Fotografija sa otvoreni izvori
Zamislite 2045. godinu … Naučnici koji koriste moćan laser pošaljite niz bljeskova u svemir. Ovo je signalno svjetlo za svakoga inteligentna izvanzemaljska civilizacija. Mnogo godina mu je odgovaralo tišina, ali sada – dogodilo se. Uređaji fiksni brzo pokretni objekt uključen u naš sistem. On kreće prema Zemlju. Nekima je ovo prilika da se raduju. Ljudi su to shvatili nisu sami u svemiru, drugi su u panici. Možda na planetu osvajači dolaze.
Sve je to vrlo slično holivudskom scenariju, ali može stvarno se dogoditi?
Svako od nas želi znati ima li sličnih nas u Galaksiji sistema, ili smo sami među zvijezdama. Ili ih možda još uvek ima braća na umu?
I neobično, ali mnogi naučnici danas zaista vjerujte da negdje postoje inteligentna bića slična nama. Još postoji šansa da ćemo uskoro pronaći život u našem rodnom Suncu sistem.
Potraga za životom je vrlo brza. Naučnici tvrde da je u uskoro će pronaći željezne dokaze života na Marsu ili na drugoj planeti. Može potrajati još dvadeset ili trideset godina, ali sigurno će se to desiti za vrijeme naših života.
Maj 2008. … Potraga za izvanzemaljskim životom značajno je napredovala naprijed kada je Phoenix poletio na Mars – svemirska letelica NASA
Na udaljenosti od više hiljada kilometara, proveo je kontrolni centar vrtoglava operacija za lansiranje sonde na Mars. Feniks odmah ali počeo je tražiti vodu i druge dokaze na marsovskom tlu da je na njemu moguć život. I odmah stvorio sjajan otkriće: na dubini od pet centimetara rover je pronašao glatku bijelu boju površina koju su naučnici pogrešno shvatili za sol. Međutim, putem nekoliko dana je tajanstvena supstanca neobično nestala. Sol ili se kamenje ne ponaša tako. Pokazalo se da su na Marsu prvi put u toliko godina proučavanja pronašla je, međutim, konzistenciju vode led.
Na Zemlji gdje ima vode postoji život, ali Mars nikako nije Zemlja. Štaviše, to je suva i hladna planeta sa temperaturom ispod točke smrzavanje, praktično bez atmosfere. Strašno mjesto za život. I Čini se da je život u takvim uvjetima nemoguć.
Ali na Zemlji naučnici ponekad pronalaze manifestacije života u takvim mjesta na kojima, po definiciji, ne bi trebala biti: tamo gdje ih nema kiseonik, bez sunčeve svetlosti – u kipućoj vodi, u alkalnom okruženju, u elektrolitu …
Velika prilagodljivost života na Zemlji radikalno se promijenila stavovi naučnika o tome odakle bi mogao doći do izvanzemaljskog života.
Kada je na Crvenoj planeti, zajedno s ugljikohidratima, metanom i željezom otkrivena je voda, postalo je jasno da na Marsu postoji zgrada materijal za život.
Tokom proučavanja sastava meteorita sa Marsa, strukture koje mogu biti okamenjeni mikrobi. Neki naučnici vjeruju da su na površini Marsa mikrobi postoje i danas.
Svemirske sonde otkrile su druga područja tamo gdje mogu biti život: na Mjesecima najvećih planeta Sunčevog sistema. Tako dalje Saturnov satelit Enceladus otkrio je gejzere sa vodenom parom i životna organska mješavina. Ali najviše Jupiterov satelit, što možda i ne može samo mikrobi, ali i veća stvorenja. Ovo je Evropa, šesta Jupiterov satelit. Hoće li naučnici moći pronaći složene oblike života na njemu, još uvijek je nepoznato, ali mnogi vjeruju – da.
Europa je iste veličine kao i Zemljin Mjesec, iako izgleda potpuno drugačije. Nema kratera uopće, i cijela površina prošarane prugama koje se protežu na hiljade milja ili više. I gotovo svi ti linearni objekti imaju brazde koje se presijecaju među sobom. Površina Evrope je neverovatno hladna: 160 stepeni ispod nule. Naučnici su prethodno satelit smatrali eteričnom kuglom sa 90 km ledeni sloj, sa hladnom i beživotnom čvrstom jezgrom ispod njega, ali plimne su informacije promijenile ovu sliku.
Na Zemlji, čini se da su plime kad se okean pojavi i polazi od obale. Ali kada ga posmatramo sa planetarnog stanovišta, celine Zemlja mijenja svoj oblik: proteže se i skuplja pod izlaganje atrakciji Mjeseca.
Ista stvar se događa i sa Evropom. Međutim, bila je veoma nesrećna biti u orbiti Jupitera što toliko utiče svog satelita, da se kamena jezgra u njemu počinje zagrijavati. I sada naučnici vjeruju da se pod ledom nalazi ogroman okean, dvostruko veća od svih okeana na zemlji. A možda i tamo postoji život analogan zemaljskim mikrobovima i crvima na dnu okeana. Neki naučnici smatraju kako debljina leda u Europi nije 90 kilometara i samo jedan i po, što znači i sunčeva svjetlost dospeva do okeana i daje život većim bićima. I tačno dvostruki utori formirani na površini satelita od ledenih pukotina Jupiter. Kad plima započne, voda iz puknutih leda ocean izlazi napolje, a pri plimi se smrzava i stvara ih vrlo brazde.
Na zemlji plime stvaraju neku vrstu bazena, dovodeći ih sa sobom hranjive tvari toliko potrebne živim bićima. A šta sprečava oni podržavaju život u nišama poput pukotina u Europi, gdje, poprilično vjerovatno stvorenja poput ribe mogu živjeti. A ko zna možda će za dvadeset godina naučnici videti bizarni život u okeanu Evrope.
Ali ako je život u ledenoj Evropi pod ledom, šta onda miješa se u postojanje vanzemaljskog uma na bilo kojem daljinskom planeta? A ako naučnici ikada dobiju signal od vanzemaljaca, da li će ga moći razumjeti? Uostalom, jedan jezik sa Uskršnjeg ostrva nije prevodiocima dano više od jednog vijeka, i moram reći – ljudski jezik. S druge strane, ako braća razuma šalju poruke na Zemlji, onda će ih sigurno pojednostaviti za razumevanje zemljani.
Kako sastaviti poruku tako da različiti oblici mogu komunicirati život?
1974. astronom Frank Frank Drake to je iskoristio. univerzalni jezik matematike. Sa vrlo moćnim teleskopom na Opservatoriju Arecibo izdao je 1679 laserskih impulsa unutra strana daleke zvijezde. A ako vanzemaljci šire impulse u njih redaka i stupaca u skladu s ta dva glavna broja u sastavu jedan, oni će videti naš sunčev sistem, pa čak i Zemljino stanovništvo poput kartice za probijanje. To je, iako vrlo elegantno, ali nije jednostavno.
Vjerovatno je da smo, primivši poruku od druge civilizacije, to nećemo moći razumjeti, ali ovo će otkriće ipak promijeniti svijet radikalno mijenjajući našu ideju o mjestu u svemiru.
A ako zamislimo da smo i dalje dobili tu poruku, na to ćemo morati odgovoriti. Međutim, ispostavilo se da već jesmo To radimo već jako dugo – na TV-u. Signali sa televizije emisije danas dosežu desetine hiljada velikih i malih zvijezde.
Neki naučnici samo žele komunicirati sa izvanzemaljcima civilizacije. Tako su npr. Ruski astronomi pod vodstvom A. Zajcev emitira radio signale nekim velikim zvijezdama, vjerujući da je to naša moralna dužnost i čovječanstvo bi se trebalo prijaviti ostalim civilizacijama da nisu same.
Naravno, prvi korak je na bilo koji način opasan. Šta ako da li su komšije neljubazne? Neki ga uglavnom smatraju opasnim da se otkriju vanzemaljcima. A taj strah od njih je prilično opravdano.
Na zemlji su predatori svih vrsta potrebni za opstanak ekosistema, i zašto bi na zemlji trebalo da bude drugačije. Šta ako vanzemaljci su grabežljivci, a mi plijen. A vjerovatno je da je to tako kontakt će izgledati kao napad na specijalne snage. To su nam pokazali mnogi pisci naučne fantastike.
Međutim, naučnici kažu: nemamo se čega bojati. Uostalom, ako vanzemaljci će dobiti našu poruku, a tada će im trebati nekolicina hiljadu godina da nas dostignu.
Neki naučnici NASA-e rade na pogonskom sistemu interkozmičko putovanje. I u to teoretski vjeruju neke rupe u zakonima fizike mogle bi dopustiti izvanzemaljce civilizacije putuju mnogo brže od desetaka hiljada godina, uspostavljena naukom. Prema teoriji relativnosti, ako bilo je moguće raširiti prostor „vrijeme“ iza rakete i stisnuti se pred raketom, tada bi bile prečice koje dopuštaju kretati se nezamislivom brzinom. Međutim, do sada motor deformacija prostora postoji samo u teoriji, a i čovječanstvo još uvek to ne mogu.
Fizički zakoni omogućavaju skratiti put na još jedan način: kroz crvotočine – prostorno-vremenski tuneli, ali jedan takvom tunelu će trebati onoliko energije koliko proizvodi cijela zvijezda. U teoriji, to je moguće, ali kako to učiniti, čovječe još ne zna.
Iako su možda vanzemaljci te egzotike već shvatili prostorno-vremenske evazije iz jednog jednostavnog razloga: rakete imaju uske granice goriva i ako trebaju letjeti na velikim daljinama morali su riješiti taj problem.
Mnogi učenjaci vjeruju da ako se ikada sretnemo vanzemaljci, iznenadit ćemo se: neće tako izgledati nas. Njihova čula, pokret itd. biće drugačije. Iako neki i dalje vjeruju da ćemo imati mnogo toga zajedničkog. Uostalom određene osobine će se ponoviti jer će biti bolje odluke na ovom svijetu. Uvereni su da konvergentna evolucija daje opšti plan za razvoj života u čitavoj Galaksiji.
Često gledajući zvjezdano nebo pomislite, i ako tko planeta koja orbitira, na primjer, tom zvijezdom, jer je teško vjerujte da uopće nema života. I tokom zadnjih trideset godina povjerenje naučnika da je još uvijek drugačija inteligentna civilizacija je, vrlo jak. A možda i veliki šok pri susretu s bit će da će biti baš poput njihovih.
Voda Vremenski svemir Galaksije za život, Mesec Mars, NASA Raketa Jupiter sunčevog sistema
