Mnoge organizacije, uključujući Nacionalni institut za zdravstvo, započele su rad na razvoju vakcine protiv novog soja koronavirusa poznatog kao 2019-nCoV.
Znanstvenici tek započinju, ali njihova strategija razvoja cjepiva imat će koristi kako od rada koji je proveden na usko povezanim virusima poput SARS-a i MERS-a, tako i od napretka postignutog u tehnologijama cjepiva na bazi nukleinskih kiselina. To su DNK i RNK vakcine koje proizvode antigen vakcine u vašem vlastitom tijelu.
Radi li se na ovom posebnom soju?
Ne, ali nastavljen je rad na drugim usko povezanim koronavirusima koji su uzrokovali teške bolesti kod ljudi, naime MERS i SARS.
Znanstvenici nisu bili zabrinuti zbog ovog određenog soja, jer nisu znali da postoji i da može izazvati bolest kod ljudi sve dok ne izazove izbijanje.
Kako će naučnici znati kada raditi na vakcini protiv koronavirusa?
Istorijski gledano, rad na vakcinama protiv teških koronavirusa započinje kada virusi počnu zaražavati ljude.
S obzirom na to da je ovo treće veliko izbijanje novog koronavirusa koji smo imali u posljednje dvije decenije, te ozbiljnost bolesti uzrokovane tim virusima, neophodno je razmotriti ulaganje u razvoj cjepiva koje će štititi od njih.
Šta uključuje ovaj posao i kada će ljudi moći dobiti vakcinu?
Ovaj rad uključuje razvoj konstrukcija vakcina – na primjer, proizvodnju ispravnih ciljnih antigena, virusnih proteina na koje imuni sistem utječe, nakon čega slijedi testiranje na životinjama kako bi se pokazalo da su zaštitne i sigurne.
Jednom kada se uspostave sigurnost i efikasnost, vakcine mogu ići u klinička ispitivanja na ljudima. Ako vakcine proizvedu očekivani imunološki odgovor i zaštitu i smatraju se sigurnim, mogu se masovno proizvoditi za vakcinaciju stanovništva.
Naučnicima trenutno nedostaju izolati virusa – ili uzorci virusa – za testiranje vakcina. Takođe nema dovoljno antitela da bi se osiguralo da vakcina deluje. Potreban nam je virus da bismo testirali da li imunološki odgovor izazvan vakcinom djeluje.
Takođe je neophodno utvrditi na kojim životinjama se testira vakcina. Na popisu mogu biti miševi i primati.
Razvoj vakcine vjerovatno će trajati mjesecima.
Mogu li ljudi ikada biti sigurni od takvih virusnih epidemija?
Naučnici očekuju da će se u doglednoj budućnosti izbijanja epidemija događati u nepravilnim intervalima.
Da bi se pokušale spriječiti velike epidemije i pandemije, potrebno je poboljšati nadzor i kod ljudi i kod životinja širom svijeta, kao i uložiti u procjene rizika koje će omogućiti znanstvenicima da procijene potencijalnu prijetnju ljudskom zdravlju od otkrivenih virusa.
Potrebna je globalna akcija kako bi se investiralo u nove pristupe cjepivima koji se mogu brzo primijeniti kad god se pojavi novi virus poput trenutnog koronavirusa, kao i virusi poput zika, ebole ili gripe.
Trenutno su odgovori na patogene u nastajanju uglavnom reaktivni, što znači da započinju nakon izbijanja. Potreban je proaktivniji pristup, podržan kontinuiranim finansiranjem.
Aubrey Gordon, profesor javnog zdravlja sa Univerziteta u Michiganu i Florian Krammer, profesor vakcinologije, Medicinski fakultet Icahn, Sinaj.
Ovaj članak objavio je The Conversation.
