Eksplozija u Čeljabinsku bila je slična nuklearnoj. Poruke koje dolaze od neposrednih očevidaca katastrofe u Čeljabinsku, samo čudom nije sijao masovnu paniku. Ljudi su videli zaslepljujuće bljeskalica. Vruća groznica ih je zaledila. Eksplozija je razbila prozore i vrata u kućama. Mobitel je izgubljen. A ovo su četiri znaka nuklearne eksplozije, oh o kojima su mnogi govorili u prijašnjim vremenima na časovima o civilna odbrana: svjetlosno zračenje, toplina, udarni val i elektromagnetski impuls. Sve što je nedostajalo bio je peti znak – radioaktivno zračenje. Ali u ranim satima niko nije znao da se promijenio da li je radioaktivna pozadina. 
Fotografije iz otvorenih izvora
Drugim riječima, postojao je svaki razlog za eksploziju u Čeljabinsku nuklearni. A da se on nije desio iznad naše – mirne – zemlje, ali, recimo nad Južnom Korejom, posljedice bi mogle biti poprilične žalostan za cijelu planetu. Južni Korejci su još uvijek ispod impresioniran testom atomske bombe od strane sjevernih susjeda. Sigurno bi odlučili da su oni – susjedi – počeli ih bombardirati. Odgovoreno bi bilo. Nadalje, Kina bi se povezala, SAD, Rusija …
Uzgred, eksplozije vatrene kugle koje lete iz svemira slične su nuklearna i u jačini.
Dogodilo se nešto slično događaju u Čeljabinsku
8. oktobra 2009. godine na području indonezijskog ostrva Sulavesi.
Tada je NASA priznala da su propustili mali asteroid s prečnikom oko 10 metara. Eksplodirao je. Nema žrtava i uništenja bilo je zbog toga što se eksplozija dogodila na visini od 15-20 kilometara. Njegovu niko nije ni vidio. Ali bilo je zvučno. Rekli su stanovnici Indonezije o snažnom humku koji je dolazio s neba. Tada je neko uspeo da se skine dimni trag eksplozije u videu.
– Energija oslobođena tokom katastrofe iznosila je oko 50 kilotona u TNT ekvivalentu, javili su astronomi. Ovo je tri puta više nego na bačenu atomsku bombu Hiroshima. Talas eksplozije zabilježilo je nekoliko stanica za praćenje, koje su dizajnirane za kontrolu nuklearnog testiranja.
Očito je da je eksplozija u Čeljabinsku bila slabija od tri Hirošime. Stoga je eksplodirano tijelo, najvjerovatnije, bilo manje od 10 metara.
Evo što astronomi kažu u svojoj odbrani:
– Da biste posmatrali predmete najmanje prečnika 20-30 metara trebaju teleskopi mnogo snažniji nego sada, – objasnio je Tim Spar, direktor Centra za male planete Centar u Cambridgeu, Massachusetts). – I da stvorim mrežu takvih teleskopima trebaju milijarde dolara.
Ispostavilo se da iako se zemljaci ne mogu čak upozoriti na prijetnju svemirsko bombardiranje malih svemirskih tijela. Da i ne spominjemo o zaštiti.
Relativno velika tijela u pravilu ne ostaju neopaženo.
Rat Čeljabinsk
