Radoznalost je dobila najvažniji rezultat misije.
Fotografija iz otvorenih izvora “Curiosity” na Marsu NASA / JPL-Caltech
Rekao je tim naučnika i inženjera koji upravljaju Curiosityjem na konferenciji za štampu u Washingtonu bio drevni Mars pogodna za postojanje života. U stvari, to znači to rover koji se u kolovozu spušta na površinu Crvene planete prošle godine je već ispunila svoju misiju.
Odmah treba napomenuti da znatiželja ne ide stani tu. U aprilu odlazi u prinudnu “odmor” uzrokovan činjenicom da će Mars biti pomračen Suncem i vezom sa Zemlja će postati nemoguća. Nakon toga u maju se okupljaju naučnici ponavljano bušenje sedimentnih stijena (isti “John Klein”, kamen odabran zbog svojih neobičnih svjetlosnih pruga) i opet analizirati dobivene uzorke. Možda Radoznalost čak će izvesti nekoliko takvih vježbi, ali prije ili kasnije hoće nastavite put do podnožja planine Sharp, koja se nalazi u centar Gale Crater-a. U međuvremenu druga faza istraživačke misije nije započeo, ima smisla sažeti dio roverovog boravka na površini crvene planete i razmislite što one znače dobiveni rezultati.
Istorijski izlet
Od samog početka istraživanja Marsa interesovalo je naučnike mogućnost života na njemu. To je razumljivo: Mars je više sve ostale planete slične su Zemlji, i u prošlosti, i prije Crvena planeta se uspela ohladiti, sličnosti su bile još veće značajan.
Potraga za tragovima života obavljena je uz pomoć “Vikinga” – najviše prva vozila koja su se uspješno spustila na površinu Marsa. Oni poput Curiositya, bili su opremljeni sličnim uređajima: maseni spektrometar i gasni hromatograf. Međutim, imena nisu mora biti zbunjujuća jer su moderni uređaji slični onima koje su se koristile sedamdesetih godina prošlog vijeka, osim ako principa rada i imena.
Uz sav uspeh „Vikinga“, potraga uz njihovu pomoć za život je bila ipak, u izvjesnom smislu, lažni početak. Površina Marsa ispostavilo se da je sterilno, a analiza organskih jedinjenja je dala sukobljeni rezultati. Odlučili su istraživači Crvene planete napravite korak unatrag i ne biologiju, već geologiju.
Fotografija sa otvoreni izvori
Viking Lander na NASA Marsu
Logika koja je vodila istraživače je jednostavna: život zahtijeva postojanje tečne vode, a prije nego što potraži tragove života, moraju se naći tragovi vode. Upravo su ti zadaci bili postavljeni ranije sledeća generacija vozila za spuštanje, Sojerner, Duh, prilika i Phoenix. Ogromna uloga u potrazi Orbitalne sonde – Odyssey i MRO – igrale su se u vodama. Sve ove studije su utvrdile da je planeta velika rezerve vode, a prethodno je bila pokrivena prostranim morima i imala puni rečni sistem.
Međutim, skeptici su s pravom tvrdili da je samo po sebi veliko količina vode ne znači da bi mogla biti pogodna za života. Mogućnost njegovog postojanja u vodi ovisi o kemikaliji kompozicija poslednjeg. Ako je voda, na primjer, zasićene otopine soli, a potom se nadam da ćete otkriti bilo koju mikroorganizmi u takvom rastvoru nisu potrebni. Stoga istraživanje usmjereno na proučavanje sastava vode jednom pokrivajući Mars, postao je jedan od najvažnijih zadataka Radoznalost.
Nuklearno gorivo geolog
Kako mogu utvrditi sastav vode koja je nekad prekrivala Mars? Naučnici za to koriste elegantnu indirektnu metodu – proučavanje sedimentnih stijena. Iako je sada površina planete beživotan, prekriven željeznim oksidima i izložen svemiru zračenje, unutar sedimentnih stijena možete pronaći planetu takvu kakva je bila ona kad su se ove stijene tek formirale.
Svi dosadašnji uređaji to nisu mogli, jer ne bili su opremljeni alatima koji mogu prodirati ispod površine kamena. Najbliže proučavanju unutarnje strukture Marsovca stijene su se pojavile “Spirit”, opremljene posebnim četkama – RAT. “Radoznalost” je prvi uređaj koji ima puna bušilica i u stanju je da prodre u stijenu do dubine od pet centimetara.
Fotografija sa otvoreni izvori
Karta putovanja Curiosity Mars NASA / JPL-Caltech
Ovdje treba napomenuti da ova dubina nije impresivna za sve. naučnici. Snažno kozmičko zračenje prodire do Marsa stijene i na dubini do deset centimetara sposobne da unište gotovo bilo koje organske. Ako bi inženjeri mogli da naprave vežbu istinski, moglo bi se, s dobrim razlogom, nadati otkriće zanimljivih spojeva.
Fotografija sa otvoreni izvori
Znatiželjno sletište nekada je bilo estuarij марсианской реки. NASA / JPL-Caltech
Način na koji radoznalost istražuje drevne vode Mars je povezan sa mehanizmom formiranja sedimentnih stijena. Stoga mjesto namijenjeno slijetanju rovera je izabrano posebno za ovaj zadatak.
Gale Crater, gdje je radoznalost potonula, je nagomilavanje stena koje su se mnoge odlagale na dnu udubljenja milionima godina. Vjeruje se da je bar nešto od ovoga vrijeme taloženja formirano je iz vode koja je punila krater. Kako to je trajalo dugo – sporna točka, ali na kraju voda u krater je nestao, a u njegovom središtu zbog jakih vremenskih prilika Formirana brda Šarp. Zapravo je puff kolač od sedimentnih stijena i zato sadrži podatke o milionima godina istorije na Marsu. Podnožje planine trebalo bi biti krajnja točka Putovanje “Radoznalost”.
Mjesto slijetanja uređaja u Gale Crater također nije odabrano. slučajno, ali odlučno u toku duge rasprave. Nije samo zgodna platforma, ali od naučnog interesa: na mjestu tamo gdje se rover spuštao na Mars, tamo je ranije bio riječni ušće, silazak sa nadmorske visine kratera. Kao na Zemlji, rijeka je trebala biti donose talog i ovjes koji mogu puno toga reći priroda rijeke i sastav vode. Čak i ako se spušta sa nešto se dogodilo i on ne bi mogao ići do Mount Sharp-a, znatiželja je mogla biti prilično produktivna doba u kojem se prvobitno pojavila. Srećom, slijetanje je bilo završeno uspješno i nisu morali pribjegavati rezervnom scenariju – roveru udari na put.
Marsovske hronike
Prvi cilj njegovog putovanja bilo je područje kratera, koji je primio ime Glenelg. Kao što pokazuju slike pomoću orbitale Ovdje se ukrštaju aparati MRO, tri geološka tipa Marsovca tla. Područje se nalazi samo 400 metara od mjesta slijetanja, ali na put do njega, Curiosity je povremeno zaustavljao i već je uspio dobiti neke zanimljive rezultate.
Prvo značajno otkriće učinjeno je nakon dva meseci na Marsu. 27. septembra, postalo je poznato da uređaj pronašli su dno isušenog potoka. Naravno, bili su vodeni kanali našao se na Marsu mnogo prije toga, međutim, to je bio Radoznalost uspjeli biti prvi koji je pronašao prave šljunak – gotovo nikad razlikovao se od zemaljskog. Naučnici su čak mogli procijeniti brzinu vode u takav potok – rekli su, bio je metar metar i po drugo. Otkriće je još jednom potvrdilo tačan izbor mjesta slijetanje, ali, naravno, nije ništa govorilo o hemijskom sastavu Marsovska voda.
Fotografija sa otvoreni izvori
Dno presušenog potoka na Marsu (levo) i na Zemlji (desno) NASA / JPL-Caltech
Početkom oktobra, ekipa Curiosityja najavila je studiju uhvaćen na putu do Glenelgovog kamena “Jake Matievich.” Ovaj mali kaldrma postao je prvi predmet koji je rover istovremeno proučavana sa dva uređaja – ChemCam i APXS. Prvo, većina futuristički od impresivnog seta alata isparavati komad stijene laserskim snopom i odrediti ga hemijski sastav rezultirajućeg sjaja. APXS dopušta više detaljno ispitajte strukturu minerala ozračivanjem alfa čestice i gledajući njihov odraz.
“Jake” se pokazao kao zanimljiv predmet – sastojao se od toga uglavnom od feldsparha i imao je smanjeni sadržaj magnezijum i gvožđe – svojstva koja ranije nisu pronađena Duh, niti priliku. Međutim, Jakeovo istraživanje nisu dali ništa za proučavanje vode, jer je ovaj kamen imao vulkanskog porijekla.
Sljedeći važan korak u radu radoznalosti bila je studija prašnjavo marsovsko tlo u rendgenskoj difrakciji CheMin spektrometar. Ovaj uređaj daje mnogo više informacija o minerali, jer istražuje ne samo njihov hemijski sastav, već i kristalna struktura.
Fotografija sa otvoreni izvori
“Джейк Матиевич” с точками облучения лазером.NASA/JPL-Caltech
Analiza je pokazala da je tlo otprilike polovina sastavljena amorfni vulkanski pijesak, a druga polovina volumena proizvodi od kristalizacije kristaliziranih vulkanskih stijena – feldspar, piroksen i olivin. U vašoj poruci istraživači su takvo tlo uspoređivali sa zemaljskim vulkanima stijene koje se nalaze na Havajima. Da ne kažem da su ovi rezultati su bili neočekivani, upravo suprotno. Još važnije, rover je zapravo testirao jedan od svojih najmoćnijih instrumenata, namijenjena velikim dijelom prije svega za analizu proizvodi za bušenje.
Dok se krajem 2012. rover približavao Glenelgu, na Zemlji Bila je neobična priča vezana za njegove podatke. Prvo nadzornik misije John Grotzinger u radijskom intervjuu rekao o nekim podacima koji će “ući u udžbenike istorije”, i zatim šef laboratorija za mlazni pogon (JPL, jedinice) NASA) je, zaobilazeći službene kanale, rekla novinarima da “Radoznalost” (prema njegovom mišljenju, Grotzinger je otkrio) na Marsu organske materije. Na kraju je priča završila pouzdano bilo je moguće dokazati samo prisustvo perhlorata – jednostavan spoj hlora i kiseonika. Isti ugljenični spojevi koji su bili prvotno su pronađeni produkti reakcije perhlorata sa ugljenik sa Zemlje.
Bušenje
Najzad, sredinom januara 2013., šest meseci posle početkom radova, Curiosity je odabrao metu za prvo bušenje. Njen ispostavilo se kamenom kojeg su istraživači nazvali “John Klein” imenovan po jednom od vođa misije koji je umro 2011. Čak i pored na prvim fotografijama kamena bilo je jasno da je meta izabrana neobično. “John Klein” je sadržavao veliki broj bijelih vena koje su, prema geolozima, gotovo sigurno čine kalcijum sulfat ili, jednostavnije, gips. Tačno iste vene koji se nalaze u zemaljskim mineralima – nastaju kada se voda kreće u pukotinama.
Fotografija sa otvoreni izvori
Deset godina napretka: Istraživanje duhovnih kamenja (s lijeve strane) i “Кьюриосити” (справа) NASA/JPL-Caltech
4. februara rover je probušio površinu Johna Kleina i primio uzorci iz dubine kamena. Kamen u prahu dobivenom tokom bušenje, otišli su na CheMin spektrometar i najveći instrument Mars rover – analizator plina SAM (Sample Analisys at Mars). Rezultati ispitivanja postali su poznati tek mjesec dana kasnije.
Fotografija sa otvoreni izvori
Glineni minerali formiraju se u kanalima rijeka Pershoy NASA/JPL-Caltech
Naučnici su otkrili da je oko 20 posto ispitanih kamen se sastoji od sitnih sedimentnih stijena, ostalo je dio zauzimaju vulkanski minerali. Ovaj fino podeljeni deo je zapravo zbijena glina koja je gotovo ne razlikuje se od one koja se može naći na Zemlji u korita osušenih rijeka. On nastaje kao rezultat postepenog taloženje suspendirane materije iz vode.
Fotografija sa otvoreni izvori
Dostava proizvoda za bušenje na unutarnje uređaje rovera NASA/JPL-Caltech
Sastav ispitivanih stijena ukazivao je na vodu iz koje oni su opsadali, bio je sasvim običan, neutralan i relativno nesoljen. Možda bi čak mogla biti i pijana. Ali najzanimljivije je li taj sumpor bio prisutan u sedimentnim stijenama različite hemijske forme koje bi mogle poslužiti kao izvor energije za bakterije. Ovakvi mikroorganizmi su dobro poznati na Zemlji – oni one prenose jednu supstancu u drugu i iz nje izvlače energiju. Studije su pokazale da bi mogle postojati na Marsu.
Ne tako brzo
Treba naglasiti da su otkrića uvjeta pogodna život svakako ne znači i samo postojanje života (iako lakoća putovanje meteoritom od planete do planete čini vas razmišljanjem o ovoj temi). Slično tome, prisustvo mikroorganizama nije ništa kaže da postojanje izvora energije za njih – još uvijek Znatiželja nije dobila jasne dokaze u korist od njihovog postojanja. Međutim, do sada primljeno rezultati izgledaju vrlo ohrabrujuće i u ovom slučaju zvučni koliko čvrsta može biti.
Aleksandar Ershov
Voda Vreme života Kamenje Mars Mars Rover Curiosity
