Fotografije sa otvorenog prostora izvori
Ovu priču, koja se dogodila prije nekoliko godina, ispričao je strastveni ribar po imenu Jegor Epifantsev iz oblasti Nižnji Novgorod. Jednom on otišao u ribolov u društvu svog prijatelja Konstantina. Muškarci lovili su s čamca i do večeri imali puno “trofeja”. Noć su odlučili provesti u malom napuštenom selu, u kući u kojoj bila je peć i neko naliko leta.
Fotografija iz otvorenih izvora
Pun je mjesec visio nad jezerom, a prijatelji su primijetili netko pali kres. Približavajući se vatri, ugledali su muškarca, isti ribar kao i ti.
“Zašto nisi stigao u selo?” – upita Jegor stranac.
– Ne volim, ljudi, da ostanem u napuštenim selima i napuštene kuće, mračno je odgovorio ribar. – A u lokalnom jednom uglavnom naišla na vješticu.
Epifančev i njegov prijatelj nakon priče o tuđini nisu se vratili selo i ostajali su cijelu noć oko vatre svojih nasumičnih druže.
I dve nedelje kasnije ponovo su se okupili na bivšem mestu ribolova, ali nešto je u poslednjem trenutku sprečilo Kostja. Yegor, njegovi planovi odlučio da se ne mijenja.
Autobusom je uveče stigao do jezera i tamo je proveo noć obali, kao i prošli put. Ribar je zapalio vatru i večerao sendviči, leže na jastuku od širokog obloga. Uskoro Egor zadihan.
I bila je noć Ivana Kupala
Fotografija iz otvorenih izvora
… Kroz dremku je čuo kako neko luta. Epifantsev otvorio oči: pred njim je stajala mlada djevojka.
– Uh, uplašena, devojko! – izdahne Jegor. – šta si ti ovde radiš li noću?
“Ne mogu spavati”, odgovorila je. – Muž je otišao, plivam Otišao sam. Popijte čaj, ribaru?
Jegor je pronašao termos, nalio čaj za djevojčicu. Neočekivano ona predložio:
– A idemo k meni! I ne bojte se, neću mučiti udana žena! ..
Nisam želio da Jegor ustane i luta negdje u mraku, ali kao da ga nešto nepoznato gura naprijed.
Fotografija iz otvorenih izvora
Nisu trebali dugo da idu, vrlo brzo je devojka dovela Jegora k sebi velika kuća od brvnara na periferiji sela.
Unutar kolibe bila je prava ruska peć, nasred sobe je stajala stol, a na njemu – kuhani krompir, slani krastavci i kiseli krastavci gljive, okroshka, proljetni luk! .. Mlada domaćica pozvala je gosta stolom, izvadio bocu votke.
– Ali, šta je sa mužem? – Jegor se nacerio.
Veselo se smejala:
– Muž nije tegljač! Ništa, kreni dalje!
“Jesi”, Jegor se takođe zabavljao. – Pa, kako se zoveš?
– Nazovi Agrippina.
I odjednom, mršteći se, pitala je muškarca:
– Nosite li prsten?
“Ja sam ateista”, odgovorio je. – Ne vjerujem nijednom svešteniku.
“I ispravno i tačno”, obradovala se Agrippina. – Pa, hajde Hajde da pijemo za sastanak.
Fotografija iz otvorenih izvora
Nakon otprilike pola sata, u kolibu je provalilo društvo dvojice momaka i dvije djevojke. Dječaci su se zvali Bogdan i Lesha, a djevojčice su se zvale Puss i Muryskaya (tako su se, uostalom, zvali Jegor). Sa njihovim župa počela gulba. Mladi su plesali i pjevali, vodica je tekla pored rijeke …
Tada su dečki predložili Egora da prošeta pored jezera. Pussy s Muryskaya je željela stupiti u kontakt s njima, ali Agrippina je tako izgledala za čitavu četvero, da je mladić odmah zašutio i ostao u kući. Zabavna zabava se nastavila. Napokon je Jegor bio potpuno upropašten i on zaspao u dubokom snu.
Ujutro nakon noći na Ivana Kupala
Čovjek se probudio iz činjenice da mu je sjalo sunce u očima: ovo kroz veliku rupu na krovu sunčeve zrake su prodirale. Pjevajte glasno ptice cvrkutaju konji. Bilo je podne. Egor je ležao unutra napuštena hirovita kuća …
Fotografija iz otvorenih izvora
Usta su mu iz nekog razloga bila začepljena zemljom, a odjeća takva prljav, kao da ga je Jegor uoči prilično izveo u lokvu. Svuda okolo prepun grebena i praznih boca votke.
Odlučivši da mu je društvo od juče igralo, Epifantsev je odlučio pronađite džokere. Susrevši se nasumičnim beračem gljiva, pitao je gdje ovdje možete pronaći mladu ženu Agrippinu. To se uplašilo prešao preko sebe i rekao da Agrippina živi nekoliko decenija natrag, smatran je vješticom i umro mlad.
“Pogledajte šta ostaje od njene kolibe”, seljak je klimnuo glavom nervozan crni blok kuća. – I niste je upoznali? Kažu ljubav ona je nad posjetiteljima da se pokažu. Ja bih otišao odavde čim kaže daleko od grijeha …
Fotografija iz otvorenih izvora
Egor je sa strelicom pohitao na jezero, strah ga je otjerao i ohladio dušu. Na vodi su ležali štapovi za ribolov dan prije. Čovjek ga je zgrabio podstavljena jakna i počeo je gledati oko sebe u potrazi za kavezom. Iznenada su u grmlju zazvonili splash. Gledajući tamo, Jegor je ugledao kavez napunjen do vrha odabrana riba.
… Dugo nije nikome rekao o onome što se dogodilo u selu u blizini jezera. Pa, ko će vjerovati da je Egor noću pio votku, jednom mrtvom vještica? A onda je saznao da je u onim dijelovima Kiski i Murysky zvane sirene – to su izvedenice riječi “lijepo” i “podsmijeh”. Pa, Lesha i Bogdan su Leshy i Bodun (polje) duha).
I ova nevjerovatna priča dogodila se jer u noći Ivana Kupala – najviše čarobnjačko vrijeme kada zli duhovi lutaju u mnoštvu na zemlji, a za običnog smrtnika je bolje držati se podalje od njega …
Vreme