Fotografija iz otvorenih izvora
Ispada da su mogući dokazi postojanja tuđe “leteće tanjire” čuvaju se gotovo 60 godina poznati britanski muzej. Ova nevjerovatna priča počela je u Novembra 1957. godine, kada u engleskoj regiji okruga Sylph-Moore Sjeverni Yorkshire pronašao je tajanstveni mali disk u obliku diska veličine. Tri mještana primijetila su u večernjim satima kako su pala u močvaru sa neba svijetli objekt, i odlučio je da izvadi svoje krhotine voda.
To se dogodilo samo mjesec dana nakon Sovjetskog Saveza lansirali su stoga prvi ikad umjetni satelit Zemlje Britanci su u početku ozbiljno smatrali da su slavni pali u njihovu bahatu atmosferu “Sputnjik-1”. Međutim, u stvari se ispostavilo da jest ne kuglica sa četiri antene, već čudni disk s promjerom oko 43 centimetra i težak oko 14 kilograma. Sada od ostalo je samo nekoliko malih metalnih tanjira komada. Oni su skriveni od očiju šire javnosti, jer su tamo pohranjeni spremište u londonskom Muzeju nauke na Izložbenom putu. Svuda očigledno uprava ustanove ne želi da ih izloži kao punopravni eksponat, ali uzalud. Prema ufolozima, ovo istinsko prikrivanje istorijske istine iz javnosti.
Fotografija iz otvorenih izvora
Artefakt, kasnije nazvan “Sifenska ploča”, napravili puno buke 1957. godine, bljeskajući pažljivo naučnici, novinari i obični ljudi. Disk koji je pao s neba temeljito je istražen, a na kraju je zaključeno da je predmet napravljeni od metala koji nije poznat službenoj nauci. Takođe na njegove su površine otkrile tajanstvene i vrlo složene hijeroglifi koji nemaju nikakve veze sa bilo kojim poznatim jezikom u Zemlju. Neko čak kaže da su ufolozi, osiguravajući podršku specijalisti iz područja kriptografije uspjeli su ih dešifrirati pisma. U njima je, kažu, izvjesni stranac po imenu Ullo upozorio čovječanstvo na opasnosti nuklearnog oružja koje može jednog dana uništimo sav život na našoj “plavoj boji “. Međutim, sve je to samo glasina, koju još niko i još nema potvrđeno …
Fotografija iz otvorenih izvora
Nedavno je profesor David Clark, koji radi na Univerzitetu u Sheffield, posjetio je Londonski muzej nauke i neko od osoblja institucije su konspirativno pitale naučnika da li on to zna Ovdje su pohranjeni fragmenti prave “leteće tanjirice”. Zaintrigirani profesor ih je pitao kod njega demonstrirali. Kakvo je Clarkovo iznenađenje bilo kad radnik Muzej ga je doveo do ormara i izvadio nekoliko nejasnih metalni dijelovi pohranjeni u staroj limenoj kutiji za cigarete. Okrećući ih u rukama, naučnik je odmah shvatio o čemu govorimo artefakti iz misterioznog materijala. Ipak ih ponesite iz muzeja i proučavati – čitav problem, a da ne spominjemo činjenicu da su rezultati analiza očekivana: ako se pokaže da je nešto strano, onda niko neće dozvoliti da sve ovo prenese široj javnosti …
