Za ljude koji su alergični na mačke, gdje god da se nalaze, to može postati toksično područje. Studije slatkog sisara pokazuju da ovo možda nije slučajna priroda – mačke nas zaista pokušavaju uplašiti.
Studija jedinog poznatog primjera otrovnog primata na svijetu otkrila je iznenađujuće sličnosti između ključnog proteina u njegovim aksilarnim žlijezdama i alergena pronađenog kod mačaka, sugerirajući da ako je jedna od njih evoluirala u obrambeno oružje, onda bi i druga mogla.
Ovo otkriće ne samo da alergiju na mačke stavlja u novi kontekst, već bi moglo dovesti do liječenja onima koji pate od neugodnog kontakta s bilo kojom životinjom.
Spore lorise (Nycticebus sp.) Nekoliko je vrsta primata koje se često nalaze u divljini u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji. Gledajući ih, čini se da je to izmišljeno u radionici igračaka za malu djecu.
Ali ne dozvolite da vas izgled zavara. Lorisi imaju ustima sitne zube oštre kao britva, koji se koriste kako za razbijanje sitnog plijena, tako i za držanje grabežljivaca i konkurenata.
Kao da ugriz nije dovoljan, krznena čudovišta kada im prijete podižu ruke i ližu žlijezde skrivene u pazuhu, puneći pljuvačku bogatim nizom jedinjenja fino podešenih da pretvore sitni rez u mrtvo meso.
“Obično sporo lorisi koriste svoj otrov u intraspecifičnoj konkurenciji, izazivajući vrlo opasne rane”, kaže biolog Brian Fry sa australijskog univerziteta Queensland.
“Ali kada ljude ugrize, osoba ima simptome kao da ulazi u alergijski šok.”
Ovi simptomi mogu uključivati otežano disanje, jake bolove i, u gorim slučajevima, anafilaktički šok.
Poznato je da sekreti odgovorni za toksične učinke ugriza životinja uključuju više od dvjesto aromatičnih spojeva, od kojih su mnogi već okarakterizirani.
Ali među njima postoji gomila proteina koji još uvijek predstavljaju neku vrstu misterije, a upravo su ta hemijska jedinjenja Fry i njegov tim sekvencirali kako bi saznali više o njihovom porijeklu i toksičnosti.
Iznenađujuće, proteini nisu bili potpuno novi za nauku. Zapravo, mnogi od nas ih bolno poznaju.
“Analizirali smo DNK sekvencu proteina u otrovu lorisa i otkrili da je gotovo identičan alergenom proteinu kod mačaka”, kaže Fry.
“Mačke se izlučuju i premazuju ovim proteinima i na to reagirate ako ste alergični na njih.”
Ovisno o tome gdje živite u svijetu, svaka deseta osoba doživjet će curenje nosa, svrbež ili potencijalno po život opasan edem dišnih putova koji se javlja kada se alergeni proteini udahnu u mačjoj slini.
Ove statistike nisu u potpunosti trivijalne, što upućuje na to da bi moglo postojati nešto manje slučajno o tome kako su se ovi proteini razvili kod mačaka i usporenih lorisa kako bi odbacili potencijalne prijetnje.
“Alergija na ljudsku mačku toliko je česta da bi bila prekrasna slučajnost da nije bilo naprednog obrambenog oružja poput istog proteina koji koriste spore lorise”, kaže Fry.
“Vaša kućna mačka ne zna za ovo, ali možda je razvila toksičnu obranu kako bi grabežljivce držala što dalje od nje.”
Otkriće je prilično špekulativno i zahtijeva dalja proučavanja. U svakom slučaju, neophodno je za mapiranje imunoloških procesa koji ometaju zacjeljivanje uboda lorisa, što bi moglo dovesti do boljih tretmana alergija ili čak novih lijekova.
“Spore lorisi jedini su poznati otrovni primati i oni su uglavnom neistraženi”, kaže Fry.
Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu Toxins.
Izvori: Foto: Freder / E + / Getty Images
