Fotografija iz otvorenih izvora
Skupina švicarskih i njemačkih istraživača na čelu Olaf Blanke iz Federalne politehničke škole Lozana (Ecole Polytechnique Fédérale de Lausanne) i bez obzira na to njih Henriku Ehrssonu iz švedskog Karolinskog Institut (Karolinska Institutet) mogao se pozvati na predmete dobrovoljci koji se osećaju izvan tijela. Ispalo je da je van tijela senzacija se pojavljuje kada taktilna i vizualna neusklađenost informacije, prenosi BBC.
Mnogo ljudi izvještava o vantelesnom iskustvu. Te senzacije nastaju s kliničkom smrću, u meditaciji, s nekima tvari, na primjer, intramuskularnom injekcijom ketamina, s izvan fizičkog napora i nekog posebnog vežbanje, produženi nedostatak sna, kao i sa neki neurološki poremećaji. Stavite na teme posebne naočare na koje je prenesena trodimenzionalna slika sami, snimljeni kamerom koja se nalazi iza njegovih leđa. Image služio s određenim kašnjenjem u vremenu, što bi moglo da se promeni. Volonterima koji sudjeluju u eksperimentu periodično dodirnuti nalivperom ili rukom. Kada istraživač dotaknuo stražnju stranu predmeta, predmet vidio dodirujući “virtualno” leđa ili istog trenutka, kada dodiruje njegovo pravo telo ili sa izvesnim zakašnjenjem. Ispitanici su primijetili da je “dodirivanje” “virtualnog leđa”, što se vidjelo s određenim kašnjenjem, čak i osjetio stvarniji od dodira koji se zapravo dogodio. At ispitanici su imali osjećaj da je virtualno tijelo njihovo vlastito tijelo koje su napustili. Kad se kamera prebacila na poleđini lutke koja je ličila na ispitnog predmeta, i čovjek je vidio dodirivajući leđa manekenke, dok stvarno niko nije dirao osobu, predmet je izvijestio da on osjeća dodir. Nakon slike na naočarima isključio, a osobi je ponuđeno da napravi korak unatrag, pogriješio je u odnosu na njegov stvarni položaj u prostoru – neki vremena, kao da je bio na mestu gde je njegov “bio” virtualno tijelo. Primijetio je dr. Henrik Ehrsson da su subjekti svoju vidljivu sliku svog tijela shvatili kao njihovo pravo tijelo koje su napustili. Doživeli su anksioznost (izražena, posebno, pojačano znojenje) kad ga udaraju čekićem u mjesto gdje, kao što se čovjeku činilo, je njegovo virtualno tijelo. Istraživači vjeruju da su senzacije “tijela” sa vantelesnim iskustvom povezana su sa taktilnim senzacijama i “duše” ili “svesti” – sa vizuelnim. Kad ove dva toka senzacija postoji iluzija o napuštanju tela. Istraživači vjeruju da pored teorijskih istraživanja mogu imaju primijenjenu vrijednost. Konkretno, osećaj virtualnog tijelo, kao svoje, može se koristiti u razvoju računarske igre nove generacije: u takvoj igri čovjek virtualno tijelo se može u potpunosti integrirati u igranje prostora.
Vreme
