Fotografija iz otvorenih izvora
Informacije ljudi o drevnim civilizacijama Rima i Grčke obično ponestane napola zaboravljenog školskog programa ili popularnog TV emisije. Ali desi se da se njihovi tvorci ne muče provjeriti činjenice ili ih samo iskriviti radi zabave – ovo to je kao da su buduće generacije sudile našu eru po stripovi i filmovi o superjunacima. 1. Lude orgije i razvrat Mnogi su u Starom Rimu izgledali kao stanovnici stalno odvajao vreme između vojnih kampanja i neobuzdanog svečanosti tijekom kojih su se odvijale lude orgije. Međutim nezasitna ljubav Rimljana za tako „aktivan odmor“ snažno pretjerano. U pravilu saznajemo o onome što se dogodilo na proslavama od glasina koje su išle među obične građane kojima to nije dozvoljeno “sakrament”, a kasnije pregovora čula od navodno “članovi”. Većina siromašnih stanovnika Rima bila je izuzetno čedan u manifestacijama intimnog života, seks isključivo noću ili u potpunom mraku, gotovo skidajući. Naravno, plemstvo se ponekad prepuštalo strastima ispred sebe sluge, ali samo zato što je plebejke smatrala nešto poput namještaja. Kome je trebalo da podgrijava glasine o seksualno prenosivom stilu promiskuitet? Jednostavno – ranim hrišćanima: pristalicama novog vjeri bilo je potrebno stvoriti sliku potpuno iskvarenog i kroz i kroz trulo rimsko društvo i prvi autori u zapisima fantazirao je revnosno na temu „Pogledajte šta rade!“ Kršćanstvo je govorilo o visoko duhovnim krepostima i moralu: propovjednici pozivali da se odreknu pokvarenih poganskih rituala i brinite, prije svega, o besmrtnoj duši, a samim tim stigmatizirao je sve Rimljane neselektivno. 2. Rimljani su bili Europljani s bijelim licima Ako se od vas traži da zamislite tipično Roman, rezultat će biti ovako: bijela široka ramena Muškarac evropskog stila u kacigi s pupoljkom crvene kose i obučen toga – tako su prikazani u savremenoj umjetnosti (ponekad dokumentarni) filmovi. Ako obratite pažnju na koji teritoriju je okupiralo Rimsko Carstvo na karti Starog svijeta, ispada da većina starih stanovnika izgleda vjerovatnije ukupno, bilo je prilično daleko od “prosječnog Europljanina”. Narodi sjeverne Afrike i Zapadna Azija, Židovi, Grci, sami Rimljani i drugi, manji plemena i kulture. Štaviše, rimski osvajači gotovo nikada insistirao na odricanju od osvojenih naroda od svojih običaja, religija i jezike. Tolerancija stanovnika carstva ukazuje i na činjenicu da, prema barem su dva njihova vladara bila iz sjeverne Afrike – Lucije Septimij Sever (rođen u Leptis Magneu na teritoriji grada moderna Libija, car od 193. do 211. godine n. e.) i Marka Oppelius Macrinus (porijeklom iz Cezareje Mauricijusa, sada grad Sherchel, Alžir vladao od 217. do 218. godine N. e.). Carstvo trošilo fleksibilne politike u pogledu svih ovih mnogih Kelta, Židovi, Mavrovi i Gali – glavno je da redovno plaćaju poreza, pridržavali se rimskih zakona i služio je u rimskoj vojsci: za razvoja i naseljavanja pripojene zemlje u glavnom gradu nije bilo volonteri, bez finansijskih sredstava. Trenutno nema tačnih podataka etnografski sastav Rimskog carstva, ali s obzirom na razvijeno kontakata s Afrikom i Bliskim Istokom, može se pretpostaviti da je bio je veoma šaren. 3. Hranili su se rani kršćani u Koloseumu divlje životinje Rasprostranjeno je vjerovanje da viša klasa Rimsko društvo je redovno priređivalo krvave predstave, vođenje pripadnika nepovoljnih vjerskih kultova u arenu poglavara amfiteatra, gdje su se s njima bavili gladni tigrovi i lavovi. Koliko Koliko god da su takve informacije strašne, ne postoji niti jedna dokumentovana zabilježena potvrda: na primjer, tokom progona drevnih kršćana Nero, Koloseum još nije bio izgrađen, a poslije završetak njegove izgradnje (80. godina A.D., ploča Cara Tita) politika verskog ugnjetavanja je prestala, ustupajući toleranciju vlasti po tom pitanju. Ali o čemu se radi slike mučenika koje muče predatori zbog zabave gužva? Ove uvjerljive “horor priče” mnogi su opet sastavili autori kršćanskih anala i kanonskih tekstova. U II vijeku priče o herojskim mučenicima vjere bile su široko popularne, koje su Cesari bez srca bacali na jelo lavovima i na svaki mogući način mučen kako bi ih uskratio Isusa Krista – dobitkom snage nove religije potrebni su uzori, sveci i pravedni. Zbog nedostatka takvih duhovnih smjernica, propovjednici počeo ih “izmišljati”: od 18. stoljeća papa je redovno razgovarali o bezvremenosti Koloseja, dok je proliveno po krvi velikih mučenika. Pa, može biti, ovaj spomenik arhitektonsko naslijeđe i dalje stoji. 4. drevni olimpijski igre su bile fer. Kao što znate, sada su Olimpijske igre – gigantski događaj sa prostorom oglašavanje, birokratija, korupcija i druge pojave, loše kombinirajući se sa natjecateljskim duhom drevnih Olimpijaca, ali dva prije hiljadu godina sve je bilo pošteno i fer. Kad bi samo! Varanje, podmićivanje i brojni skandali prate Olimpijadu od tada nastupi. Štaviše, sportisti se nisu borili uopće za ideju – Olimpijska slava gotovo se uvijek pokazala za njih novčić: veliki novčani podsticaji bili su uobičajena pojava, besplatna doživotna hrana i plaćena indikativno predstave. “Zvijezde” drevnih sportova mogle bi primati količine dnevno, uporediva sa godišnjom platom jednostavnog vojnika. Ideja aplikacije razni doping takođe nije novo: od davnina se pokušavalo takmičenje steknite barem malu prednost koristeći sve vrste čarolije, ulja, bilje, napitci, pa čak i alkoholna pića. Od tada kazne za otkrivanje nelojalne igre bile su vrlo okrutne (od grickanje prije pogubljenja – ovo nije moderan život za vas diskvalifikacija), učesnici su dali sve od sebe da pokriju pjesme: ni suci ni rivali nisu prezirali podmićivanje. Gradovi se nisu borili za održavanje igara – njihov centar je oduvijek bila Olimpija, koja u vrijeme sporta bilo je na vlasti desetine hiljada gledalaca, sportista, trgovaca, špekulanata i avanturisti, što uopšte podseća na trenutno stanje stvari. 5. Drevna Grčka je bila žarište svih svjetskih nauka Drevni Rim gotovo se uvijek crta kao jedan veliki institucija u kojoj je vladala razvrat i sitost. Antička Grčka – druga stvar, mnogima se čini da tamo, u svakom trenutku, odlaze na ulicu se mogao upoznati Aristotel, Platon, Diogenes ili nekog drugog velikog mislioca – zaista, to doba Sada to izgleda kao zlatno doba. Ali nemojmo zaboraviti onog Drevnog Grčka nije bila ni zemlja u punom smislu te riječi: bila je puno (više od hiljadu) gradova koji se bave politikom, od kojih se svaki zamislio kao neovisan. Svaki region je imao niko nije razmatrao njihove zakone, vladu, vjerovanja i običaje sami Grci – svi su bili patrioti svojih gradova, a neki najboljih znanstvenika postao je žrtva ovih beskrajnih sitnih svađa. Štaviše, sa svim ispravnim idejama o slobodi i demokratiji, Grci bili robovlasnici, što apsolutno nijednom nije smetalo: bilo je mnogo slučajeva porobljavanja Spartanaca, na primjer, stanovnika drugim manje zaštićenim regijama Grčke i filozofima istovremeno radije da ćuti. Većina robova bila je u “demokratskom” Atina, gde se, uzgred, nastavila „moć naroda“ manje od 200 godina: svaki novi gradski vladar tražio je što više radije steknite isključivu snagu i pod svaku cijenu se uklonite društveni menadžment.
Napredni naučni pogledi nisu bili popularni kod Grka – manje od 5% ukupnog stanovništva je znalo pismo i to stalno sukobi nisu doprinijeli širenju znanja. Većina Heleni su bili pastiri i zemljoradnici koji nisu napustili svoje gradove, nisu ih zanimale pozorište, književnost i visoke teme – takođe bilo je i mnogih drugih hitnih problema.
Afričko vreme
