Fotografija iz otvorenih izvora
Svemirske krhotine, iako nam sa Zemlje nisu vidljive, predstavlja značajnu prijetnju globalnoj komunikaciji mreže i životi astronauta. Japanska svemirska agencija udružio s kompanijom za ribolovnu opremu u pokušaj čišćenja orbite planete od nagomilane na njoj smeće.
2011. godine Japanska agencija za vazduhoplovna istraživanja (JAXA) udružio se s Nitto Seimo – kompanijom koja proizvodi ribarske mreže poznate po svojoj izdržljivosti. Zajedno su se razvijali posebnu mrežu koja je teoretski sposobna za hvatanje barem neke od otprilike 100 miliona komada umjetnih krhotine koje kruže oko naše planete.
Prvi test ove visokotehnološke ribolovne opreme zakazan za kraj februara.
“U orbitu će biti lansiran satelit koji će raspoređivati mrežu po dužini 300 metara, što će zauzvrat stvoriti magnetno polje, privlačeći svemirske ostatke “, piše The International Business Times. „Ta mreža triju jakih i fleksibilnih metalna vlakna ostaće u orbiti Zemlje otprilike godinu dana ono što će silom gravitacije privući planetu – koja će spaliti celinu nagomilano smeće. ”
Koliko je ozbiljan stvarni problem prostora smeće? Prema NASA-inom programu za uklanjanje orbite, svemirska zona između 900 i 1000 kilometara od njegove površine već je dosegnut “natkritični” nivo gustoće smeća. Ovaj raspon visina uključeno u ono što naučnici nazivaju „orbita niske zemlje“ koja sadrži većinu satelita – i Internacional svemirska stanica.
NASA procjenjuje da je komad smeća veći od jednog centimetra prečnika, sudarit će se sa satelitom koji se nalazi na niskom orbiti svakih 5-6 godina.
“Komad smeća u jednom centimetru ne zvuči baš impresivno … međutim, brzina u niskoj orbiti obično prelazi 7 kilometara u drugo – i to 30 puta brže od mlaznog aviona “, izvještava Discovery News. “Jednom je nacrtana pahulja boje sa satelita utor u prozoru svemirskog šatla veličine novčića. ”
Teoretski, običan metalni vijak mogao bi izbiti iz orbite komunikacijski sateliti (koji će učiniti mnoge pametni telefoni), nadzor vremena, GPS sustavi, emitovanje. A šrapneli nastali od sudara dva satelita mogu čak pokrenuti “lančanu reakciju” koja će napraviti neke orbite neprikladan za upotrebu.
A veći komadi mogu čak i probušiti rupu u prostoru stanica, što ugrožava živote astronauta.
Prema JAXA, istražili su nekoliko mogućih alternativne metode odlaganja smeća. Među njima je bilo “elektrodinamičkog povodca” koji bi prije usporio krhotine nivo kada mogu ponovo ući u atmosferu i satelit sa jonski motori koji bi koristili njihove pojačivače za donesite smeće u donju orbitu.
Još bizarnija ideja bila je diva “Penasta lopta promjera kilometra” na koju bi se zalijepila olupina.
Ako su predstojeći testovi uspješni, magnetska mreža JAXA će biti raspoređen već 2019. godine.
NASA Japan
