Fotografija sa otvoreni izvori
Seira je o tim događajima ispričala u časopisu Fate (br. 4, 2005). Estep je autor Glasova vječnosti. Seira dugi niz godina istražuje “fenomen elektronskih glasova”, tj. kontakti s nekima vanzemaljski entiteti koji se provode kroz teh znači – radio, magnetofon, TV itd. Ali njeno interesovanje za abnormalnosti su se pojavile u ranom djetinjstvu kada je djevojčica imala tri godine ili četiri godine.
U to vrijeme Seira nije znala ništa o drugim stvarnostima. Ne manje, prilično neobične stvari često su joj se događale. Na primjer budi se, otvara oči i primjećuje da sve oko sebe ima Izgleda nekako neobično. Čini se da je sav namještaj, soba, hodnik jasnije, stvarno, kao da je “oprano”. Za minutu ili dve, sve opet poprima svoj uobičajeni oblik.
Budući da djevojčica nije sumnjala da su svi ostali u njenoj porodici osjećati se istim putem, ona to nikada nije ni spomenula. I samo mnogo kasnije, četrdeset godina kasnije, jednog dana naišao sam na opis takve senzacije – autor ju je nazvao “binokularnim vidom” i objasnio: to je kao da osoba gleda dalekozorom unazad strana.
Jedne noći, kad je Sarah bilo oko pet godina, preživjela je zastrašujućih minuta. Otvarajući oči ugledala sam dva muškarca sa moje desne strane, stoji nasuprot toaletnom stolu u svojoj spavaćoj sobi – leđima okrenutima prema njoj. Majka je obično ostavljala vrata jaslica otvorena, i u hodniku noću je upalilo svjetlo, tako da je sve bilo jasno vidljivo. Muškarci su bili vrlo neobično odjeveni. Na obje strane – dokoljenke u košnicama, košulje s dugim rukavima a prsluci i prsluci, a oko glave je privezana bandana od polka tačke.
Utisak je bio da gosti nisu ni znali prisustvo devojke. Bili su potpuno opsednuti izgledom. onoga što je ležalo na stolu: pokupio jednu stvar za drugom i pažljivo razmotreno.
– vrisnula je Seira. Roditelji su odmah otrčali u sobu, a kćerka urlajući, rekla im je ono što je upravo vidjela ovdje. Jasno je da su mama i tata počeli uvjeravati dijete. Ovo je navodno igra mašta, samo loš san. Na jakoj svetlosti Seireve lampe Morao sam se složiti da u spavaćoj sobi nema stranaca stvarno nije.
Nakon što su poljubili kćer, roditelji su se povukli u svoju spavaću sobu. Skoro na tome u trenutku kad su se ta dvojica vratila. Čini se da su oni već bili svjesni da je u sobi još neko osim njih. Prišli su, tiho stali Seira kreveti. Pretvarala se da spava, ali nastavila je slijediti podrugljivo ih. Minut kasnije vratili su se u toalet stola, jedva čujući kako se međusobno nešto mrmlja. Uzeo sam malo kutija kovanica i zatresla.
Od iznenađenja, Seira je opet plakala. Roditelji odmah pojavila se, i opet je djevojka kroz suze rekla da su to dvoje ponovo došao u svoju sobu. Molila je mamu i tatu da pogledaju smočnica i ispod kreveta, potražite gdje god je to moguće. Pretražen. Ali nikoga nisu našli. Sojeći, Seira je stalno govorila: „Znam da su negdje evo! «Jednom riječju, moja majka je otišla u krevet sa Seroy.
Čim je zaspala, njih dvoje su se ponovo pojavili. I opet su stali kreveti koji gledaju devojčicu i njenu majku. I iako se Cyrus uplašila smrti, opet se pretvarala da spava.
“Zašto onda nisam probudio majku?” – bolno se odrazio naknadno Seira. – Uostalom, tada su bili udaljeni pola metra od nas! ..
Ali iz nekog razloga, znala je da ih mama ionako neće vidjeti …
Nekoliko minuta kasnije njih dvoje su otišli. Djevojčica ih je čula spuštajte se stepenicama dok šeću oko kuće. Jedan od njih je uzeo nekoliko akorda na klaviru. Još jedna pronađena Sarina omiljena igračka – bila je ptica na štapu i ako je okreneš, ptičica je pustila zviždajući zvuk.
– Zašto, zašto majku tada nisam probudio, da bi čula jesu li to zvukovi? – upitala je Seira. – Da, jer sam znao: ona sve se to neće čuti!
Došlo je jutro. Seira i njeni roditelji počeli su se oblačiti. Upravo na vreme u trenutku kada se na ulaznim vratima oglasilo zvono. Odlazi do prozora u svom u spavaćoj sobi ugledala je ta dva čovjeka: oni su se spustili koraka, skrenuo lijevo uz stazu i hodao po njoj sve dok ne iz vida.
Ovoga puta roditelji su čuli ulazno zvono i krenuli stepenicama stepenice.
Baš u tom trenutku pojavila se i Marija – dvadesetogodišnjakinja koja zatim je živeo u njihovoj kući i studirao za sekretaricu. Spavala je u drugom dijelova kuće i nije bio svjestan šta se ovdje noću događalo. Saireva mama odozgo pitali ko je tamo došao. Mary – očito je bila obeshrabrena – odgovorio: „Čuvši zvono, otvorio sam vrata, ali bila su dva muškarci koji izgledaju toliko čudno da sam bio zbunjen i tamo zalupio im vrata ispred nosa! ”
I majka i otac pogledali su Seiru kao da je vide prvi put.
Nakon toga, niko nikada nije rekao ni riječ o događajima iz toga noć i ono jutro. Ali Seira je shvatila zašto. Bilo je to nešto tako prevazilazeći normalnu stvarnost da odrasli samo nisam hteo da se udubljujem u detalje. I iako više nema stranaca se nisu pojavili, sve je u kući svejedno shvaćeno drugačije, kao da se okolnom prostoru dodaje još jedno okruženje dodatna dimenzija. I binokularni vid se počeo pojavljivati u Seira sve manje i manje, a do kraja godine je potpuno nestala.
Ali, neko se pita, odakle su ti stranci došli?
– Vjerujem da su došli iz druge dimenzije, iz paralelnog svijeta, kaže Seira Estep. – Usput bili su obučeni i kako su bili očarani predmetima na toaletnom stoliću, možete pretpostaviti da se njihovo vrijeme veoma razlikovalo od našeg. Možda godina na 200. Nekako su se uvukli u moju stvarnost i dodirnuo je. Mnogo sam razmišljao o tome i došao do zaključka da, možda kad god imam dvogled, ja kao da gleda u drugu dimenziju. I u noći kad su se pojavili dva, možda sam ušao u tu stvarnost malo dalje.
Ali još jedna stvar iznenađuje. Seira je odrasla, udala se, rodila sin po imenu Bob. A kad je imao pet godina (sad je 40), počeo je doživljavati vrlo slične senzacije!
Jedne večeri dečak se iznenada probudio plačući i vrišteći. Seira i njen suprug Charles požurili su s njegovim sinom. Sjedio je na svom krevetiću i plakala je gorko i očajno koliko samo petogodišnjak može plakati dete.
“Ovde ima puno životinja”, zarežao je i upirao prstom u sve strana. – I na moj krevet, i svugde na podu!
Fotografija iz otvorenih izvora
Naravno, tata je sinu rekao da je sve ovo samo san.
– Ne, tata, vidim ih! Vidi, evo ga – zver! Penje se na moj krevet! Bob se usprotivio.
Bio je prestravljen. Bilo je dovoljno pogledati ga u oči da nema nikakve sumnje – beba to zaista sve vidi. Štaviše, on to jasno, jasno vidi, kao što je to videla njegova majka pre trideset godina ta dva čoveka. Bob se užasno zabrinuo, pokušavajući potisnuti zvijer iz njegovog kreveta, okrećući se jednim, pa drugim. Pa naravno. Za njega je to bila ista stvarnost kao i za njega. majke u detinjstvu – pojava tih stranaca u kaišima. Znači životinje i zaista su za neko vrijeme provalile u naš svijet iz druga stvarnost? I da li ih je Bob vidio?
Ovako ili onako, ali smirio se i zaspao tek nakon tate a majka ga je odvela u svoju spavaću sobu i stavila ga u krevet.
Ali ko bi objasnio zašto djeca i odrasli vide to isto je li svijet drugačiji? Zašto se događa da dijete vidi NLO dok stoji pored odrasle osobe – ne? Zašto su djeca laka i prirodna (bez ikakvog hipnoza) ulaze u svijet svojih bivših reinkarnacija, a odrasli svi zaboraviti? Zašto je to djetetu stvarno današnjeg života, ali za odrasle – nešto izvan
Postavljajući ova i mnoga druga pitanja, mi se nesvjesno pretvaramo od samih „whysa“ u kojima su bili svi bez izuzetka djetinjstvo …
Vreme
