Otkriveno je da većina posade na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) ima edem vidnog živca, kao i višak tečnosti koji proširuje njihov stvarni volumen mozga.
“Kada ste u stanju mikrogravitacije, tečnost poput vaše venske krvi više se ne stapa s donjim udovima, već se preraspodjeljuje”, kaže Larry Kramer, profesor u Centru za zdravstvene nauke na Univerzitetu u Teksasu u Houstonu i vodeći autor studije, objavljene u Radiologiji na ove sedmice.
“Kretanje tečnosti prema vašoj glavi može biti jedan od mehanizama koji uzrokuju promjene koje vidimo u očima i intrakranijalnoj regiji.”
Upoređujući rezultate MRI skeniranja mozga 10 muškaraca i jedne žene astronauta, snimljenih prije i nakon putovanja na ISS, otkrili su da dugotrajno izlaganje mikrogravitaciji uzrokuje širenje njihovih mozgova i cerebrospinalne tečnosti, bistre tečnosti koja djeluje kao pufer za mozak. Prema istraživačima, mozak je ostao u novom stanju cijelu godinu nakon leta.
“Ono što smo identificirali, a koje još nije identificirano, je značajan porast bijele tvari u mozgu od prije leta do stanja nakon leta”, rekao je Kramer u izjavi. “Ekspanzija bijele tvari zapravo predstavlja najveći porast kombinirane količine mozga i cerebrospinalne tečnosti nakon leta.”
Također su otkrili da mikrogravitacija deformiše i lagano komprimira hipofizu u mozgu, koja igra središnju ulogu u regulaciji vitalnih tjelesnih funkcija.
Tačni dugoročni efekti mikrogravitacije na ukupno zdravlje mozga još uvijek nisu u potpunosti razumljivi. Simptomi ovog fenomena, nazvanog “hidrocefalus normalnog pritiska” – stanja u kojem se tekućine nakupljaju u mozgu, što dovodi do povećanja njegovih komora, uzrokujući poteškoće u hodanju, probleme sa bešikom i demenciju – nisu viđeni kod astronauta.
Ali to ne znači da ne bismo trebali tražiti načine da zaustavimo ove promjene u mozgu. Jedno od rješenja bilo bi stvaranje umjetne gravitacije pomoću masivne centrifuge u svemiru. Takođe se razmatraju posebna odela.
