Ranije neobjašnjive karakteristike ledenog giganta Urana dugo su zanimale astronome. Smatra se da se sve planete u Sunčevom sistemu okreću oko Sunca u istom pravcu i u istoj ravni. To je, prema naučnicima, znak da je naš Sunčev sistem nastao od rotirajućeg diska plina i prašine. Većina planeta takođe se okreće u istom smeru, sa polovima orijentisanim okomito na ravan u kojoj se planete okreću. Međutim, Uran je taj koji ima značajnu razliku – njegova os ima nagib od oko 98 stepeni.
Uran, poput Saturna, ima sistem prstena i u svojoj orbiti ima 27 satelita. Dakle, sateliti su takođe nagnuti u odnosu na ravan ekliptike. Istraživačka grupa koju je vodio profesor Shigeru Ida sa Instituta za nauke o zemlji i životu (ELSI) sa Tokijskog tehnološkog instituta preuzela je na sebe da objasni neobična svojstva planete. Njihovo istraživanje sugerira da je rano u istoriji Sunčevog sistema Uran udario mali ledeni planet oko tri puta veći od mase Zemlje, koji je srušio mladu planetu i ostavio njen jedinstveni sistem lunarnih prstenova.
To je omogućilo grupi naučnika da stvore potpuno novi računarski model formiranja satelita. Dakle, većina planeta u Sunčevom sistemu ima satelite različitih veličina, orbita, sastava i drugih svojstava, što, kako smatraju naučnici, može pomoći u objašnjavanju prirode njihovog nastanka. Pored toga, danas prevladava teorija da je Mjesec nastao kao rezultat stjenovitog tijela veličine Marsa koje je pogodilo našu planetu prije 4,5 milijardi godina. Teorija objašnjava mnogo o Zemlji, sastavu Mjeseca i načinu na koji se Mjesec okreće oko Zemlje.
Smatra se da na samom početku postojanja našeg Svemira takvi sudari nisu bili rijedak događaj. Najvjerovatnije su na Uran utjecale vanjske prijetnje, donekle različite od onih kojima je Zemlja bila izložena. Naučnici su sigurni da se to dogodilo upravo zato što je planeta bila mnogo dalje od sunca.
Zemlja se formirala bliže Suncu, odnosno njeno je okruženje bilo mnogo toplije. Glavni sastav naše planete čine takozvani 'nehlapljivi' elementi, odnosno oni ne stvaraju plinove pri normalnim pritiscima i temperaturama na površini Zemlje – napravljeni su od kamena. To je rečeno, vanjske planete uglavnom se sastoje od hlapljivih elemenata kao što su voda i amonijak. Ovi gasovi ili tečnosti podložni su ekstremnim temperaturama i pritiscima. U uslovima znatne udaljenosti od Zemlje, na velikoj udaljenosti od Sunca, pretvaraju se u čvrst led.
Gigantski utjecaji na udaljene ledene planete potpuno će se razlikovati od utjecaja povezanih sa stjenovitim planetama, poput udara za koji naučnici vjeruju da je formirao Zemljin satelit, prema studiji profesora Ide i njegovih kolega. S obzirom na to da se vodeni led stvara na niskim temperaturama, tokom sudara Urana i njegovog leda, ispušteni fragmenti isparavaju.
U slučaju Urana, naučnici vjeruju da bi veliko ledeno tijelo moglo nagnuti planetu i dati joj dodatnu rotaciju (trenutno jedan dan na Uranu iznosi oko 17 sati, odnosno prolazi čak i brže nego na Zemlji). Mali fragmenti koji su nastali kao rezultat sudara kasnije su postali sateliti gasnog giganta.
