19. mjestu vijeka i jedan val elektromagnetskog polja, napetost koja pada sa maksimuma na mestu gde nalazimo česticu, do nule na beskonačnoj udaljenosti. I u različitim uvjetima, ovaj val može se manifestirati na različite načine, pokazujući se potpuno različito svojstva. Ponekad se može manifestirati kao val s čistom talasna svojstva, a ponekad i kao čestica (ili corpuscle) sa svojstva diskretnosti. Kad elektron leti kroz jedan utor, on se manifestuje kao čestica, odnosno pokazuje nam svoje diskretna svojstva. Ali kada se otvori drugi jaz, elektron počinje se ponašati poput vala i crta po ekranu takve interferencijska slika svojstvena samo valovima, ali ne odvojeni trupci. Zašto se to događa, naučnici do kraja nije saznao. Stoga se i danas ta činjenica jednostavno prihvaća kao on je, bez ikakvog pokušaja da mu se objasni. Ali malo ljudi zna da je to Eksperiment je nastavljen. Štaviše, nastavak je takav neobično, daje tako zadivljujući rezultat, ne uklapa se u sve kanone objektivne stvarnosti kojih u br udžbenici fizike ne govore o njemu. Nastavak eksperimenta sastojalo se od sljedećeg. Ako je neko stajao pred ekranom, onda interferencijski obrazac iz dva utora nije se promijenio sve dok dok je čovek gledao u stranu. Ali čim je pogledao pukotine, i elektroni su odmah izgubili svoja talasna svojstva i počeli su se manifestirati diskretna svojstva, odnosno, na ekranu su naslikali sliku dvije pukotine. I čim je ljudski pogled skrenuo u stranu, elektroni su ponovo stekli svojstva talasa i ponovo pokrenuli nacrtati interferencijsku sliku. Dakle, čovjek sam samo je pogledom promijenio prirodu elektrona iz vala u diskretnu. Ali kako tačno ljudski pogled može djelovati na elektrone, kroz koji mehanizam? Ovaj fenomen moći ljudske svijesti nad prirodom se tako nije uklapala u okvir moderne znanosti (i još uvijek ne odgovara) koji pokušavaju ne govoriti. Evo mog objašnjenja za ovaj fenomen. U mnogim mojim članke na ovoj i drugim web lokacijama provodim sljedeću misao: glavna energija za nečiji život nije dobijena od doručak, ručak i večera, i to iz fizičkog vakuuma (ili kako već) zvali se – iz zraka). Ali energija ne može postojati sama po sebi sama po sebi, uvek joj je potreban neki medij. Stoga dobivanje energije iz eter-vakuuma znači sticanje tijela ta supstanca sama. Noću se crtamo u svojoj okolini etera, a popodne ga izbacimo tokom svakodnevnih aktivnosti. Ispada nešto poput eteričnog disanja: udišite noću, izdahnite tokom dana. A kako tačno izbacujemo eter-vakuum stečen noću? Ravnomjerno u svim smjerovima po principu požara? Ako je tako, tada mnogi fenomeni ljudske svijesti postaju nemogući. U stvari, mi izbacujemo eter-vakuum većeg dio iz glave, a vrlo značajan dio iz naših očiju. Je dešava se neprekidno svake sekunde. Ali dolaze iz naših očiju protok etera i vakuuma je toliko slab da može djelovati samo do najmanjih predmeta, kao što su elektroni. Kad stojite eksperimentator baca pogled na prorez iz kojeg je izlazila Oko, protok etera i vakuuma djeluje na elektrone tako da oni počinju da se manifestuju kao čestice. Zašto? I to najvjerovatnije zato da čovek sebe doživljava ne kao val, već kao ograničen u prostoru diskretni objekt s jasno definiranim granice. I nehotice postavlja elektrone potpuno isto program. Ali osim fizičkog tijela, čovjek ima i dušu. Ako fizičko se tijelo još uvijek može smatrati sastojećim od materije (iako je za mene ta situacija veliko pitanje), naša Već je nemoguće zamisliti takvu dušu. Duša je više poput polja formacija, odnosno ugrušak određenog polja. Postoje posebni trikovi i tehnike izvlačenja duše iz fizičkog tijela (astralne) projekcija ili iskustvo van tijela). Kad idemo van našeg fizičko tijelo, naš stari stereotip poistovjećivanja fizičko tijelo prestaje raditi (iako ne odmah, ali prestaje). I sada se počinjemo identificirati s dušom. Duša poput mene upravo napisao, ovo je terensko obrazovanje. I ako u takvom stanje ćemo djelovati na elektrone, sada prenosimo drugi program, polje. Za takav utjecaj vam je jednostavno potreban stavite željeni predmet u svoju dušu, na primjer, unutar svoje astralna ruka. Iz vlastitog iskustva opažanja u to sam se uvjerio naša duša (ili astralno tijelo) po obliku nalikuje fizičkom tijelu sa rukama, nogama, telom i glavom. Stoga, izdržavanje astralne ruke tako da je željeni predmet potpuno unutar ruke, osiguravamo da svi elektroni, neutroni i protoni ovog subjekta mijenjaju svoju prirodu sa korpuskularno na val. Talas prodire kroz sve zidove i plafoni bez problema. Danas se vjeruje da je gornja granica dužine talasi gama zračenja su 200×10 (-12m), a donji je nula. Ako izračunamo koja bi trebala biti talasna dužina elektrona u talasu uvjeta, tada će biti jednak 2,4×10 (-12) m. I talasne dužine proton i neutron biće gotovo 1800 puta manji od talasne dužine elektron. To znači da su elektroni, protoni i neutroni bilo koji materijalnog objekta, koji se prenosi u talasno stanje, odgovarat će vrlo teškom gama zračenju s gigantom penetracija. U tom slučaju sve prepreke nestaju da ovaj predmet prebacite preko bilo kojeg najdebljeg zida brzina svjetlosti. Ovako se događa teleportacija. Zapamti kako to ponekad opisuju očevici otmice zemalja od strane pilota koji lete ploče: s dna aparata izvučena je greda, snima osobu i podiže ga na aparat upravo kroz zidove. Naši prirodu takvog snopa još uvek ne razume zvanična nauka. Jesam siguran da takav zrak nije ništa manje od astralnog rukom jednog od pilota NLO-a. Sigurna sam jer više puta ponavljam ispružio svoje astralne udove do 10-15 metara. Istina za do sad nisam mogao da prenesem nešto astralnom rukom tako da veče još nije došlo za mene. Takođe ja nekoliko puta uspio u takvom stanju da “nabubri” svoj astral tijela, da je zauzimao skoro cjelokupni volumen prostorije u kojoj sam se nalazio ležati. A ako se pokaže da je moguće u takvom stanju to ne učiniti samo strani predmet, ali i vlastito fizičko tijelo (i zašto ne?), tada dobijamo priliku da prođemo zidovi. I sve će se dogoditi u strogim okvirima fizike.
Teleportacija
