Fotografija iz otvorenih izvora
Oko naše planete lansirane su desetine satelita sve vrste istraživanja i naučne ciljeve. Međutim postoji Među njima je i ona za koju država ne tvrdi. I uopšte postoji sumnja da to nisu učinili na Zemlji.
Izvučeni pratilac
1958. američki amater astronom Steve Slayton, vlasnica 20-inčnog teleskopa koji je gledao Mjesec primijetio je na njoj pozadina određenog objekta. Nebesko tijelo je brzo prešlo mjesečev disk i otišao. Slayton je zaključio da je objekt crn i prema tome, pozadinu tamnog neba ne opažamo. Astronom je napravio proračune i pokušao odrediti kada će objekt ponovo biti u pozadini Mesec.
U izračunato vrijeme u jednom se Slaytonu pojavio predmet poentu. Nakon što je posmatrao tijelo, Steve je odredio njegov promjer (oko 10 metara) i visinu leta (1-2 hiljade km iznad zemlje). Previše velika brzina i čudna putanja potaknuli su ga da zaključi to umjetno podrijetlo objekta, o kojem je rekao novinarima.
1958. samo su dvije države lansirale satelite: SSSR i SAD. Međutim, oni koji užurbano najavljuju svijetu o svakom novom postignuću u ni SSSR ni SAD nisu priznali otkrivenu nebesku rasu njegovo telo. Američka vojska pitala je Slajtona karakteristikama orbite i ubrzo su izjavili da nijedna nijedna nije pronađena radarska stanica.
Zgroženi amaterski astronom pozvao je novinare u teleskop i gledali su vlastitim očima satelit koji vojni astrofizičari sa svom opremom koju ne mogu pronaći. Štampa se rugala vojska. Amaterski astronom priključen u NASA-in pojas!
Ali radari SSSR-a i SAD-a još uvijek nisu objekt pronađeno, iako su ga naučnici vizuelno promatrali na pozadini mjesečeve ili solarni disk.
Sputnjik postaje “Crni princ”
Tajne satelita su se množile. Vojska je rekla da je Slayton radije ukupno posmatrani meteorit. Sve rakete lansiraju se u smjeru rotacije planete za savladavanje gravitacije. Otkriveno Objekt Slayton rotira se u suprotnom smjeru. Stoga to ne može biti umjetni satelit lansiran sa Zemlje. I tada je prvi put stvorena pretpostavka da bi satelit mogao biti napravljeno a ne na Zemlji.
Fotografija iz otvorenih izvora
1974. sovjetski pisac naučne fantastike A. Kazantsev u romanu Faets je opisao rotirajući vanzemaljski satelit Crni princ oko zemlje. Roman je preveden na nekoliko jezika. Naslov satelit se odmah zaglavio u nebeskom objektu. Tako je dobio ime
Nalaz Gorki radiofizičara
Nakon 20 godina, Gorki radiofizičari testirali su šta su stvorili preosjetljiva oprema koja omogućava određivanje temperature nebeska tela. Tokom testiranja, objekt sa temperatura preko 200 stepeni Celzijusa. Bio je to “Crni princ”, koja sada ima jednu zagonetku više.
1991. godine američki naučnik Tom Erickson pokušao je to objasniti nevidljivost “Crnog princa” za radarske sisteme. Po njegovom verzija tijela prekrivena je slojem grafita koji apsorbuje radio valove. Ni jedno ni drugo potvrditi ili opovrgnuti ovu pretpostavku još nije moguće. Nevidljivost „Crnog princa“ ostaje misterija.
Pronađen “Crni princ”
1998. astronauti američkog broda Endeavor SNS-88 je vlastitim očima video “Crnog princa” i slikao ga. Nakon studija njih, naučnici su pažljivo zaključili da su to fragmenti umjetnog porijeklo.
Fotografija iz otvorenih izvora
Naučni svijet još nije spreman priznati “Crnog princa” kao satelit vanzemaljskoj civilizaciji, nije jasno u koju svrhu gleda naša planeta. I doista, dovoljno razloga za tako smjelo nema pretpostavke.
Dakle, dok oko Zemlje leti nejasno je šta je uzelo nije jasno gdje. Još nije otkrivena nijedna tajna. Pa čak i ako slažete se da je “Crni princ” zaista samo čip svemirskog broda, ostaje otvoreno pitanje: koji brod?
Objavio Klim Podkova
Vreme Mjesec SSSR SAD Teleskop
