Fotografija sa otvoreni izvori
Po mom mišljenju, sporovi o životu nakon smrti su neutemeljeni. Život nastavlja, ali u drugim oblicima. To se već toliko razlikuje i uvjerljivi dokazi da je vrijeme za pažnju uma. Ja ću reći za svoje iskustvo. Prije četiri godine moja najbolja prijateljica Lyuba otrovan. Nesretna ljubav, depresija i njeni živci nisu to mogli podnijeti. I nakon dvije ili tri sedmice … počela je dolaziti k meni noću. Ne u snu, ali sasvim stvarno. Po izgledu – normalna osoba, obučena kao obično u džemperu i suknji do koljena, ali bosi. Hodala je okolo sobu, sjeo na krevet i razgovarao sa mnom na glas. Telo nije bilo prozirno, ali jednom sam, kada sam se upalio od uzbuđenja, pušio prošao je kroz njenu figuru. a u nekim pokretima osetila se neprirodnost. Osim toga, setio sam se da je ona umrla je, ali nije mogla spriječiti čudne posjete. Mi smo razgovarali o svemu. Više nego jednom Lyuba je sugerirala poći s njom. Ona je uvjeravala ju je da joj je dobro tamo i čak joj se sviđa. Ali ona je tamo usamljena, i zamolila me da zauvijek dođem k njoj. Jednom mi je Lyuba pokazala list papira na kojem je bilo napisano sedam imena. Ti ljudi uskoro trebalo je da umre. Bila sam uplašena otkad je to bilo momci iz naše kompanije, prijatelji. Ali nisam mogao ništa – ni jedno, ni drugo da ih upozorimo, niti da spreče tragične događaje. Štaviše da ni sam nisam znao (i nisam verovao u početku), kao ni šta im se dogodilo može se dogoditi. Za šest mjeseci umrlo je šest s ovog popisa – i to je sve nasilna smrt: izboden je, upucan, srušio se na motociklu itd. prestravio sam se jer sam bio sedmi na listi. Lyuba redovno dolazili kod mene svih ovih meseci, ali posle smrti onih od mojih prijatelja išao sam u crkvu, obavio obred koji sam savjetovali, stavili svijeću za odmor – i posjete pokojnika djevojke su prestale. Jedan detalj: u to vreme bio sam sveden na vidovnjak – trebalo je odlučiti zašto me devojka ne napušta sama, iako svojim roditeljima ona, po njihovom priznanju, nije ni uradila sanjao. Rekli su mi da imam snažno biopolje, i zato, verovatno je pokojnik došao točno kod mene – da se napuni energijom. Moram reći da sam nakon posjeta Lubije imao narušeno stanje, sve mi je ispalo iz ruke, nesanica se vezala – jednom rečju, potpuna neravnoteža tijela! Mislim da tragično preminule ljude trebaju u dodatnoj energiji živih: neka to bude sjećanje na njih, pogrebne svijeće ili takve noćne posjete. … o toj listi Naravno, ne mogu zaboraviti i nehotice živim u strahu. Ali za sada, Bože pomilovan. Larisa K., Salsk
Život
