Brojna naučna otkrića sugeriraju da je drevni Mars imao vlažnu klimu i vodene rijeke koje su tekle površinom planete. Uz sve ovo, vjeruje se da je u prošlosti Sunce bilo za trećinu hladnije, pa astronomi već jako dugo pokušavaju stvoriti model za razvoj planete i reproducirati scenarije prema kojima bi na Marsu bilo dovoljno topline da voda ostane u tečnom obliku.
Trenutna glavna teorija je da je planeta imala gušći sloj ugljičnog dioksida u atmosferi, što je stvorilo neku vrstu “pokrivača staklenika” koji je doprinio porastu temperature na Marsu u prošlosti. Međutim, prema novoj analizi podataka sa rovera Curiosity, Mars prije 3,5 milijarde godina nije imao dovoljno ugljičnog dioksida za to, odnosno jednostavno nije bilo temperature potrebne za otapanje ledenjaka.
Uprkos činjenici da je rover otkrio stijene jednog od Marsovskih jezera i pretpostavljeno stanište mikroorganizama, Curiosity nije otkrio karbonatne materijale u uzorcima, što sugerira da je u vrijeme postojanja jezera prije 3,5 milijarde godina prisustvo ugljen-dioksida na planeti bio sasvim beznačajan.
“Bili smo zapanjeni nedostatkom karbonatnih minerala u sedimentnim stijenama koje je proučavao rover”, rekao je Thomas Bristow iz NASA-inog istraživačkog centra Ames.
U slučaju da su jezera na Marsu u prošlosti zaista bila u tečnom stanju, takvo otkriće mnogo je akutnije pitanje razloga odmrzavanja ledenjaka. Prema naučnicima, ovo sugerira postojanje drugačijeg scenarija za razvoj atmosfere na Marsu u prošlosti, koji tek treba istražiti.
Izvori: NASA
