Fotografija iz otvorenih izvora U srednjem vijeku su lovci vježbali strašno mučenje – osobi nije bilo dozvoljeno da dugo spava, nakon čega je priznao najstrašnije nesavršene grijehe. Dan se zamjenjuje noć. Budnost zamjenjuje san. Činilo bi se da je sve jasno i nepokolebljivo po tom pitanju, ako … Ako ne za Jakova Ciperoviča, koji živi Minsk već 17 godina ne zatvara oči. Štaviše, nema samo da ne spava, ali ne stari. Sada mu je 43 godine, mada prividno više od 27 neće dati. Karina supruga odavno je navikla na neobično muževe sposobnosti Sin Saša ide u prvi razred i takođe želi biti isto kao i tata. Čini se da je jedna normalna obitelj iz Minska nepokolebljiva trpeći sva trenutna bjeloruska ekonomska previranja. Sve zaista bi bilo uobičajeno, ako ne zbog prisutnosti pojave, što je na svetu izuzetno rijetko. Sve je počelo dovoljno uobičajena. 1979. godine, kada je Jacob imao 26 godina, njegova prva supruga u zbog ljubomore odlučila sam otrovati muža. Pokušaj je završio neuspjehom: klinička smrt, oživljavanje, skoro sedmica potpunog nepostojanja. Posle nakon što se Jakov probudio, nije prepoznao ne samo svijet oko sebe, nego i sebe. „Osjetio sam potpunu zamjenu svojih misli“, kaže on je. – Glava mi je bila ispunjena znanjem, kojeg jednostavno nigde nije bilo trebalo je uzeti. Bio je to pravi vodopad novih ideja u koje je uloženo poetska forma, što je i za mene bilo čudo. Imam puno toga ne razumije, samo pasivno prolazi kroz njegovu svijest. Video sam drugačiji svijet okružuje sam sebe, sve se počelo shvaćati vrlo jasno. Jesam počeo sagledavati uzroke i posledice mnogih događaja, shvatio ko je koji, i ovo razumijevanje nije plod misli, već je došao odnekud u potpunosti i odmah. Oštro sam osjećao da nisam taj bio prije. Ali to nije bilo sve. Dešava se da kao rezultat bilo koji kritični događaji ljudi osjećaju zamjenu duše. Za ovo u pravilu sledi potpuna promena ličnosti osobe: njegova navike, osobine karaktera itd. Nešto se više dogodilo s Jakovom: on nije prepoznao vlastito tijelo! Bilo je trenutaka kada je sjeo i u iznenađenju osjeti ruke, noge, lice. Činilo se da je sve unutra ok, ali istovremeno – nepoznato. Bilo je čudno osjećati se uvijek poslušna ruka reagira na vaše naredbe na drugačiji način to je bilo prije. Na ovome se neobičnost nije završila. Posle Jakov se vratio u svakodnevni život, otkrio je da ne može spavati. Ne treba misliti da je to bila prekrasna senzacija. Jako spavam Htio sam, kako se to događa za vrijeme nesanice, ali nije mogao zaspati. Za razliku od nesanice, kada osoba pasivno leži, a spavanje nije možda dođe, Jakov jednostavno nije mogao leći. – Zamislite igračku Roly-Rise “, objašnjava Jacob. – Bez obzira kako ga pokušavaju položiti, on i dalje stoji uspravno. Baš tako Imao sam situaciju. Legao sam na krevet, a zatim i neki sila me podigla i sjedila na krevet. Jedva se započinje zaborav, u mojoj se glavi čuo nešto poput klika koji vratila me u budnost. Bilo je stvarno noćna mora i neprekidna borba za priliku za trenutak zaboraviti u snu! Nije prestajalo nedelju, mesec i godinu. Bila sam zastrašujuće, jer mislio sam da tijelo ne može izdržati takvo opterećenje. Sada se s užasom sećam tog perioda! Zatim je došao prelomni trenutak trenutak. Odjednom, kao magom, sile su počele pristizati, izgradnju mišića, povećanje težine. Ustao osjećaj ogromne fizičke snage koji kao da je došao odnekud iznutra. Prestao se umoriti. Jednom, pokušavajući postavili granice svojih fizičkih sposobnosti, Jacob tokom devet sati isprekidanih stisnutih 10 000 puta, ali željenih rezultat umora koji bi mu pomogao da zaspi, nikad dostigao. Manjak sna više se ne doživljava kao fizički patnje, postojala je samo psihološka ovisnost, nešto slično instalacija – “Čovjek mora spavati!”. Nesanica je počela da pati lako. Pokazalo se da se činilo da je bolnom procesu kraj formiranje novog organizma, a možda i nove osobe i počelo je razdoblje njegovog rasta, kako dijete raste, neprestano se otvarajući unutra zamislite sve više novih prilika i stičete snagu. I na kraju još jedna fenomenalna sposobnost očitovala se samo dugi niz godina kasnije, prilikom susreta sa školskim kolegama, poznanici istog doba koji su ćelav, osedlani, stečeni natečen, iznenadio se kad je vidio da i sam ostaje potpuno nepromijenjena. Tijelo je, po svoj prilici, istrenirano i, najvjerovatnije, razlog za to je bilo isto stanje kliničke smrti koje ga je snašlo sposobnost da se učini bez sna. Pregledavanje fotografija prije dvadeset godina provjeriti ovo je sasvim jednostavno. – Ja prestao da osjeća prolazak vremena, kaže Jakov. – Za mene to nije postoji. Ne postoji podjela po danu i noću, sve je to nedjeljiva procesa. Za mene je život kao jedan ogroman dan. Vjerovatno osjećaj bezvremenosti posljedica je stanja kada tijelo odjednom postaje imuno na proces starenja. Živim bezvremenski Čini mi se da će život uvijek biti takav. Uzgred, postoje neki objektivni dokazi procesa „očuvanja“ organizam. Jakovljeva tjelesna temperatura dugo nije prelazila 34 stepeni i tek u prošloj godini popeo se na 35 stepeni, odnosno tijelo kao da je uronjeno u stanje suspendirane animacije, kad izuzetno metabolički procesi se usporavaju. Pa, šta kaže nauka, i u određeni lijek? Na kraju krajeva, možda se radi o fenomenu Žiperoviča omogućiće vam da dobijete recept za vječni život. Dodajte ovom izvanrednom fizičke sposobnosti, kao i značajno povećanje vremena za samoostvarenje, rad, kreativnost. Nažalost, nauka tradicionalno nije ništa ne govori. O ljekarima i naučnicima Jakov govori slabo prikriveno ogorčenost: – Niko me nije ozbiljno proučavao sposobnosti. Na vlastitu inicijativu više puta sam lagao pregleda gdje je uzet encefalogram, urađene su analize. Sve nevolje da imam sjajno stanje tijela i, u skladu sa tim, sjajne analize. Nema anomalija. Jednom čak optuženi za simuliranje. Prvih godina putovao sam u bolnice u Moskvi i Petersburgu, pregledali su profesori Wayne, Ilyin. Institut za mozak Bekhtereva odbio je da me primi na ispitivanje. Eto Rečeno mi je: “Dosta je zašto osoba ne spava. Mnogi ljudi ne spavaju.” Nakon tradicionalne medicine, pokušao se oporaviti od čudnog “bolest” među vidovnjacima – Moskva, juni, Minsk, psihoneurolozi Plavlinski, Semenova. Svi su rekli isto: “Apsolutno si zdrav. “Apelirati na naučnike iz akademskih nauka također nije ništa dali, samo su se smijali: “Imamo dovoljno naših problema.” Pa šta moje sposobnosti nikoga ne zanimaju. “Kako mogu odbacite takav poklon – dodatnih 8 sati puno radno vrijeme, pa čak i sa odličnim fizička sprema? – Čudno, ne koristim ovaj put, – razmišljajući, odgovori Jakov. – Gospodin mi je dao život, a ja samo Živim. Uz to, razumite, za mene to nije dodatno vrijeme, ali samo uobičajeno vrijeme koje ima svaka osoba, i ja to ispunjavam njegove uobičajene aktivnosti. Naravno, postoji određena specifičnost: ne noću činit ćete bučne stvari kada svi okolo spavaju. Stoga u ovaj put čitam, pišem, razmišljam. Prošle godine provodim puno vremena naučiti kako spavati. Naravno, ovo nije pravi san, ali sa koristeći neke tehnike posredovanja koje sam naučio nekoliko sati potpuno se odvojiti od vanjskog svijeta. U ranim godinama s nesanicom Borio sam se drugačije – pokušao sam zaboraviti tablete za spavanje i unutra ogromne količine progutao je radedorm, jelen, relanijum. Bitka završio pobjedom tijela: san nije došao, postojao je samo osjećaj letargija i depresija koje nisu mogle zamijeniti senzacije puni san. Stoga od lijekova odmah odbio. Moram reći da i dalje to želim postati normalna osoba koja može spavati. Jakov piše poeziju, koje je sakupio popriličan iznos. Sadržaj stihova u pravilu filozofska i lirska. Usput, o fenomenu Tsiperoviča Japanci i Francuzi snimili su film, pisali centralne i lokalne novine, Bjeloruska radio stanica “Sloboda” napravila je program o njemu. – iskreno rekavši, – požalio se Jakov, – novinari su me slabo poslužili uslugu. Nakon objavljivanja ne mogu mirno izaći: već unutra Ljudi dolaze u dvorište i započinju postavljati pitanja. Puno telefona pozivi. Sve to nije u skladu s mojom zaključnom slikom. života. Štoviše, život je postao nesiguran: nekako sektari provalili na moja vrata, zatražili sastanak – iz nekog razloga sam im rekao potrebno. Jedino me je spasilo to što imam ogromnog belca pastirski pas. Tako slava nije bila toliko ugodna. Od knjige Nikole Nepomniachtchija “XX vijek: otvaranje nakon otvaranja”
Životno vreme
